Hajduk mora prodavati, a jedini isplativi su - Tudor i Vlašić...

Znamo točno što nam treba i kakav profil igrača tražimo na tržištu. Imamo plan A, B i C, a sve će ovisiti o mogućnostima i ponudi. Nekad želite kupiti Mercedes, ali niste u mogućnosti. Imamo dosta opcija, ali ne želimo izlaziti vani s informacijama jer to samo može pokvariti posao našem sportskom direktoru Mariju Brancu - kazao je trener Hajduka Joan Carrillo na oproštajnoj press konferenciji.

Iako su čelnici Hajduka i trener Carrillo zakopčani do grla kada je u pitanju razgovor o transferima igrača, analizirajući njihove izjave i stavove te mogućnosti Hajduka, prilično je lako doći do zaključka u kom smjeru će se kretati prijelazni rok.

Kada su u pitanju odlasci, jedini veliki transfer koji je moguć u ovom trenutku je transfer Nikole Vlašića, no obzirom na način podjele transfera (sve iznad 3 milijuna eura dijeli se 50-50), jasno je da ga Hajduk neće pustiti ispod 5-6 milijuna eura. Na 'ozbiljan' novac Hajduk bi mogao računati i kad je u pitanju Fran Tudor, koji silom prilika cijelo proljeće krpa desni bok, ali je igrama u prvom dijelu sezone, ali i u reprezentaciji, potvrdio rejting na tržištu.

Svi ostali transferi daleko su ispod iznosa koji bi zadovoljio apetite Hajduka jer su trenutno najveća vrijednost iskusniji igrači poput Futacsa, Ercega i Stipice, za koje će teško netko izdvojiti 2-3 milijuna eura.

Obzirom na igračku ružu koja Carrillu stoji na raspolaganju te informacije s tržišta kako Hajduk traži pojačanja na oba boka, na mjestu stopera te u veznom redu, izvjesno je da bi Poljud mogli napustiti Kvesić, Ćosić, Terziev, Jefferson, Vojković,  Ohandza..., te da će Barry ostati samo ako njegovi vlasnici smanje odštetu sa 500.000 na 300-350.000 eura. Mogao bi ostati i Ćosić, ali samo zbog preprodaje.

Tko će ih zamijeniti? To je jednako komplicirano pitanje. Prije svega zato što će dolasci novih igrača ovisiti o odlascima, neće biti gomilanja igrača u svlačionici. Ne jednom, sportski direktor Mario Branco morao je odgovarati na pitanja o velikom broju stranaca u momčad.

- Recite mi koji je to domaći igrač bolji i jeftiniji od onih koje sam doveo - branio se Portugalac.

I teško mu netko može protusloviti. Činjenica je da Hajduk zbog financijskih razloga ne može kupovati od Dinama, Rijeke, pa i Osijeka, da su mu nedostupni igrači Lokomotive te da ostali uglavnom nemaju adekvatnu kvalitetu, osim eventualno Splitovih igrača Pešića, Mikulića i Duke koji mogu doći sa slobodnim papirima i bez odšteta.

I tu dolazimo do pat pozicije, domaćih igrača nema, strance najradije ne bi..., jedini je izlaz da Branco pokuša privoljeti nekoga od bivših igrača Hajduka da se vrati, pomogne napraviti iskorak i nekim novim odlaskom u inozemstvo naplati nešto manja primanja na Poljudu. Sličan model već se pokazao uspješnim početkom 90-ih godina prošlog stoljeća, kada se Hajduk potpomognut povratnicima uspio plasirati u Ligu prvaka, no nije se ostvario lani, kad su na vrata Poljuda kucali Ibričić, Vukušić, Lendrić...

Tko su ti igrači i na koga Hajduk uopće može računati također nije teško predvidjeti jer su Perišić, Subašić, Pašalić, Nikola i Lovre Kalinić, Caktaš, Balić... nedostupni zbog svoje kvalitete, cijene na tržištu i uloga u momčadi. No zato može na igrače poput Dina Mikanovića, Ivana Runje, Antonija Milića, Josipa Radoševića, Marina Ljubičića, Dinka Trebotića..., pa u nekim ludim kombinacijama i Ivana Strinića, ako se odluči zaključiti karijeru kod kuće.

Većina navedenih svojom bi igračkom kvalitetom vjerojatno mogla pomoći Hajduku, no tek će otvaranje tržišta i eventualni pregovori otkriti imaju li oni uopće želju, i pod kojim uvjetima bi se vratili na Poljud. Ako ni ova opcija ne uspije, tko može Brancu zamjeriti dovođenje još pokojeg stranca. Jer na koncu je i onako najvažniji odnos cijene i kvalitete igrača koje dovede.