Dresovi i igrači? Ne! Birajmo ljude, ove nitko ne bi ostavio

Udruga Dinamo to smo mi je u utorak održala javnu tribinu na temu 'Dinamo - jučer, danas, sutra: Preoblikovanje ili udruga građana' na kojoj se raspravljalo o stanju u kojem se Dinamo nalazi već godinama i modelima upravljanja kluba u budućnosti.

- Želimo izmjenu statura u skladu sa Zakonom o udrugama, da članovi pojedinačno biraju upravo i da izabrana uprava upravlja klubom u datom mandatu i članovima podnosi izvještaje da bi se moglo reagirati ako klub ne ide u pravom smjeru. Članovi nikada ne bi svjesno donijeli odluku protiv svog kluba. Potreban nam je novi Zakon o udrugama, novi Zakon o sportu, sportska strategija, a ni jedna dosadašnja vlada u Hrvatskoj nije pokazala volju ni želju da to riješi - rekao je predsjednik udruge Dinamo to smo mi, Juraj Ćošić koji smatra da su priče o interesu stranih ulagača samo glasine.

- Privatizacija je teška riječ jer je Dinamo vlasništvo svojih članova. Dinamov je problem taj jer se oni ne žele odazvati na raspravu, ne žele dati svoje razloge za preoblikovanje. Vidite što se događa u Dinamu i koliko se grčevito ti ljudi drže za svoje fotelje i pozicije. Pa tko će njima povjerovati i ostaviti ih u klubu s ovim smiješnim potezima koje povlače? Oni žele legalizaciju pljačke i žele zadržati svoje mjesta u klubu. Udrugom građana bi se ostvareni profit reinvestirao u klub umjesto da taj profit vlasnik izvuče iz kluba. Pa tko će u Hrvatskoj uložiti ozbiljni novac u Dinamo i zašto? Samo da bi ga izvukli natrag i da bi ostvarili dobit... 

Za razliku od Dinama koji već godinama neuspješno pokušava provesti preoblikovanje kluba, Ćošić se zalaže za socios model koji funkcionira po načelu 'jedan član – jedan glas'. Ali, kako izbjeći da se sa socios modelom ne dogodi ono što se dogodilo Hajduku?

- Naš model predlaže da članovi biraju upravu i predsjednika i to je njihova jedina uloga. Uprava je ta koja radi sama i koja članovima polaže račune. A ako krene u krivom smjeru, ako se zlouporabi položaj, članovi imaju polugu u statutu koja će dozvoliti nove izbore, smjenu,... Mi ne želimo raspisivanje nikakvih referenduma o igračima ili o dresovima kakve bi trebali imati. Želimo da se članove pita tko će ih predstavljati četiri godine. Ne želimo da se nikakav pojedinac miješa u rad kluba. To su laži i obmane. Problem socios modela je što Hrvati ne vjeruju u demokraciju, ali to nije razlog da ne probamo. Što se tiče Rijeke i Osijeka, treba pričekati pet godina da se vidi koliko je to uspješno. Mislim da će klubovi biti u goroj situaciji nego ranije. Vlasnicima su bitni sportski rezultati, kad se novac potroši, napuštaju klub, nikoga on više ne zanima i klub propada... - rekao je Ćošić.

Potpredsjednik asocijacije za sportski menadžment Alojzije Janković ističe da se pod hitno mora promijeniti Zakon o udrugama jer Dinamo jednostavno ne ulazi pod te zakonske okvire.

- Zakonodavac je pri donošenju zakona, udrugama smatrao one do 100 članova, nije predvidio da to budu klubovi koji ostvaruju enormne profite i koji trećim stranama, u ovom slučaju igračima, isplaćuje visoke plaće. Nije prirodno da Dinamo bude udruga. U Dinamu se prvo treba provesti raščišćavanje, a onda krenuti u proces preoblikovanja koje je jedna od najvažnijih odluka. Preoblikovanje je nužno jer je riječ o profesionalnom pogonu s puno financijskih sredstava, nije prirodno da Dinamo bude u sklopu udruge.

- Pokušao sam naći, ali nisam uspio - koja su misija i vizija nogometnog kluba Dinamo? Među ciljevima je navedeno i okupljanje građanstva. U Europi su takve stvari uvijek vezane za navijače. Prazan stadion i proslava titule bez publike su s gledišta sportskog menadžmenta katastrofa.

- Što se tiče modela, mi često uzimamo primjere iz drugih zemalja koji u Hrvatskoj ne funkcioniraju. Moramo uzeti u obzir da bi kod nas to netko mogao pokušati izigrati, moramo sve svesti u hrvatske okvire. Jedna od ideja je i da grad ima utjecaj s 25 posto plus 1. A teoretičari kažu da barem jednog navijača treba uključiti u donošenje odluka. Ignorirati to je potpuni neuspjeh - zaključio je Janković.

- Pokušaj privatizacije traje od 2014. godine. Pa najbolji klub jugoistočne Europe nije u stanju napraviti elaborat kako spada. Ljudi koji vode evidenciju članova nisu sposobni prepisati OIB. Oni žele da skupština ostane kakva jest. U zadnjih 10-ak godina u klubu su na vlasti iste osobe. Trebamo se zapitati je li ta privatizacija način da se vrati novac u klub. Što je sa 105 milijuna inozemnog kredita koji Dinamo ne vraća? U Hrvatskoj imamo deset godina iskustva s preoblikovanjem, tu su primjeri Hajduka, Rijeke, Osijeka, Istre, Zadra, Cibalije i Splita. Ta su preoblikovanja bila vatrogasna mjera. Svi osim Splita su otišli u preoblikovanje jer im je prijetio stečaj. U Rijeci 70% vlasništva imaju Miškovićeve kćeri, a 30% grad, u Osijeku samo 0,1% su članovi vlasnici kluba - sve je to preoblikovanje iz šupljeg u prazno - istaknuo je Goran Đulić, ekonomist i član Dinama.

- Socios modelu s jednim članom i jednim glasom treba dati priliku. Pa ne trebamo čekati Miškovića koji će nakon nekoliko godina donijeti jednu titulu. Navijači Rijeke nemaju nikakva prava, navijači Hajduka imaju indirektna prava... Socios model je demokratičan i transparentan i postoji mogućnost izbora. Problem nedostatnog financiranja? Dinamo s članovima i članarinama može biti održiv, a tu su i sponzori... - objasnio je Đulić.

A svoje mišljenje o situaciji u Dinamu dao je i novinar Dražen Kušek.

- U Dinamu su započele klanovske borbe i borbe za prevlast. Još je uvijek sve podređeno interesima Zdravka Mamića. Što se tiče drugih modela u Hrvatskoj, ako pričamo o uključenosti, onda je najpozitivniji Hajdukov. Međutim, taj je model u praksi katastrofa. A ako govorimo o prilagođenosti formatu kluba, mogao bi funkcionirati model Rijeke - privatni vlasnik kluba srednje veličine i regionalno orijentiran - smatra Kušek.