'Hrvatska je dokaz da se danas ne može baš sve kupiti novcem'

Prije točno 12 godina, u prosincu 2010. godine, Katar je pobijedio Sjedinjene Američke Države u utrci za domaćinstvo i dobio Fifin blagoslov za organizaciju Svjetskog nogometnog prvenstva.

POGLEDAJTE VIDEO:

Pokretanje videa...

00:54

Katar report | Video: KanalRi

Od tog trenutka je i službeno krenula parada blještavila i kiča koju je Katar tijekom narednog desetljeća uspješno provodio. U Svjetsko prvenstvo utukao je, ugrubo, 220 milijardi dolara što je uvjerljivo najskuplji Mundijal u povijesti.

U datim okolnostima, u mraku korupcije i klijentelizma, istaknule su se dvije sjajne zvijezde koje će u subotu od 16 sati igrati za treće mjesto. Prvu, našu hrvatsku reprezentaciju, već smo dovoljno opjevali, druga, Maroko, je isto tako mala i u svjetskim okvirima nemoćna kao i mi.

Jedno je kada lijepe riječi i hvalospjeve pišemo mi, koji smo uz Vatrene i kada ide i kada ne ide, no drugo je kada poseban članak u najavi utakmice za treće mjesto objavi The Athletic, koji je odnedavno pod New York Timesom.

- Definirajuća značajka ovog Svjetskog prvenstva je mogućnost da ga se kupi. Zato smo sad, sredinom prosinca, ovdje u Dohi, zato što je Katar imao više novca i ambicija nego itko drugi. Vidjeli su ga, željeli i dobili - stoji u tekstu te se dodaje:

- I dok je toliko toga oko Svjetskog prvenstva i modernog nogometa uopće kupljeno i okaljano, prisutnost Hrvatske na Lusailu i Maroka na Al Baytu u srijedu je podsjetnik na nešto važno. Na to da čak i ovdje, u klimaksu 200 milijardi dolara vrijednog cirkusa u pustinji, turnirski nogomet ostaje otporan na potkupljivost. Nema tajne u tome kako nogomet danas funkcionira: najbogatiji klubovi kupuju najbolje nogometaše, grade najbolje stadione, angažiraju najbolje trenere i osvajaju trofeje. Iste sile koje su vam donijele ovo Svjetsko prvenstvo donijele su četiri ligaška naslova u pet godina Manchester Cityju, a osam u deset godina Paris Saint-Germainu.

Bogatstvo ne određuje uspjeh

No, nije u šoldima sve.

- Da su međunarodni turniri takvi i da je uspjeh povezan s brojnošću stanovnika neke zemlje, bogatstvom, nogometnim resursima i ulaganjima, polufinalisti ovog Svjetskog prvenstva ne bi bili ovi koji to jesu. A da ih se može najaviti kroz bogatstvo, onda Hrvatska ne bi bila ponovno u polufinalu. Kao ni Maroko - nastavlja se u tekstu.

The Athletic je posebnu pažnju dao snalažljivosti izbornika Zlatka Dalića, koji je morao pronaći načine kako zatomiti nedostatke u napadačkim opcijama.

- Način na koji je Hrvatska, zemlja s manje od četiri milijuna ljudi, svladala turnire kroz svoje dvije različite generacije primjer je za male zemlje diljem cijelog svijeta. Jasno je da Hrvatska ima fantastičnu proizvodnu liniju, ali u generaciji 1998. bilo je više napadačkog talenta nego u ovoj. Dalić je u Katar stigao s dobrim igračima, najvećim Lukom Modrićem, ali ne s toliko napadačke momčadi u posljednjoj trećini. Najvažnije za izbornika je pronaći rješenje, a on je to napravio.

Za kraj, čuveni i tiražni list poslao je jasnu poruku. Neke stvari se ne mogu kupiti novcem.

- Tijekom ovog turnira igrali su maksimalno mudru, strpljivu, ravnomjernu igru, čekajući da protivnici pogriješe i uvijek su bili spremni za izvođenje penala. Maroko ima fantastične igrače, ali njega, kao i Hrvatsku, uzdižu druge kvalitete. Zajedništvo. Ponos. Jasan plan igre. Odanost izborniku. Pragmatičan pristup izgrađen oko snage igrača. Uz pomoć sreće i jakih živaca. To se ne može kupiti novcem, ali radi razliku i turnirskom nogometu. To su kvalitete koje su dovele Hrvatsku i Maroko ovako daleko. Što god mislili o moralnosti ovog SP-a, jedini prostor koji može ostati nepotkupljiv i neokaljan je onaj između četiri crte koje ograničavaju teren - zaključak je u tekstu The Athletica.