Sport

Komentari 20

Dečki, budu se smijali ako ja pozovem Srnu u reprezentaciju? Pozvat ću i malog Dadu Pršu

Dečki, budu se smijali ako ja pozovem Srnu u reprezentaciju? Pozvat ću i malog Dadu Pršu

Iskreno, i mene je iznenadio Barićev poziv, imao sam problema s ozljedama, polako sam se vraćao, a onda je Otto došao kod mene u Francusku, priča je Dade Prše, kojeg je oktrio upravo Barić

Šuker, Boban, Bilić, Štimac, Jarni, Bokšić, Soldo, Stanić, Vlaović. To su igrači koji su se oprostili od reprezentacije kad ju je preuzeo Otto Barić. Morao je krenuti od ničega, od nule... Na Englesku protiv Lamparda, Gerrarda, Scholesa i Rooneya išao je s Giovannijem Rossom, Ivicom Mornarom i Dadom Pršom. I mladim Darijem Srnom, kojeg je upravo Barić gurnuo u reprezentaciju... A sve je počelo u Sofiji, gdje su mladi igrali protiv Bugarske. Otto Barić došao je pogledati što nudi Hrvatska U-21 reprezentacija.

- Hm, ovaj mali je baš dobar, to mi treba - mrmljao je Barić u bradu gledajući kako Srna zabija Bugarima tri gola.

- Čujte - pozvao je nekoliko novinara i nastavio:

- Kaj mislite, budu mi se smijali ako pozovem ovog malog srndaća u A momčad?

POGLEDAJTE VIDEO: Preminuo je Otto Barić

Mlada reprezentacija pobijedila je 4-1, a A reprezentacija, ona Barićeva, sutradan je od vršnjaka iz Bugarske izgubila 2-0. Barić nije ni došao na klupu, a već su počeli problemi. Nakon kiksa protiv Estonije Hrvatska je izgubila u Sofiji i Euro se činio kao nedostižan san. Dan poslije poraza u kuću HNS-a došli su Alen Bokšić i Mario Stanić.

portugal

- Dosta je bilo, opraštamo se od reprezentacije - priopćili su i dodali još koju sijedu Ottu Bariću.

Cilj je Euro 2004., ali s kojim igračima, s kojom momčadi?!

I tako je Barić krenuo u misiju u koju nisu vjerovali ni najveći optimisti.

- Pozvat ću Dadu Pršu, ima nešto u tom igraču - rekao je Barić, a svi su ga gledali u čudu. Zašto? Pa u ono vrijeme nacija je bila za Boška Balabana, koji je zabijao u Club Bruggeu kao “lud”. Ali ne, Otto se odlučio za Pršu. I došla je ta mitska utakmica protiv Belgije, u kojoj nas je samo pobjeda ostavljala u igri za Euro.

Na desnom boku Darijo Srna, za kojeg nitko nije znao što može. U napadu Dado Pršo. Znate kako je počelo? Već u 9. minuti Hrvatska je povela, a gol je zabilo Barićevo otkriće, Darijo Srna. U 53. minuti 2-0. Strijelac? Još jedno Barićevo otkriće, Dado Pršo. Hrvatska je razbila Belgiju 4-0, a nakon utakmice svi su samo pričali o malom na desnom boku i napadaču s repićem. Oh, da, Otto je imao takvu magičnu moć otkriti igrača. Ili, recimo, Nikolu Jurčevića, od kojeg je napravio jednog od najboljih napadača u Austriji.

- Evo, u šoku sam, iskrena sućut obitelji. Tužan sam jer je Hrvatska izgubila jednog od najvećih trenera koje je ikad imala. S Ottom sam zajedno bio u Salzburgu, u kojem sam proveo najbolje dane karijere. Bili smo odlični, osvojili smo dva naslova prvaka, igrali smo finale Kupa Uefe, a izborili smo nastup u Ligi prvaka. Imali smo sjajne igrače, bili smo baš dobra momčad, no sve je vodio Otto Barić. On je bio najzaslužniji za sve te naše uspjehe. Bio je pristojan, fin, čovjek s vizijom kako jedan klub i momčad moraju izgledati da bi bili uspješni. Bio je vizionar. U Austriji ga obožavaju, tamo ima status legende, teško je to objasniti. Ovdje u Hrvatskoj nije ostavio toliko dubok trag kao u Austriji iako je bio izbornik - rekao je Nikola Jurčević.

No vratimo se Prši. Pitanje “Odakle je taj Pršo došao?”, koje su mnogi postavljali, djelomično je opravdano jer do prosinca 2002. uopće nije igrao za Monaco. Zbog vrlo ozbiljne ozljede bio je operiran i osam mjeseci nije igrao. U veljači 2002. bolovi u koljenu bili su takvi da je morao ići na operaciju i dugi odmor. Krajem veljače Otto Barić definitivno se zainteresirao za Pršu, otputovao je u Francusku na razgovor.

- Nakon utakmice u Lilleu razgovarao sam s Barićem, koji mi je rekao da u prvom poluvremenu nisam igrao onako dobro kao što sam igrao tjedan dana prije protiv Auxerrea, ali da sam u drugom poluvremenu igrao bolje - rekao je Pršo, koji je, iskreno, bio i sam iznenađen pozivom.

- I mene je iznenadio njegov poziv. Sve se za mene prebrzo dogodilo, i ja i moji treneri u Monacu znali smo koliko je operacija bila teška i nitko nije vjerovao da ću se tako brzo oporaviti i početi igrati tako dobro - rekao je Pršo.

Koliko mu je sve bilo novo, sjećamo se iz razgovora uoči njegova dolaska u Zagreb na reprezentativno okupljanje.

- Dado, znate li koga u reprezentaciji - pitali smo ga.

- Kada dođem u Zagreb, pozdravit ću se s Ivicom Mornarom i Mikijem Rapaićem, njih znam od prije, s ostalima ću se tek upoznati - odgovorio je Pršo, koji je uvijek naglašavao koliko mu je Barić pomogao u karijeri. I kad je prešao u Glasgow Rangerse, kad smo ga sreli u Torontu, gdje su igrali Dinamo i Rangers, opet se sjetio Barića.

- Imao sam velikih problema s ozljedama, u momčad sam se vratio 15. prosinca 2002., Monaco je pobijedio Guingamp 4-0, a ja sam zabio četvrti gol. Ušao sam u igru, a s tribina je počelo skandiranje ‘Dado, Dado’. Nekoliko mjeseci poslije bio sam standardni član reprezentacije - rekao je Pršo.

Pršu nisu prepoznali u Hajduku, pored Mornara i Rapaića nije se mogao izboriti za poziciju. Neki kažu da je imao problema sa srcem, no to nije točno. Na pregledu u Švicarskoj Pršino srce bilo je potpuno zdravo.

 - Sa 17 godina pružila mi se prilika da odem u Pazin kako bih igrao za Pazinku. Godinu dana bio sam u Pazinu, nakon čega sam otišao u Francusku, gdje sam potpisao za niželigaša Rouen, pa potom za Monaco - kaže Pršo. Ostalo znate. Otto Barić imao je takav nos da je mogao na kilometre prepoznati igrače. Uostalom, u reprezentaciju je pozvao i Nenada Bjelicu, koji je tad igrao u Kaiserslauternu. Bilo je to na Europskom prvenstvu 2004. u Portugalu, a Bjelica je svoju rolu odigrao sjajno. U reprezentaciju je pozvao i Ivana Klasnića, Tomu Šokotu... Oh, da, imao je Herr Otto itekakav nos za igrače...

Najčitaniji članci