Ivan Rakitić Drugi: Kako sam zvijezdi Barcelone skinuo penal

U Sikirevcima, selu u blizini Slavonskog Broda, emotivno se prati svaka utakmica Vatrenih jer iz njihovog mjesta stiže ponajveća faca reprezentacije. Ivan Rakitić počasni je građanin Sikirevaca koji su 'njegovo' selo.

Svojevremeno su u lokalnom niželigašu igrala čak trojica Ivana Rakitića i među njima je najbolji bio - golman Ivan Rakitić (31), daljnji rođak našeg reprezentativca.

I njih dvojica imala su svoj 'okršaj'.

- Ivanu sam obranio penal kada je bio u Sikirevcima kao gost. Bio je to naš okršaj, duel dva Ivana Rakitića. Kad sam mu obranio penal nasmijao se i zagrlio me - prisjetio se Ivan Rakitić.

Golman Raketa za kruh zarađuje u njemačkom Stuttgartu zbog očajne situacije u Slavoniji, tamo i dalje igra nogomet i zapravo - sve se vrti oko lopte.

Rakitići su na nogometu i odrasli, veže ih niz prekrasnih uspomena iz djetinjstva.

- Ivana poznajem još od malih nogu kad je dolazio na ljetne praznike kod pokojnih stričeva. Kad god igra Hrvatska kod kuće, vidimo se i on im da svoj dres. Sikirevci broje najviše žitelja s prezimenom Rakitić, bilo je tu preko 50 obitelji s tim prezimenom - govori nam Ivan pa otkriva kako na društvenim mrežama dobiva brojne zahtjeve za prijateljstvo zbog slavnog imenjaka i prezimenjaka iz Barcelone.

- Haha, bude puno tih zahtjeva, sve je to zbog Ivana!

Da je plavokosom Raketi nogometni hod do zvijezda bio suđen, znalo se od najranijih dana.

- Kao djeca smo imali organizirane turnire po ulicama u Sikirevcima. Ivanova ulica uvijek je bila najlošija, ali kada bi brat Dejan i on došli iz Švicarske, onda bi nas ta ulica sve razmontirala! Ma bili su klasa za sebe od malih nogu - govori Ivan pa se dotiče situacije u kojoj je Rakitić morao izabrati želi li igrati za Švicarsku ili Hrvatsku.

- Ivan je oduvijek Hrvat i zato i danas nosi sveti dres. Njegova obitelj je jako dobra, jednom su nas 50-ak iz Sikirevaca pozvali u mjesto iz kojeg je Ivanova mama (Ponjevo, BiH). Tamo su nas ugostili, bila je to baš prava fešta. Oni su sve financirali, mi smo poveli tamburaše, nezaboravno je bilo!

Rakitići iz švicarskog Möhlina uistinu su pravi ljudi iz naroda. Niti Ivan nije iznimka.

- Dok je bio mlađi često je dolazio. Kad je postao profesionalan nogometaš onda se to smanjilo. Sjećam se dolaska kad je potpisao za Schalke 04. Bili smo u lokalnom kafiću gdje smo ostali do zore uz tamburaše s njim. Ponekad se čujem s Ivanom preko društvenih mreža, iako on dugo nije bio u Sikirevcima. Obećao je da će doći uskoro, a inače pomaže našem klubu s opremom i financijama.

Rakitić obožava još jednog člana Vatrenih s kojim također ima zajedničku prošlost.

- Naravno da mi je Ivan najdraži, iako mi se sviđa i srčanost Marija Mandžukića s kojim sam igrao u mlađim uzrastima Marsonije, a kasnije smo dijelili klupu u srednjoj školi - kaže nam Ivan pa nastavlja:

- Mandžo je bio strašan radnik, sve je postigao na račun svog velikog rada. Ponekad je bježao iz škole da bi trčao na stadionu Marsonije. S njim sam igrao u tom klubu.

Zajedno su gledali utakmice Hrvatske i Dinama, a onda se sve promijenilo.

- Mandžo je bio stidljiv i samozatajan, ali u nogometu je uvijek bio prava vatra kao i danas. Pa mi smo zajedno navijali za Dinamo i gledali ga na TV-u, a onda za tri-četiri godine je Mandžo u dresu Dinama rušio Ajax. Strašno!

Radne navike kod majstora iz Slavonskog Broda iscrtavale su su najranijim danima karijere. Na Cooperovu testu Mandžukić je za 12 minuta pretrčao 3350 metara, jurio je od jedne do druge korner zastavice bez problema.

A bio je mlađi pionir. Treneri nisu vjerovali da je to moguće.

- On je uvijek davao 120%, nikada nije propustio niti jedan trening i znao je ostajati i nakon treninga. Ma on je pravi dečko, uvijek je spreman dati dres ili fotkati se - završava Rakitić.

POGLEDAJ NAVIJAČKI HIT: MOJA CROATIA

Sada napokon i ti možeš nositi majice iz najslušanijeg navijačkog spota "Moja Croatia". Od danas ih možeš kupiti na stranici ŽUTI KLIK.

Zgrabi svoju majicu što prije jer zalihe su ograničene!