Dražesni Dražići: Tata legenda Hajduka, a kći je tenisačica...

Okupiti obitelj Dražić na istom mjestu, pogotovo u obiteljskoj vili u Brelima, nemoguća je misija. Doduše, mama Jadranka je gotovo uvijek tu, ona je stup obitelji, no tata Darko veći je dio godine vezan za trenerski posao u Iranu, starija kćer Antonija putuje po teniskim turnirima kao sutkinja, a mlađa Mariana kao igračica.

Pa, kad se ukazala prilika, nije bilo dileme, tko zna kad će se ukazati sljedeća...

Jer priča o obitelji Dražić prava je priča o sportskoj obitelji koja je sve postigla radom i odricanjem. Starija kćer Antonija prva je krenula na tenis, za njom i mlađa Mariana, koja je bila pravi vražićak i nikad nije imala mira.

- Gurala sam žvake i lipe u nos, stalno se skrivala se po šoping-centrima. To mi je bio neki đir, ali sam zato s četiri godine sam išla u spizu u Njemačkoj gdje smo živjeli dok je otac tamo igrao - smije se simpatična Antonija, koja je trebala biti muško!?

- Tjedan dana prije poroda bila sam na ultrazvuku, i liječnik je kazao da nosim sina, a onda na porodu - iznenađenje. Valjda je zbog toga i takvog karaktera - sliježe ramenima mama Jadranka.

Antonija je zbog ozljede brzo prestala s tenisom, no Marianu nitko nije mogao odvojiti od terena.

- Nakon dva tjedna treninga preskočila sam početnike i amatere, i krenula na turnire. Bila sam prvakinja Dalmacije i Hrvatske u svim mlađim kategorijama, igrala za sve reprezentacije, no nisam dio FED Cup reprezentacije zbog izbornice koja ne zna prepoznati talent i popušta pritiscima sa strane. No sigurna sam da ću se vratiti u reprezentaciju kad ona ode s funkcije, ako ne u singlu, onda sigurno u parovima jer sam i sada u 500 najboljih na WTA - uvjerena je Mariana, kojoj su uzor Kim Clijsters i Roger Federer, a najjače oružje snažni forhendi i precizan servis.

Iako je u karijeri osvojila sedam ITF turnira te igrala još 12 finala, na singl ljestvici je pala ispod 700. mjesta, za što je kriva operacija slijepog crijeva i nekoliko sitnijih ozljeda.

No sada je opet fit, radi po teniskom programu trenera Ivice Bezinovića, a za kondicijski dio priče zadužen je otac Darko. Ono što je zanimljivo, Mariana se i s takvim rezultatima sama financijski pokriva.

- Ako si u polufinalu turnira, možeš pokriti osnovne troškove, no ja imam i dodatne sponzorske prihode, reklamiram satove i sportsku opremu - otkriva nam 23-godišnja tenisačica, koju redovito uvrštavaju među najljepše cure na touru.

Atraktivna crnka na meti je obožavatelja i sponzora, zbog toga je na putovanjima uvijek uz nju mama.

- Ona je tu da se nervira i živcira, da se ja mogu posvetiti tenisu - smije se i dodaje:

- Cijelu 2016. sam provela sama, a kad si sam, onda se moraš organizirati i voditi računa o svemu. Rano sam se osamostalila, prošla sam puno toga. I putovanja, i života, jednom smo nas par cura u Maroku spasile čovjeka koji je polumrtav ležao na cesti... Sve je to dio odrastanja i sazrijevanja.

U početku je s njom putovala i sestra.

- Bila je mlada pa sam putovala s njom da joj pomognem, a kad sam vidjela tko sve i kako sudi, shvatila sam da mogu puno bolje, i posvetila sam se suđenju. Sestri ne smijem suditi, pa niti na turnirima gdje ona igra, ali i onako radije sudim muškima. Puno je zanimljivije, izazovnije, teže je kontrolirati muški meč nego ženski, a i ljepše mi je gledati muškarce nego cure, ha, ha, ha... Sudila sam neke Grand slamove, ITF, WTA turnire, Davis Cup, i kao pomoćna i kao glavna sutkinja, sad ću na Davis cup u Zadar... - otkriva nam Antonija, koja je krenula majčinim stopama i završila Pravni fakultet, ali se posvetila suđenju....

Sestrine mečeve rijetko gleda.

