'Igrači nisu glupi, ali ne mogu oni tražiti smjenu šefa HNS-a'

Za razliku od brojnih sportaša koji se nakon završenih karijera suoče s viškom vremena i problemom kako pronaći smisao života, Stipe Pletikosa je nogometnu mirovinu itekako osmislio i ispunio obavezama.

Uz studij na splitskom Kineziološkom fakultetu, pohađa i nogometnu Akademiju, stručni je komentator na državnoj televiziji, a kad se tome dodaju i obaveze oko četvero male djece, jasno je kako slobodnog vremena praktično i nema.

No ipak je pristao  podržati kandidaturu najozbiljnijeg kandidata za predsjednika HNS-a Darija Šimića, te mu pomoći u borbi za ozdravljenje hrvatskog nogometa.

- Prvu godinu nakon umirovljenja nisam imao toliko obaveza, samo studij Kineziologije i brigu o obitelji. Osjetio sam da imam višak slobodnog vremena, pa sam odlučio upisati i Akademiju te prihvatiti ponudu HTV-a.

Kako se osjećate u ulozi stručnog komentatora?

- Izvrsno, baš uživam. To je jako zanimljiv i kreativan posao. Po cijele dane ionako gledam utakmice, sada ih samo pratim s nešto više pozornosti, kako bih ih mogao analizirati.

Koliko vam posao oduzima vremena?

- Jako puno vremena trošim na pripremu emisija, evo, već sedam dana se spremam za Juventus - Barcelona, tražim informacije o Allegriju, Valverdeu...  Na sreću imam dosta kontakata i prijatelja među trenerima i igračima vani, od kojih crpim najsvježije informacije. Ne mogu sebi dopustiti da se pojavim u studiju nespreman, da pričam gluposti... Ljudima želim približiti ono što se stvarno događa, pozadinu onoga što vide, a ne analizirati je li lijevi bočni bio deset metara gore ili dolje...

Idete li u Rusiju?

- Još uvijek čekamo koliki će biti budžet, vjerujem da hoćemo, jer ova sjajna generacija od koje svi skupa očekujemo jako puno zaslužuje da ih se prati.

Hoće li se Rusi potruditi i dobro organizirati prvenstvo?

- Dugo sam igrao gore, imam dosta kontakata, i svi me uvjeravaju da će to biti odlično organizirano prvenstvo. Jedino što bi mogao biti problem je smještaj reprezentacija, jer u Rusiji nema dovoljno kampova, kao u Francuskoj, Austriji, Italiji... Koja reprezentacija ne bude brza i ne reagira na vrijeme, ostat će na opciji boravka u gradovima, što je veliki problem zbog prometnih gužvi. Pogotovo u Moskvi.

Koju bi od velikih reprezentacija voljeli izbjeći u ždrijebu?

- Nadam da ćemo konačno napraviti iskorak u tim utakmicama s velikim reprezentacijama na velikim natjecanjima. Momci su pokazali protiv Španjolske na prošlom Euru da to mogu, da su spremni za to. Nadam se da će to pokazati i u Rusiji.

Kako komentirate prve poteze i utakmice novog izbornika?

- Čini mi se da je jako čvrsto na zemlji, da zna što hoće, da ima nogometnu ideju i koliko vidim i čujem, igrači da ga slijede. Jako me veseli optimizam koji izbornik širi i povjerenje koje u njega imaju igrači. Uvijek sam govorio da nije važno je li izbornik naredio da se igrači dižu na doručak u 7:30 ili ih je pustio da spavaju do podne. Jedino što je važno je autoritet znanja, pravi, metodičan i organiziran trening, na kojem igrači osjete da napreduju i kao pojedinci i kao grupa. Tu sve počinje i završava. Pravi izbornik mora znati kako u par dana i treninga prenijeti svoje ideje igračima koji igraju u najvećim svjetskim klubovima. A to tko se kad diže, kakvu frizuru ima..., to je nebitno.

Gdje je do sada bio problem?

- U tome što nismo imali kontinuitet struke. U mandatu aktualnog predsjednika HNS-a Davora Šukera smijenjena su četiri izbornika, i normalno je da su igrači zbunjeni, da ne znaju što se događa... Naravno, i u lošoj atmosferi oko reprezentacije. Jako dobro poznajem igrače, po izrazima njihovih lica i govoru tijela vidi se da su od dolaska novog izbornika bili fokusirani na utakmice. A kad su takvi, mogu se nositi sa svim protivnicima.

Veseli li vas povratak publike na utakmice reprezentacije?

