Ili si u igri, ili ne postojiš: Priča o najplaćenijem igraču svijeta

Postoje ljudi koji su unaprijed predodređeni za nešto veliko u životu. U raznim zanimanjima i sferama, situacija mora iznjedriti prirodnog lidera koji će svojim karakterom i genijem iscrtati pobjednički put onima koji su uz njega, a samim time i sebi. Fuerte Apache zloglasan je kvart u glavnoj metropoli Argentine, Buenos Airesu.

Nesuđeni kriminalac danas zarađuje 75 eura po minuti

Tu se odvijaju filmske scene krimi pedigrea, droga je na svakom koraku i predstavlja jednu od ne baš brojnih solucija kako se spasiti života na rubu egzistencije. Ili si u igri, ili ne postojiš. Tom rečenicom mogao bi se precizno ocrtati sportski i životni karakter junaka ove priče.

Tevez je postao apsolutni svjetski rekorder te ima 16 milijuna eura veću plaću od Cristiana Ronalda. Kineski klub Shaghai Shenhua autor je ove basnoslovne operacije.

Toliko novca neki sportaši ne zarade tijekom cijele karijere, a Apache će uspjeti u samo godinu dana. Preračunato, Argentinac će zarađivati 37 milijuna eura godišnje, 3,08 milijuna mjesečno, 762 tisuća tjedno, 109 tisuća dnevno.

Ili ako baš želite 4500 po satu, 75 eura po minuti, 1,25 eura po sekundi.

Njegova unutarnja bitka: Genijalnost protiv karaktera

Carlos Alberto Martínez Tevez osebujna je nogometna ličnost. Njegov neupitan nogometni genij u više navrata kosio se s nezgodnim karakterom, odnosno pobjedničkim mentalitetom koji ga je u nekim periodima karijere znao i koštati.

Svojeglav kakav i je, svađao se sa trenerima na obje mančesterske strane jer nije dao na sebe. Možemo to nazvati arogancijom i egoizmom, međutim, El Apache je u svakom trenutku znao razloge svojih postupaka. 

Njegova profesionalna karijera obiluje brojnim anegdotama, a fokus ove priče ide na njegov period u Italiji. Tamo ga je lansirao Roberto Mancini,  koji se nije znao pravilno postaviti prema (ne)zahvalnoj individualnosti svog ponajboljeg igrača.

Činjenica je da u svijetu ozbiljnog sporta postoje rođeni pobjednici čiji karakteri znaju biti prilično nezgodni i nepredvidivi koji ih automatski postavljaju iznad svih ostalih.

Jer, osobe poput Lionela Messija i Cristiana Ronalda znaju svoju realnu vrijednost i koliko god se trudili zatomiti povremene valove egoizma i arogancije, to se manifestira kroz razne izjave ili postupke koji se uglavnom gledaju kroz prizmu negativnosti. 

Samopouzdanje i gladni mentalitet pobjednika Carlosa Teveza u najzrelijim se nogometnim godinama spojio sa identičnim sebi. Vrućeg ljeta 2013. godine dogodila se dobitnička fuzija.

Divlja individua

Proračunati direktori prvaka Italije u potrazi za istinskom napadačkom klasom, došli su na ideju oživljavanja potištenog Argentinca koji je pod svjetlima Etihada tonuo do neprepoznatljivosti. Za 13 milijuna eura otkupili su Tevezov ugovor od Manchester Citya i odmah po dolasku nadjenuli mu desetku na leđa.

Taj sveti broj kojeg su klasom i znojem svojevremeno iz utakmice u utakmicu opravdavali Michel Platini, Roberto Baggio i Alessandro Del Piero.

Mnogi su taj potez Juventusa nazvali bezobraznim i glupim jer to javno mnijenje imalo je čvrstu podlogu – Carlos je divlja individua koja u jednom trenutku od savršenog mira može napraviti neviđeni rat i kao takav, nije sigurna garancija.

Iz hladnog Manchestera donio je sa sobom i nekoliko kilograma viška. Spartanski režim tadašnjeg lidera Stare dame Antonia Contea, ne samo da je istopio nepotrebne masnoće, nego je i od nepredvidljivog igrača načinio surovog profesionalca maksimalno podređenog kolektivu. 

Egoist s kojim su mogli samo rijetki

Juventusova formacija 3-5-2 u principu nije popularna među napadačima jer ih sputava u kreaciji i napadačkim kretnjama; oba napadača moraju imati ogroman radijus kretanja i biti podređena defenzivi, ma koliku god klasu nosili u svojim kopačkama. 

Popularni Apache potisnuo je svoj žestoki ego i posve se stavio u službu Juventusu i Conteu, baš kao što je isto napravio i na Old Traffordu pod Sir Alex Fergusonom. 

Želio je ponovo podsjetiti zašto je važio za jednog od najboljih napadača svijeta i zbog čega su sve momčadi u kojima je igrao (izuzev West Hama) osvajale trofeje s njim.

Juventus mu je došao u najboljem mogućem momentu.

Brzo je ubirao plodove pravilnog rada; u prvoj sezoni odmah dolazi do dva trofeja – Serie A i talijanski Superkup postale su dio bogate riznice trofeja šampionskog igrača, te pobrao priznanje najboljeg igrača Bianconera i Calcia.

Odlaskom Contea prethodnog ljeta, očekivao se raspad sistema podno Alpa.

Nogometni genijalac

Anarhiju je u najavi trebao predvoditi problematični Tevez kojeg su mediji odmah počeli seliti po raznim krajevima planete pod krinkom da on, kao i ostatak tima, ne mogu nastaviti pobjeđivati bez svog tvorca i glavnog projektanta.

Gaucho je ostao miran i nastavio raditi za zebre u istom ritmu. Dolaskom Massimiliana Allegrija, dobio je ulogu u timu kakvu zaslužuje.

Podređen je obrambenim zadaćama i dalje jer to je osnova modernog nogometa danas, međutim, Tevez je imao maksimalnu slobodu na terenu i uz Pirla, najviše je bio zadužen za kreaciju i stvaranje nereda u protivničkoj polovici.

Osim što je zabijao čudesne golove iz ničeg, on je djelovao između veznog reda i napada stvarajući konfuziju protivniku svojim kretnjama, driblinzima i asistencijama za suigrače.

Kao takav, značio je za ključnog čovjeka na terenu i najveću neugodnost po protivnika. Kad su se Juventusu suprotsavljale obrambeno angažirane momčadi, svojim topom u nozi rušio je barijere te olakšavao posao ostaloj desetorici koja su radila za njega. Kao što i on radio za njih. Idealna i uspješna simbioza.

Kod njega nema sredine - ili si u igri, ili ne postojiš

Je li ikoga iznenadilo što je Juveov dres zamijenio Bocom poslije izgubljenog finala Lige prvaka? Teško. Zov domovine je snažan, ljubav prema klubu sa Bombonere prevelika, Carlitos je u naponu snage i u njemu tinjala želja da u takvom izdanju iz tjedna u tjedan oduševljava navijače svoje ljubljene Boce.

To je uspio, srce je na mjestu, sportske izazove je možda i ispucao. Sada želi bogato naplatiti cijelu svoju uspješnu sportsku i životnu priču i ima apsolutno pravo na to. Iz svega će izvući maksimum.

Njegovi se postupci kroz život mogu izvesti kroz jednu rečenicu: Nema sredine - ili si u igri, ili ne postojiš.