- Nismo na istim turnirima pa ne stignem, a i bolje da se ne nerviram. Ona je jako temperamentna, a i ja se iznerviram kad pratim "live score", a kamoli ovako uživo...

U šali smo im rekli da su ljepotu naslijedile od mame, a sportski gen od oca, na što su se samo nasmijale. No činjenica je da je otac Darko bio vrlo uspješan nogometaš, prvotimac i kapetan Hajduka. Za one mlađe podsjetnik da je Darko stigao u Hajduk iz Novog Travnika, odmah priključen prvoj momčadi kod Biće Mladinića, Voje Kačića, Pere Nadoveze i Stanka Poklepovića..., a standardni je prvotimac postao nakon posudbe u Solinu, i potpisa profesionalnog ugovora.

- U to se vrijeme nije pitalo što stoji u ugovoru, samo potpišeš i sretan si što te Hajduk želi. Meni je bila čast igrati sa svim tim velikim igračima, a osvojili smo i tri kupa.

S tugom u glasu Darko se prisjeća zadnjeg kupa Jugoslavije koji je Hajduk osvojio golom Bokšića u Beogradu.

- Uoči puta u Beograd javili su mi od kuće da je otac slabo i da požurim kući u Travnik ako ga želim još jednom vidjeti živoga. Javio sam se u klub i krenuo kući, no dok sam stigao, otac je već preminuo. Ostao sam na sprovodu, ali sam odmah uputio brzojav podrške suigračima, koji na žalost nikad nije pročitan u svlačionici.

Iako se odmah vratio u Split i priključio treninzima, te vratio svoje mjesto u postavi Josipa Skoblara, Dražić je ubrzo, ni kriv ni dužan, upao u probleme.

-  Bez obzira na neodlazak u Beograd i to što sam propustio turneju u Australiji na kojoj je Hajduk skinuo petokraku i vratio povijesni grb zbog toga što sam čekao transfer u Portugal, nitko nije imao pravo poigravati se s mojoj sudbinom, i sudbinom moje obitelji. Krenule su razne priče, neki vaše kolege su me proglasile izdajnikom, skoro pa četnikom, iako sam ja igrao 1981. za reprezentaciju Hrvatske protiv Koruške, pa i u onom prvom povijesnom susretu protiv Amerike, dok su neki njihovi ljubimci još igrali za Jugoslaviju... - priča s tugom u glasu Darko.

- Ma mi smo vam bili životno ugroženi, nama se prijetilo, ali Darko o tome ne želi javno govoriti. Javljeno nam je da maknemo auto jer će biti dignuto u zrak - nadovezala se supruga Jadranka.

- Nekim ljudima nije najbolje leglo što sam otišao iz Hajduka, koji me nije plaćao, i što sam istraživao gdje je nestala odšteta od 800.000 maraka. Imam informacije tko je uzeo novac, kome ga je sve podijelio... Novac nije završio u Hajduku i to nećete nigdje naći u knjigama, novija povijest Hajduka počinje od "slučaja Jarni". Sve sam prijavio, a kad sam tražio u Državnom odvjetništvu predmet, rekli su mi da je predmet u "donjoj ladici" iz koje se predmeti ne vade. Sve mi je bilo jasno...

U Hajduku priliku nikad nije dobio, jedno vrijeme trenirao je Hajduk B dok je bila suradnja s Primorcem u Stobreču, no nakon toga ništa...

- Floskula je kad neko kaže da ga ne zanima Hajduk, Hajduk je veliki klub, ja sam 11 godina igrao u Hajduku, osvojio tri kupa, bio kapetan.... Naravno da bih volio, ali se suzdržavam bilo što govoriti jer mi je teško pričati o svemu što je bilo, i što se sad događa. Nitko me ne može razuvjeriti da se u bazenu od Dubrovnika do Zadra ne može naći dovoljno igrača za Hajduk, a da iz inozemstva dolaze samo pojačanja, kao nekad iz bivših republika, poput Oblaka, Holcera, Sliškovića, Simovića, Pešića...

Zanimljivo je da je Darko diplomirao na temu Kloppove Borussije.

- Mogao bih vam dugo pričati o tome, i o još nekim stvarima, ali ostavimo to za neku drugu zgodu, sada su u prvom planu moje dvije kćeri na koje sam jako ponosan... - zaključio je Darko Dražić.