Hrvat postao džoker i dobio šansu života: Iz Zagreba mi nisu nikad rekli ni 'bravo, Sandro...'

Žalimo se da nemamo ligu, da nemamo europski konkurentne klubove osim PPD Zagreba i Nexea, da nemamo sustav, ali iz tog sustava i te hrvatske rukometne lige prošle je godine preko Zameta do Celja i Lige prvaka došao Veron Načinović, pa Mateo Maraš preko Akademije Balić - Metličić do ambicioznog Eurofarma, malo prije Ivan Ereš iz vinkovačke Spačve do berlinskog Füchsea, Tin Lučin iz Zameta do Ademar Leona, do kojeg je iz Umaga stigao i Dino Slavić, ili Ivan Filipović iz Poreča do francuskog Pays d'Aixa, u koji je okolnim putem iz Dubrave preko Njemačke došao i Marko Račić...

POGLEDAJTE VIDEO:

U tom Pays d'Aixu, klubu koji je u 11 odigranih kola izgubio samo od PSG-a, Račić i Filipović u nedjelju su dobili društvo ravno iz - Varaždina. I kluba i grada.

- Već je netko u svlačionici rekao da smo sad prava Balkan mafija, haha.

Zamjena za Pardina

Dobro je raspoložen, a kako ne bi bio, Sandro Meštrić (24), koji je preko noći hrvatske parkete i dvorane zamijenio onim francuskima. Već godinama među najboljim golmanima hrvatske lige, a ove sezone s 33 posto obrana i broj jedan. Pa kad to nisu prepoznali u Zagrebu ili Našicama, jesu u klubu u kojem igraju, primjerice, dva olimpijska pobjednika, Accambray i Honrubia, a čiji je trener Thierry Anti, čovjek koji je deset godina vodio Nantes i odveo ga do finala Lige prvaka 2018. godine...

- To jesu velika rukometna imena, ali ne bih ih idolizirao. Sad sam ja jedan od njih, došao sam im pomoći. Račić i Filipović odmah su mi pomogli, uputili me u sve oko ekipe i kluba. Već nakon prvog dana mogu reći da se osjećam prihvaćeno - opisuje Sandro svoje uvodne dojmove nakon prvog treninga i jedne od prvih vožnji novim automobilom francuskim jugom, 40 km sjevernije od Marseillea.

- Moram reći da su jako su se dobro pobrinuli za mene otkako sam stigao u nedjelju, smjestili su me u hotel dok mi ne srede trajni smještaj, dali mi automobil. Velika je razlika u organizaciji, pripremi, baš velika doza ozbiljnosti koja te tjera da se motiviraš i budeš posvećen rukometu. Arena je velika, s dvije dvorane. Upoznao sam se s igračima i trenerom, svi su mi zaželjeli dobrodošlicu. Jesam li morao što odraditi za inicijaciju? Ne, a nisam ni pitao...

Da se drugi ne pitaju dugo kako je Sandro uopće usred sezone dobio ovakvu priliku... Ako se sjećate utakmice Francuske i Norveške na Svjetskom prvenstvu, onda se sjećate da je senzacija postao Wesley Pardin koji je s 20 obrana uništio Norvežane pa se - ozlijedio. Taj Pardin brani upravo u PAUC-u koji je iskoristio medicinskog džokera i nazvao u Varaždin.

- Baš sam ga i upoznao na prvom treningu, čeka operaciju. Sve se, pak, zakuhalo nakon utakmice protiv Sesveta prije deset dana. Menadžer mi je rekao da je klub zainteresiran za mene, u utorak sam dobio ponudu, prihvatio je isti dan. Jesam li prije dobivao kakve ponude? Ne onakve zbog kojih bih razmišljao o odlasku. Vjerujem da ću za Pays debitirati u četvrtak protiv Cessona, a potpisao sam do kraja sezone.

Varaždinci, od kojih se nakon sedam godina oprostio sedmom prvenstvenom pobjedom u subotu, nisu, naravno, radili probleme oko odlaska makar se bore za prvo mjesto u prvenstvu...

- Bilo je baš emotivno. Otkako sam došao u ljeto 2014. godine i odigrao prvu utakmicu protiv Buzeta, bio sam okružen svim tim ljudima. Sjećam se i da sam tada imao 13 obrana. Eto, donio sam im najbolji mogući poklon za oproštaj i već u nedjelju odletio za Pariz. Već sam rekao da moj dolazak ovdje nije uspjeh, već prilika za uspjeh. I ne, ne osjećam nikakav pritisak što dolazim ovdje, samo motivaciju.

Hvidt uzor

A mi smo kroz slušalicu osjetili sportaša iz kojeg pršti samopouzdanje... Baš kako treba biti.

- Da, čekaju me sada igrači poput Hansena, Remilija i drugih, ali i oni su samo ljudi. Kvalitetniji jesu od ovih dosad protiv kojih sam igrao, ali i ja sam kvalitetniji od drugih, zato sam tu. Tu su već i Šego u Montpellieru i Šunjić u Ivryju i lijepo zvuči da imamo tri golmana u drugoj najjačoj ligi na svijetu.

Tko vama najljepše zvuči kao golmanski uzor? Sada ste u domovini Thierryja Omeyera...

- Ne, nije mi on uzor, već Kasper Hvidt. On je bio dosta ekscentričan, skakao je po terenu, vikao, motivirao, dizao ekipu. To je moja specijalnost uz komunikaciju s obranom, ali i bilježnica u kojoj imam analize protivnika i nastojim sve znati o njima, kako se kreću, kako dišu. 

Naši najbolji klubovi kao da nisu željeli znati puno o vama...

- Naša je liga najbolji pokazatelj da igrače koje ne prepozna Zagreb prepozna netko drugi. Bio sam sedam godina u Premijer ligi, više puta najbolji golman, a nikad me nitko iz Zagreba ili Nexea nije kontaktirao, rekao "bravo, Sandro". Nisam razočaran, ali u našoj ligi postoje mnogi kvalitetni igrači. I oni su mi i čestitali na ovom transferu - završio je prvostupnik ekonomije originalno iz Gornjeg Kneginca te nesuđeni pivot s potvrdom da se ipak može kad se hoće...