Euro '08: Hrvatska je putovala prema finalu, a onda - Turska

Na ovaj ćemo se način kroz četiri članka prisjetiti nastupa Hrvatske na Europskim prvenstvima. Treći na rasporedu nastup je 'vatrenih' u Austriji i Švicarskoj 2008., a kako smo do turnira došli i što se tamo događalo, pročitajte u nastavku teksta.

Poslije ispadanja u skupini Kranjčarovih izabranika na Svjetskom prvenstvu 2006. u Njemačkoj, našoj je reprezentaciji bio potreban novi zaokret i novo, svježije lice. Kako pored terena na izborničkoj klupi, tako i na zelenim borilištima. 25. srpnja 2006. izbornikom postaje dotadašnji kormilar U-21 reprezentacije Hrvatske, Slaven Bilić.

Nije se libio u startu implemenirati niz svojih ideja, kao i mladih igrača koje je dobro upoznao za vrijeme mandata u mladoj reprezentaciji. Dobili smo modernog izbornika kojeg su mediji obožavali, Bilić je 'iskakao iz paštete'. Diplomirani pravnik koji usput ima i svoj bend, vodio je potentnu reprezentaciju na Euro, a stigao je paralelno odraditi i snimanje navijačke pjesme i spota.

Šarmantni Slaven, šarmantna Hrvatska

Priča vrijedna svake naslovnice, zahvaljujući izborniku čiji se šarm asimilirao na njegovu nogometnu viziju. Hrvatska je u to vrijeme imala 'ono nešto'.

Reprezentacija je pod Bilićevim vodstvom u 12 utakmica kvalifikacijske skupine E završila prva uz pet bodova prednosti ispred Rusije, te šest ispred Engleske koja se nije uspjela kvalificirati. Put do Švicarske i Austrije zapriječila im je baš Hrvatska povijesnom pobjedom na Wembleyu (2-3).

Rodila se nova, lepršava i lakonoga Hrvatska s jasnom idejom u igri gdje su prednjačili majstori lopte poput Modrića, Kranjčara i Eduarda koji je, nažalost, zbog teškog loma noge propustio Europsko prvenstvo.

Bila je to najava mogućeg hita prvenstva u kojoj su se isticala neka nova imena poput Luke Modrića i Vedrana Ćorluke, predvođena istinskim liderima kao što su Robert i Niko Kovač. 

Ma, bila je to sjajna Slavenova Hrvatska koja je igrala dopadljiv nogomet i od te 2008. godine, 'vatreni' ne uspijevaju pronaći načina za povratak u taj stadij kvalitete igara.

Hrvatska poput Španjolske i Nizozemske

Da smo pravi, potvrdila je uvertira na Ernst-Happel stadionu u Beču gdje smo 8. lipnja 2008. igrali protiv nezgodnog domaćina, Austrije. Kao favoriti, morali smo opravdati tu ulogu i pritisak je uoči te utakmice bio golem. Austrijanci su uporno tražili naše slabosti, pa je putem medija reagirao Joe Šimunić uoči utakmice.

Hrvatska (4-4-2): Pletikosa; Ćorluka, Šimunić, R. Kovač, Pranjić; Kranjčar, Modrić, N. Kovač, Srna; Olić, Petrić

Za igrača utakmice proglašen je naš Stipe Pletikosa, a rani gol za konačnih 0-1 zabio je Luka Modrić u četvrtoj minuti iz penala kojeg je izborio Ivica Olić. Dojam ostaje u drugom planu, Hrvatskoj se pišu tri boda uoči velike utakmice protiv Njemačke u drugom kolu.

Četiri dana poslije 'kockasti' putuju u Klagenfurt gdje pred više od 30 tisuća ljudi čine senzaciju. Bilić je napravio neke preinake u sastavu, pa smo umjesto s dva napadača igrali s jednim. Bio je to istureni Ivica Olić, strijelac drugog gola u 62. minuti

Hrvatska (4-4-1-1): Pletikosa; Ćorluka, Šimunić, R. Kovač, Pranjić; Srna, N. Kovač, Modrić, Rakitić; Kranjčar; Olić

Darijo Srna dovodi nas u vodstvo u 24. minuti, da bi u spomenutoj 62. Olić spretno prevario Jensa Lehmanna. Gol nade 'elfu' pružio je Lukas Podolski deset minuta prije kraja, ali to je bilo sve od favoriziranih Nijemaca. Posebno dominantna figura na terenu bio je današnji motor Reala, Luka Modrić, tada u najavi igrač londonskog Tottenhama.

