Desnica, gluhonijemi riječki Messi: Bog mi je uzeo sluh, ali dao talent i ljubav za nogomet

Rijeka danas ide po četvrti Kup u blistavoj eri Damira Miškovića i ukupno osmi u klupskoj povijesti. Prva dva osvojena su prije više od četiri desetljeća, 1978. i 1979. Ponosno ih je u zrak dizala generacija predvođena najboljim igračem Rijeke svih vremena, gluhonijemim nogometnim virtuozom - Damirom Desnicom (63).

VIDEO: Kako je Rijeka gorjela prošle godine kad se slavio Kup

Pokretanje videa...

07:08

Video: Danijel Vukušić/24sata

- Bog mi je uzeo sluh, ali dao talent i ljubav za nogomet - reći će čudesni nogometaš, a danas umirovljenik kojeg se može sresti kako na riječkim Srdočima ujutro prošeće psa, usput skoči u trgovinu i uživa u mirnom ritmu svojih šezdesetih.

Nogomet koji je Desnica igrao bio je, bez patetike i pretjerivanja, doslovno - najviša svjetska razina. Rođenje u maloj sredini kao što je Obrovac, životno i nogometno odrastanje '60-ih... Za gluhonijemog sportaša to je u to doba bila nemjerljivo drukčija, teža priča nego u današnja, emancipirana vremena.

Ali oni koju su sa Desnicom igrali ili ga gledali tijekom '70-ih i '80-ih godina ne vuku nijednu drugu paralelu izuzev onih sa najboljim igračima ikad - na svijetu. Sa hendikepom gluhonijemosti Desnica je igrao svjetski nogomet.

Hrvatska je u listopadu 2007. na Kantridi igrala prijateljsku utakmicu sa Slovačkom. Bus sa Slovacima parkira se ispod južne tribine, izlazi izbornik pa igrači pa ostatak stručnog stožera. Treneri, gospoda ranim 50-im godinama života, okreću se oko sebe, gledaju na sve strane, nešto se došaptavaju...

Odšeću tunelom do travnjaka, pogledaju centralnu tribinu pa jedinstvene stijene Kantride i onda kreće kolektivno lupanje po čelu, smijeh i gotovo uglas zajednički uzvik:

- Pa da... Desnica!!!

Rijeka sad igra za trofej sa Lokomotivom iz Zagreba, a 1979. je pred 20 tisuća navijača podno stijena u tadašnjem Kupu kupova igrala protiv Lokomotive iz slovačkih Košica. Najveći dio tadašnjeg stožera slovačke repke imao je istodobno i nesreću i privilegiju da su tih kasnih '70-ih igrali za momčad iz Košica.

Izgubili su 3-0. Strijelci? Desnica, Desnica pa Desnica. Genij je igrao tako da se 38 godina kasnije Slovaci nisu mogli sjetiti ni imena grada u koji su došli, ni imena stadiona na kojem su stajali, ali 'torturu' koju su tada prošli i prezime Desnica neće zaboraviti do kraja života.

- Čovjek nam je zabio u prvoj i zadnjoj minuti prvog poluvremena, treći gol pred kraj utakmice, a cijelo vrijeme se sa nama igrao kao da smo neka usput složena kadetska momčad. To je 1979. godine, možete misliti što smo sve pokušavali. Udri ga, ukliži s leđa, bilo što samo zaustavi 'monstruma'. Ali nitko ga nije mogao ni uhvatiti! Je l' Desnica možda tu? Ako ga vidite, molim vas, zamolite ga da nam se javi, za zajedničku fotografiju. Da prijateljima kod kuće pokažemo kako danas izgleda čovjek za kojeg smo im 1979. pričali da je najbolji na svijetu - govorili su nam tada već dobrano prosijedi bivši igrači Lokomotive iz Košica.

Desnica je za tu utakmicu u svim hrvatskim i slovačkim novinama dobio - desetku.