- Ljudi su osjetili da tim momcima protiv Grčke treba pomoć. Kod nas nogomet nije samo igra, nego društveni fenomen koji je utkan duboko u korijen države još od njenog osnutka. Sjetimo se euforija '96., pa '98., kako su se generacije odgajale u pozitivnom ozračju, pa tako i igrača, koji su ulaskom u reprezentaciju postajali svjesni da je to posebna odgovornost.

Je li se to u zadnje vrijeme ipak malo pogubilo?

- Ne, samo su igrači postali opterećeni stvarima koje ih ne bi smjele opterećivati. Kad je oko njih sve negativno, ne može se očekivati od njih da daju maksimum.

Navijači su od vodećih igrača tražili da istupe i progovore o problemima u reprezentaciji i savezu. Zašto nisu?

- Teško je otvarati frontove i gubiti energiju na stvari koje ne možeš promijeniti. Budimo realni, svi igrači znaju što se događa, tko sve vodi, i gdje su problemi. Nitko od njih nije glup, na kavi će vam svi ponoviti isto. Ali nije to tako laka situacija kako izvana izgleda. Ja sam tip koji stvari pokušava riješiti mirno, ne buntom i populističkim izjavama, kakvih kod nas ne manjka u svim sferama. Pa koliko smo puta recimo Srna i ja dok smo bili kapetani tražili da se odigra koja utakmica u Splitu, jer smo osjetili da se zahlađuju odnosi, da navijači s pravom negoduju... I ostali reprezentativci su isto željeli da se igra u toj posebnoj atmosferi na Poljudu, na koncu, na našem najboljem stadionu. Ali kad vidiš da to ne prolazi ma što ti govorio i radio, što dalje možeš? Nije bilo realno da netko od igrača istupi i traži promjene izbornika, predsjednika Saveza...

Kako onda promijeniti stvari?

- HNS je svijet za sebe, zatvoren i nepristupačan. Osnutkom svoje televizije još su se dodatno izolirali i taj prefiks 'hrvatski' više im ne stoji. Hrvatski nogometni savez bi morao biti Savez svih ljudi u Hrvatskoj, ne samo u službi pojedinaca, i po meni je došlo vrijeme za kadrovske promjene.

Tko bi po vama trebao biti novi predsjednik?

- Podržavam kandidaturu Darija Šimića, on iza sebe ima karijeru, odnose u Uefi i Fifi, poslovnu karijeru, čist obraz i legitimitet kroz rad sindikata. Dok se sve u nogometu zadnjih godina srozava, on je kroz stvarni volonterski rad s Marijom Jurićem sindikat podigao iz nule. Naravno, i zbog toga što apsolutno mislim da je vrijeme za promjene. Nisam tip koji će se uokolo razbacivati populističkim izjavama, već sam više za djelovanje na pravi, legitiman način. Uopće ne želim govoriti o vladajućoj garnituri HNS-a, jer je sve o tome već odavno napisano i izraženo navijačkim nezadovoljstvom, već o planu i programu koji će Dario, te mi koji smo s njim, ponuditi. Mislim da je sazrelo vrijeme da svi koji žele dobro našem nogometu počnu komunicirati na takav način, da počnemo davati nogometu, a ne samo od njega uzimati.

Hoćete li vi imati kakvu funkciju ako budete izabrani?

- O tome smo razgovarali, ali zbilja moram naglasiti da sva četvorica imamo iste stavove, te da nismo opterećeni nikakvim foteljama i funkcijama, već samo moralnom odgovornošću koja nas je povezala, uz nadu da ćemo dobiti priliku rješavati probleme našeg nogometa. Na kraju svoje karijere, u prvom sam intervjuu dao svima do znanja da želim vratiti našem nogometu, bilo kroz reprezentaciju, bilo kroz Hajduk, jer to su moje dvije ljubavi, sve ono što sam stekao tijekom karijere, poznanstva, veze, dobre relacije sa svim klubovima i igračima s kojima sam igrao.

Što ćete prvo mijenjati?

- Apsolutno je prvo potrebno vratiti povjerenje u naš nogomet kroz depolitizaciju i decentralizaciju, te razvijati nogomet kroz ulaganja u infrastrukturu i programe za one koji su nam najvažniji, a to su djeca, igrači, treneri, suci... Ima tu jako puno stvari koji će sigurno javnosti biti prezentirane na pravi način, ali ključ onoga što nudimo je prije svega iskrenost u odnosima, te otvorenost za suradnju prema svima koji žele dobro našem nogometu, a ne osobnom interesu ili očuvanju bilo kakvog statusa.

Kako vidite situaciju u Hajduku?

