Đoković otrčao u zagrljaj svojoj ekipi, a Ivaniševiću je sve bilo previše. Sakrio se u tunel...

Kada je Casper Ruud poslao lopticu u aut, Novak Đoković bacio se na parišku zemlju i uhvatio za glavu. Da, san je postao java. Postao je najuspješniji tenisač svih vremena s 23 Grand Slam titule. Iza sebe je ostavio najveće rivale Rafaela Nadala i Rogera Federera. 

Čudesni srpski velemajstor osvojio je Roland Garros treći put u karijeri. Casper Ruud pružio je jak otpor (7-6, 6-3, 7-5), ali nije mogao protiv jednog od najvećih u ovoj igri. 

Svladale su ga emocije. Ustao je, čestitao je Ruudu na borbi pa čučnuo na centru terena, kao da je pokušao shvatiti što je napravio. Uslijedio je val sreće, trčao je terenom poput veselog dječarca pa otrčao na tribine kod svog tima. E tu se pokrenuo val emocija.

Uronio je u zagrljaj treneru Goranu Ivaniševiću, suradnicima i svojoj obitelji, a sve je to bilo previše emotivno za legendarnog Hrvata koji se izmigoljio iz skupnog zagrljaja, duboko udahnuo, pokušavši zadržati emocije u sebi pa je otišao u tunel kako bi došao k sebi. Kiptilo je u njemu cijeli meč, emotivno je prolazio kroz svaki poen, kao da on igra. Prisutna je bila i nervoza, što je razumljivo, bio je to povijesni trenutak za tenis. 

Za to vrijeme je oduševljeni Đoković prilazio svakom članu svoga tima i zagrlio ga. Svi oni su bitan kotačić ovog povijesnog uspjeha. 

Za nekoga je Roger Federer najveći tenisač svih vremena, nekome je Nadal broj jedan, ali voljeli ga ili ne, morate se nakloniti Đokoviću. Jedan od najvećih koji je držao reket u ruci.