Mislila sam da će to biti penjanje po drveću u parkićima pa me šokirala 15-metarska stijena u dvorani. Svejedno sam htjela probati iako me bilo strah, ali su mi rekli da sam preslaba i premala te da krenem na plivanje...
Ima 16 godina, a u sportskom penjanju je bolja i od seniora...
Većinu slobodnog vremena 16-godišnja Zagrepčanka Pia Čuljak provodi iznad zemlje. Umjetne stijene njezina su strast već osam godina, juniorska je reprezentativka Hrvatske u sportskom penjanju te juniorska i najmlađa seniorska prvakinja Hrvatske.
- Prvi cilj je ostvarila prije dvije godine, kad je postala prvakinja Hrvatske u sve tri discipline - boulder, težinsko i brzinsko. Ove godine, s nepunih 16 godina, napokon je mogla sudjelovati u seniorskoj kategoriji i osvojila je zlato - kaže mama Tanja.
Sljedeći ciljevi ambiciozne srednjoškolke su penjati se u finalu Svjetskog prvenstva i kvalificirati na Olimpijske igre u Tokiju, gdje će se sportsko penjanje prvi put predstaviti. Odlična učenica 2. razreda gimnazije uči četiri strana jezika, a uživa i u matematici i crtanju. Penjanjem se bavi od sedme godine.
- Mislila sam da će to biti penjanje po drveću u parkićima pa me šokirala 15-metarska stijena u dvorani. Svejedno sam htjela probati iako me bilo strah, ali su mi rekli da sam preslaba i premala te da krenem na plivanje da malo ojačam - sjeća se Pia početaka napominjući kako je stvarno mrzila plivanje.
Trajalo je to nekoliko mjeseci, a iako nije puno ojačala, ipak su je primili na penjanje.
- Ma umalo sam se utopila pokušavajući leđno pa su svi shvatili da to nije za mene. Na prvim natjecanjima sam naravno bila zadnja, ali brzo sam se dokazala i prvo zlato došlo je već iduće godine - smije se.
Kako naglašavaju njezini treneri, oduvijek ima urođenu i gotovo savršenu tehniku te pobjednički duh kojim je znala iznenaditi i starije i iskusnije sportaše.
Dvije mlađe sestre su umjetnički nastrojene, Tali se bavi ritmičkom gimnastikom, a Nola plesom. Pia pak kreće sljedeće godine u sakupljanje bodova za Tokio. Kako kaže, nada se da će joj ozljeda leđa to dopustiti. Posebnu prehranu, terapeute, putne troškove i opremu snose roditelji pa, kažu, sponzori su više nego dobrodošli.