- Žao mi je što nema ljudi koji mogu stručne stvari prepoznati i djelovati u skladu s potrebama. Nama se dogodi jedan Vlašić, čiji transfer osigura godišnji budžet, a uporno inzistiramo na dovođenju stranaca. Da se razumijemo, nemam ja ništa protiv stranaca, i ja sam dugi niz godina bio stranac, ostavio sam pozitivan dojam i mogu se vratiti u te klubove i raditi u njima. Ali Hajduk mora počivati na domaćim igračima. Nedavno sam gledao fotografiju snimljenu na Poljudu nakon osvajanja naslova prvaka 2001. godine, i na njoj je od 27 igrača nas 21 poniklo u omladinskom pogonu, a sa strane su dovedeni Musa, Bubalo, Gjuzelov...

Aktualna uprava najavila je iskorak u radu Akademije, ali im za to treba vremena?

- Ako me sjećanje ne vara, financijsku sanaciju kluba odradio je predsjednik Brbić sa svojim suradnicima, i to na najbolji mogući način. Aktualna garnitura ga je smijenila, zajedno s Vučevićem i Burićem, i najavila rezultatski iskorak, koji je ipak izostao. Ako se ne varam, i navijači su na svojim transparentima upozorili na isto. Uložena su jako velika sredstva, nemojmo se zavaravati da nisu, dobro znam kakvi su budžeti klubova u Belgiji, Španjolskoj... Moj prijatelj Ivan Leko je doveden radi iskoraka u radu s novom, mladom momčadi u Brugge nakon što je Prudhomme radio pet godina u kontinuitetu, i već se nakon par mjeseci vide rezultati njegovog rada.

Pa i Dinamo i pogotovo Rijeka nemaju u momčadi domaćih igrača?

- Nemaju, ali imaju rezultat. Hajduk nema.

Je li Hajduk prebrzo potrošio Slavena Bilića, Igora Tudora, Ivana Leku, Zorana Vulića, Gorana Vučevića, Ivan Jurić nije ni imao priliku?

- Sve su to treneri u najboljim godinama, koji su se dokazali vani. Previše ih je potrošeno da se to ne bi osjetilo. Evo, sada je doveden Kopić, a nijedan od navedenih nije bio dostupan.

Kakav je Kopić trener?

- Kopića jako cijenim, mislim da je on u stanju napraviti dobar posao, iako treba vidjeti koliko je mentalno spreman za rad u novoj sredini, u velikom klubu sa specifičnom atmosferom.

Kako komentirate napade na igrače pred kućnim vratima?

- Meni je logičnije da se nezadovoljstvo izrazi onako kako su navijači napravili, transparentima na tribinama. Ovo što se događalo nakon Rudeša mi je neprihvatljivo.

Jesu li ljudi u Hajduku i oko njega preosjetljivi na kritike i sve što im se predbaci smatraju napadom na sebe, izdajom, pogotovo od bivših igrača?

- Ne priznajem nikome da voli Hajduk više od mene, a svima koji rade u klubu sam rekao da sam otvoren za suradnju i pomoć u bilo čemu. S te strane sam miran, ne zanima me što netko misli. Osjećam da bi neke stvari morale biti bolje, i nije mi to problem reći, jednako kao što mi je potpuno svejedno tko sjedi u fotelji predsjednika i tko igra. Jedino što me zanima je da Hajduk pobjeđuje, da bude prvak, da igra Ligu prvaka, da klub ide naprijed. Ne treba meni nitko govoriti koliko je teško u Hajduku, ja sam s Hajdukom osvojio naslov prvaka u vrijeme kad su nam dugovali devet plaća, a na odlasku sam se morao odreći dobrog dijela tih dugovanja... Nikad nije bilo lako, i upravo zbog toga i kažem da bi korijen momčadi morali činiti mladi domaći igrači, koji drugačije gledaju na Hajduk. Ne mora ih biti deset, ali par bi ih moralo biti. I u moje vrijeme se događalo da bi igrač doveden sa strane imao pet puta bolji ugovor od mene koji sam s 19 godina bio prvotimac i reprezentativac. Zašto je Totti cijeli život u Romi? Zato što je određen. Bio je vođa, bio je plaćen, tretiran kao takav... Ima takvih primjera puno, igrača koji će biti dugo u klubu, držati svlačionicu, trenera, atmosferu... To je moja najveća zamjerka ljudima koji su odgovorni za struku na Poljudu.

Imate li ambiciju prihvatiti se trenerskog posla?

- Ne, u kontaktu s Jurićem, Tudorom i Lekom dobio sam potvrdu koliko je to težak i zahtjevan posao ako ga želiš raditi kako treba. Ne vidim se u tome, ali se želim obrazovati, ući dublje u materiju, zašto je nešto tako kako je, da mi netko sutra u klubu ili reprezentaciji ne kaže nešto što ja ne mogu razumjeti.

Kad sve stignete?

- Kad djeca legnu oko 22:00 sata, to je moje vrijeme, radim do 1-2 u noći, jedino tada sam slobodan...