U vitrini stoje pehari od najstarijeg iz 1948. godine, mnogi egzotična izgleda, a iznad njih ploče koje otkrivaju kako je Dinamo četiri puta pobijedio Juventus, kako Pele ni jednom u tri utakmice nije dobio 'plave'...
Dinamo uredio trofejnu dvoranu s najvećim utakmicama ikad: Pobijedili smo i Real i Barcelonu
Na ulazu veliki 3D Dinamov grb. S lijeve strane grbovi i trofeji kroz povijest do Domovinskog rata, s desne oni iz doba HNL-a. I onda u velikoj dvorani za sastanke ovalni stol okružen peharima. A iznad njih raritet: ploče s najvećim utakmicama u povijesti kluba.
Dinamo je nedavno obnovio trofejnu sobu, a popis najvećih utakmica osvježavat će nakon svake sezone.
POGLEDAJTE VIDEO: Dinamo uredio trofejnu dvoranu
Pokretanje videa...
- To je originalna ideja, nisam vidio da neki klub vani ima tako nešto. Ne tvrdim da nema, ali nisam vidio - uvodi nas u priču Dinamov kroničar Miroslav Tomašević.
Kako ste birali utakmice?
- Arhitekt Nikola Polak i ja birali smo ih. U obzir su došle isključivo međunarodne utakmice, da se vidi Dinamov europski štih od samih početaka. I tu nisu samo natjecateljske utakmice jer naprosto neke prijateljske ne možeš preskočiti. Poput pobjede nad Realom u Madridu pred, neki kažu, čak 120.000 gledatelja - govori Tomašević i pojašnjava:
- Nisu to pripremne utakmice u dvorištu hotela u Antalyi, ma kako zvučan suparnik bio, ovdje su u izbor došle prijateljske utakmice koje su u tom trenutku, u kontekstu vremena, nešto značile. Recimo, prije nego što su nastali eurokupovi Građanskom su prijateljske utakmice bile jako bitne. Jednom je otišao u Istanbul i u tjedan dana pobijedio Besiktas, Fenerbahce i Galatasaray. Ili u Mitropa kupu, koji je bio natjecanje klubova iz srednje Europe, ali koje si morao izboriti kroz prvenstvo, kao danas. Tek nakon Drugog svjetskog rata to je natjecanje mogao igrati praktički tko je htio.
I, koliko se utakmica na kraju našlo na trofejnim zidovima?
- Oko 120. Nismo se ograničavali brojem, naravno da imaš prostorno ograničenje, ali stavili smo više-manje sve međunarodne utakmice koje su u tom trenutku nešto značile, i medijski i samim igračima i klubovima.
Tu su i neke utakmice protiv reprezentacija.
- Nekad je bilo uobičajeno da reprezentacije igraju protiv klubova. Građanski je pobijedio austrijski wundertim, kasnije je to učinio i pod imenom Dinamo. Brazil je s Leonidasom gostovao u Kranjčevićevoj nakon SP-a 1934. i bilo je 0-0. A pobijedili smo ili remizirali i s Peruom, Švicarskom, Australijom, SSSR-om...
Utakmice nisu slagali kronološki nego geografski. Pa tako u oči upadaju četiri utakmice s Juventusom. Ili Real i Barcelona, jedan do drugoga.
- S tim da to nisu sve utakmice koje nismo izgubili od Juventusa, a jedan smo od rijetkih klubova koji je pobijedio Real i Barcelonu. Nismo stavljali utakmice iz nokaut faze ako smo, recimo, pobijedili u uzvratu, ali ispali. Mali odmak od toga je samo remi 2-2 s Barcelonom, nakon kojeg smo ispali zbog poraza u Zagrebu.
Puno je tu klubova iz "liga petice" koji se nisu dobro proveli protiv Dinama, 13 utakmica protiv Talijana, devet protiv Nijemaca, osam protiv Engleza, tri protiv Francuza i osam protiv Španjolaca.
Najstariji pehar je onaj prvaka Jugoslavije 1948. jer predratnima se izgubio trag, ističu se mnogi neobični, osvojeni na raznim turnejama i turnirima mlađih uzrasta, a potres ih je sve porušio no ni jednoga oštetio. Poput vitrina s peharima, i najveće utakmice ažuriraju se svake godine.
- Najnovije su utakmice Atalanta, dva Šahtara, Benfica i Plzen, a sad idu gore Tottenham, Feyenoord, CSKA i Krasnodar. Posebnost je, recimo, da Pele ni jednom u tri utakmice nije pobijedio Dinamo. Dvaput je igrao za Santos i jednom je to bila kombinirana momčad Santosa i Vasca da Game, pri čemu su igrali u Vascovim dresovima. Bilo je 1-1, 1-1 i 2-2.
Ova bi sezona, ako završi osvajanjem dvostruke krune, uz četvrtfinale Europske lige, mogla biti najuspješnija u povijesti kluba.
- U zadnje tri sezone se lijepo popunio trofejni zid... - ponosno zaključuje Tomašević.