U studenome 2011. Real Madrid gostovao je kod Dinama u Ligi prvaka. Tjedan dana prije utakmice iz Španjolske stiže poziv. Jose Luis Guerrero iz madridskog Asa:

- Dolazim tri dana ranije. Molim te, dogovori mi intervju s Desnicom. Iz godine u godinu ja u redakciji od starijih slušam o tom čudu koje se igralo s Realom 1984. pa da ga vidim i da mi objasni kako je, gluhonijem, dobio crveni zbog prigovora!

Crveni zbog prigovora je, naravno, svojevrsni mit. Prvi je dobio jer je belgijski "sudac" procijenio kako oteže s izvođenjem kornera, a drugi jer je pun revolta zbog sudačke krađe napucao loptu van terena. Rijeka je na Kantridi razbila Real s 3-1, ali u uzvratu ju je sudac masakrirao od prve do zadnje minute, kartonima i odlukama u korist Reala. Desnici su na 'Santiago Bernabeu' sudili jedno zaleđe - deset metara u Rijekinoj polovici.

Španjolci su prije devet godina napravili i rekonstrukciju krađe u Madridu, ali s Desnicom na - Kantridi.

S kim od njegovih suigrača pričali, prve usporedba koja svima pada na pamet je ona s - Messijem. I koliko god zvučalo nevjerojatno, mi koji smo ga gledali također ne znamo s kim ga usporediti osim s Barcinim čarobnjakom. Nije takav atleta kao Cristiano, nije visok kao Neymar, nije nabijen kao Hazard... Čovjek je igrao: slično Messiju!

Jedino, Desnici nikad nisi znao s kojom će nogom u dribling ili u šut. Najčešće lijevo krilo, ali glava gore, a lopta - između kopački. Jer njemu je bilo svejedno kojom nogom igra. Obje su bile nogometno božanstvene.

Zvala ga je '80-ih Crvena zvezda, vrh vrhova tadašnje lige. Nudili su mu pola Beograda. Novca koliko god hoće, vile i stanove koje god hoće. Ali ozlijedio je koljeno pa je odgodio pregovore, a onda zaključio da mu se 'ne da iz Rijeke'.

U ondašnjoj ligi nije se smjelo u inozemstvo prije 28. godine. Otišao je u belgijski Kortrijk 1985. i ostao pet godina. Zaradio je, a sve položio u Ljubljansku banku. Pa ostao - bez svega. Supruga je morala fizički raditi, još maloljetne kćerke pokušavale izboriti pravdu i s bankom i s klubovima koji su mu ostajali dužni, a igrao je još za Zadar, Orijent, Pazinku, Halubjan, Klanu i Lučki radnik. Do 42. godine života. Igrao da bi zaradio doslovno - za kruh.

Njegova mu je Rijeka našla posao domara na stadionu na Podmurvicama, a radio je i kao demonstrator klincima iz klupske škole nogometa. Uz njega je kao prijatelj, podrška i pomoć bio jedan od najboljih strijelaca u Rijekinoj povijesti, golgeterčina i ljudina Milan 'Krlja' Radović.

Desnici se dan-danas zna dogoditi da ga usred grada za selfie i autogram zamole klinci rođeni - 15 godina nakon što je prestao igrati nogomet. Velemajstor doslovno dobije kolektivni naklon djece koja mu unuci mogu biti, ali nogometna poezija Damira Desnice u Rijeci se prenosi s koljena na koljeno.

Voli nogomet koji igra Kramarić, a oduševljen je Messijem i Modrićem. Jako mu je draga činjenica što je najboljim nogometašem na svijetu proglašen Luka koji je iz Zatona Obrovačkog, a Damir baš iz Obrovca. Na tih 10 kilometara udaljenosti rođena su dva takva nogometna artista. Zadar i zadarsko zaleđe svijetu su dali Skoblara, Modrića i Desnicu. Skoblar je bio trener Desnici kad su pomeli travnjak Kantride s Realom.

Ali Desnica je sa 14 godina kad je došao u školu u Rijeku postao i ostao Riječanin. I bez ikakve dvojbe - najbolji nogometaš Rijeke u povijesti!