'Bilić boysi' kvalificirali su se u četvrfinale uz vrlo dobar dojam kojeg nisu pokvarili niti nakon trećeg ogleda po skupinama. Poljake smo dobili u rezervnom sastavu golom Ivana Klasnića u 53. minuti i tako uz Nizozemce i Španjolce postali jedina reprezentacija koja ima maksimalan učinak po skupinama.

Hrvatska (4-4-2): Runje; Pranjić, Vejić, Knežević, Šimić; Rakitić, Pokrivač, Vukojević, Leko; Klasnić, Petrić

Svježi i puni samopouzdanja istrčali smo 20. lipnja na 'Prater', stadion na kojem smo 'probili led' protiv Austrijanaca. Protivnik preko puta bila je Turska, ta nesretna Turska koja je uz manje sportsko čudo uspjela preokrenuti Češku u svojoj skupini i uhvatiti zadnji vlak za četvrtfinale.

Očekivali smo prolaz, vidjeli smo se u polufinalu protiv stare 'mušterije' Njemačke koja je dan prije u odličnoj utakmici izbacila Portugalce (3-2).

Psihički pad u najvažnijem trenutku

Bilić nije puno eksperimentirao, odlučio se 'reprizirati' Nijemce identičnom postavom kao u skupini:

Hrvatska (4-4-1-1): Pletikosa; Ćorluka, Šimunić, R. Kovač, Pranjić; Srna, N. Kovač, Modrić, Rakitić; Kranjčar; Olić

Pisalo se da Terimovi izabranici pucaju po šavovima, da jedva spajaju kraj s krajem zbog izostanaka igrača. U jednoj nesadržajnoj utakmici imali smo prividnu dominaciju, ali velikih šansi nije bilo.

Sve do 119. minute u kojoj je Modrić uložio posljednje atome snage kako bi poslao loptu do Klasnića koji šalje loptu u mrežu. Nastala je erupcija oduševljenja, Bilić i stožer slave, ma dajte nam tu Njemačku opet...

I onda 122. minuta koja će vječno ostati zapisana crnim slovima u hrvatskoj nogometnoj povijesti. Minuta u kojoj Semih Senturk zakucava loptu sa 16m pod prečku Pletikosina gola, minuta u kojoj su naši stoperi prvi put zakasnili izblokirati opasan šut na čitavom turniru.

Jedna greška i sve se vraća na nulu. Igrači padaju u stanje šoka, demoralizirani izlaze pucati penale. Psihički padamo u najvažnijem trenutku i osokoljeni Turci to krvnički naplaćuju.

Modrić, Rakitić i Petrić promašuju, dok s druge Arda, Senturk i Hamit Altintop pogađaju. Hrvatska je izbačena u jednoj od najdramatičnijih završnica Europskih prvenstava u povijesti.

Mjesecima poslije raspravljat će se što bi bilo da Bilić nije slavio, da je Rakitić ispucao 'onu loptu' u tribine, ali u sjećanju zauvijek ostaju bolni krikovi Srne, Ćorluke i suigrača nakon konačnog pada. Igrači će i danas reći da im ta utakmica predstavlja nešto najbolnije u životu.

Ironije radi, igrali smo svoj najbolji turnir još od Francuske 1998., a kraj je bio tako brutalan i daleko od nekog sretnog završetka. Kažu u narodu da se sve nekad vrati u životu, pa se doista nadamo da je Francuska '16 naša obećana zemlja.

Smatralo se da možemo čak do finala, sve je mirisalo na to. Turci su bili s(p)retniji te izborili polufinale protiv Njemačke koja ih je konačno zaustavila. Turnir osvaja Španjolska na krilima najboljeg igrača natjecanja Xavija Hernandeza, te najboljeg strijelca Davida Ville (4 gola).

Bilić se osvetio Turcima, može li Čačić nadmudriti Terima?

Sudbina će nas ponovo spojiti s Turcima 11. studenog 2011. gdje im se osvećujemo za poraz u Beču. Međutim, sve bi to trebali dodatno začiniti vrlo skoro jer 12. lipnja na Parku prinčeva sukobljavaju se neka nova, Čačićeva Hrvatska i ponovo, Turska neuništivog Fatiha Terima.