TERETANA KILE, MIŠIĆI ŽILE
FOTO Kakve puške! Španjolski je izbornik oduševio formom sa 65 godina. Evo kako čuva mladost
Luis de la Fuente sa 65 godina šokira formom, a iza isklesanog tijela stoje rad, željezo i disciplina. Od otpisanog izbornika postao je šef koji je Španjolsku pretvorio u obitelj i vratio joj trofeje
Dodaj 24sata među omiljene izvore na Googleu
Dok je vodio Španjolsku do polufinala SP-a, Luis de la Fuente (65) privlačio je pozornost ne samo taktičkim odlukama, već i svojom impresivnom fizičkom pojavom.
Dok je vodio Španjolsku do polufinala SP-a, Luis de la Fuente (65) privlačio je pozornost ne samo taktičkim odlukama, već i svojom impresivnom fizičkom pojavom.
U 66. godini života, izbornik "furije" izgleda kao da bi i sam mogao odigrati barem jedno poluvrijeme, a njegova atletska građa postala je viralna senzacija.
No, iza mišića ne stoji nikakva čarobna formula, već desetljeća spartanske discipline, predanog rada i filozofije koja spaja tijelo i um.
Tajna De la Fuenteove transformacije krije se u tri riječi koje i sam često ponavlja: rad, rad i rad.
Za njega sport nije samo aktivnost za postizanje dobrog izgleda, već način života.
Ta ga je filozofija vodila od igračkih dana, no ključan trenutak dogodio se nakon teške ozljede koljena.
Tada je shvatio da je prevencija najbolje oružje i da, iako ne može kontrolirati sudbinu, može ojačati tijelo kako bi se suočio sa svim izazovima.
Počeo je, kako kaže, "dizati puno željeza", fokusirajući se na jačanje mišića kako bi rasteretio zglobove.
Teretana je s vremenom postala njegovo utočište, mjesto za mentalni odmor i bijeg od svakodnevnog pritiska.
"Za mene je to opuštajući trenutak, sat vremena u kojem razmišljam samo o svojim stvarima, o sebi. Ponekad razmišljam o poslu, a ponekad ni o čemu," objasnio je jednom prilikom.
Njegova predanost je tolika da i tijekom velikih natjecanja, kada spava svega tri do četiri sata dnevno zbog analize protivnika i pripreme utakmica, ne propušta svoj ranojutarnji trening.
Disciplina se proteže i na prehranu. Iako pazi na zdrav unos namirnica, nije rob strogih dijeta.
Priznaje da si ponekad priušti čašu vina, nedjeljnu paellu ili svoje omiljeno jelo: pržena jaja s krumpirićima.
Ključ je u ravnoteži, a ne u odricanju. Smatra da je briga o sebi najveća usluga koju si čovjek može učiniti.
De la Fuenteov put do vrha bio je dug, samozatajan i potpuno drugačiji od onog kojim kroče zvjezdani treneri.
Rođen u poznatoj vinarskoj regiji La Rioja, kao igrač je bio beskompromisni lijevi bek, ponikao u čuvenoj Athletic Bilbaovoj akademiji Lezama.
S baskijskim klubom osvojio je dva naslova prvaka La Lige i jedan kup osamdesetih godina, a igrao je još za Sevillu i Alavés.
Nakon igračke karijere, trenerski zanat pekao je daleko od svjetala reflektora, vodeći niželigaške klubove poput Portugaletea i Aurrere.
Kasnije je radio u omladinskim pogonima Seville, gdje je trenirao buduće legende Sergija Ramosa i Jesúsa Navasa, te Athletica.
Ključni korak dogodio se 2013. kada se pridružio Španjolskom nogometnom savezu.
Deset godina gradio je sustav, vodeći mlađe uzraste do impresivnih uspjeha: postao je europski prvak s U-19 reprezentacijom 2015., a isti je uspjeh ponovio s U-21 selekcijom 2019. godine.
Na Olimpijskim igrama u Tokiju osvojio je srebrnu medalju.
U tom je razdoblju radio i kao predavač na trenerskoj akademiji, gdje mu je jedan od "učenika" bio i Lionel Scaloni, budući svjetski prvak s Argentinom.
Imenovanje za izbornika A reprezentacije u prosincu 2022., nakon odlaska Luisa Enriquea, mnoge je iznenadilo.
Smatrali su ga tihim, pristupačnim i jeftinim rješenjem, ali ne i trenerom za najveće domete.
Početak mu nije bio lak. Šokantan poraz od Škotske 2-0 u kvalifikacijama pokrenuo je lavinu kritika, a mnogi su unutar saveza počeli sumnjati u njegovu sposobnost.
Kasnije se našao usred kaosa vezanog za bivšeg predsjednika saveza Luisa Rubialesa, zbog čega se morao javno ispričavati. No, De la Fuente nije gubio mir.
Vjerovao je u procese koji su mu donosili uspjeh s mlađim kategorijama: stvaranje zajedništva i kohezivne grupe.
Uspostavio je bliske odnose s igračima, koje je mnoge poznavao još iz juniorskih dana, ali i sa svim članovima stožera, od kuhara do zaštitara.
Stvorio je ono što igrači danas nazivaju "obitelji".
Uvijek je javno štitio svoje nogometaše, gradio im samopouzdanje i pazio da se i oni s manjom minutažom osjećaju važnima.
Ta ljudska povezanost, inzistiranje na vrijednostima i međusobnom poštovanju, postala je temelj snage njegove momčadi. (*uz korištenje AI-ja)
