Strinić: Kupio sam brod, lovim ribu. A srce je OK, vraćam se...

Prošla su tri mjeseca od finala Svjetskog prvenstva u Rusiji, od zadnje utakmice koju je Ivan Strinić odigrao. Nama se možda i čini kao da je to bilo jučer, no Ivanu se zbog prisilne pauze i problema sa srcem čini kao da je prošla cijela vječnost...

- Da, baš tako, kao da sam tko zna koliko van terena. Iako, moram priznati da mi je dobro došao odmor, već 10-15 godina nisam bio ovoliko slobodan, nisam provodio vrijeme s obitelji, prijateljima, bavio se stvarima koje nemaju previše vremena s nogometom - započeo je Ivan, koji je danas puno opušteniji nego je bio nakon što su mu liječnici u Milanu otkrili uvećanje srčanog mišića. 

- Sigurno da sam opušteniji i da mi je psihički lakše jer znam da je sve u redu i da ću se vratiti nogometu. Doduše, znao sam ja to i onda, ali ipak sam morao uvažavati mišljenje liječnika koji je preporučio pauzu. 

Nikad nisam imao problema sa srcem

Da podsjetimo, Ivan se dva tjedna nakon SP priključio pripremama Milana, trenirao je po posebnom programu, i onda su mu liječnici na rutinskom pregledu otkrili uvećanje srčanog mišića, uputili ga specijalisti, koji je naredio - mirovanje. 

- To uvećanje srca za mene nije bilo ništa novo, znao sam za to i ranije, kao što su znali i liječnici, i kao što to ima većina vrhunskih sportaša, jer srčani mišić raste zbog povećanih napora. Ali u klub je stigla nova uprava, novi stožer, novi liječnik, koji je očito želio biti siguran da se ne radi o uvećanju srčanog mišića zbog neke bolesti, nego zbog napora. I zato mi je rekao da moram pauzirati, da vidi hoće li se bez napora srce polako početi smanjivati. 

Za sada je, na svu sreću, sve u redu. 

- Nisam nikad imao poteškoća sa srcem i nemam ih ni sada. Uskoro ću početi lagano voziti bicikl, trčkarati, bez velikih napora, početkom studenoga imam zadnji pregled, i očekujem zeleno svjetlo da se priključim momčadi. Napravio sam sve pretrage, čak i test genetike, i sve je bilo u redu, tako da očekujem skori povratak treninzima, a onda i utakmicama

Čini se da mu život bez nogometa nije mu previše teško pao. 

- Prvih 15 dana bilo mi je malo čudno, ali na dobro se lako naviknuti. Baš sam se isključio iz svega, slabo sam i utakmice gledao, samo Milan i reprezentaciju, čak ni Hajduka nisam toliko pratio. Planirao sam otići pogledati derbi s Dinamom, ali sam imao nekih obaveza i nisam stigao. Uživao sam, ali moram priznati da mi sad već nedostaju treninzi i utakmice. 

Čuvam sve iz Rusije

Iako slobodnog vremena ima napretek, dani mu brzo prolaze. 

- Malo se bavim uređenjem kuće, družim se s obitelji, prijateljima, kupio sam i brod pa s prijateljima odem na more, kupanje, ribolov, uglavnom na lignje... Sve su to stvari koje nisam mogao raditi ranije, i moram priznati da uživam u njima. Tri dana ribolova s prijateljima Antom i Ivanom, te poznanikom Bokijem oko Palagruže toliko mi je napunilo baterije da je to nemoguće opisati. To je stvarno raj na zemlji...

Tu sam za Dalića

Da ne bi bilo zabune, nogomet je još uvijek njegova ljubav broj jedan. 

- Svaki dan osjetim da mi nedostaje trening, utakmice... Ali da mi je netko prije deset godina ponudio opciju da odigram finale Svjetskog prvenstva, a da mi to bude zadnja utakmica u karijeri, naravno da bih odmah prihvatio. Sigurno da mi je nakon pregleda svašta prolazilo kroz glavu, da sam se pitao je li to bilo to, jesam li zbog odluke liječnika odigrao svoje, ali kako je vrijeme odmicalo, bio sam siguran da ću još igrati. Tek mi je 31 godina, i vjerujem da je još dosta dobrog nogometa ispred mene. 

Emocije zbog srebra iz Rusije se još uvijek nisu do kraja slegle. 

- Ne znam hoće li se ikad slegnuti. Čim počnem razgovarati o SP, preplave me osjećaji, naježim se... I danas jako emotivno doživljavam svaki trenutak koji smo proveli u Rusiji, sve mi je još uvijek svježe, pogotovo utakmice. Nekako mi je najemotivniji doživljaj bila ona pobjeda nad Englezima, taj trenutak kad smo postali svjesni da ćemo igrati finale. Plakali smo kao mala djeca, bio je to neopisiv osjećaj, znaš da pišeš povijest i ne možeš zadržati emocije. To će zauvijek ostati dio nas.... 

Iz Rusije je sačuvao brojne uspomene.

- Nisam baš tip koji skuplja stvari, ali ovo je ipak bilo nešto posebno. Sačuvao sam dresove sa svih utakmica, na onaj iz finala su mi se potpisali svi suigrači. Sačuvao sam i kopačke iz finala, šalove koje smo dobivali, dres Messija koje nam je nakon Argentine svima osigurao Rakitić..., i naravno, medalju, ona je ipak nešto posebno. Sve to skupa planiram složiti u jednu vitrinu u kući.

Vratit ću se

Euforija nakon Rusije polako se stišava, a tome doprinose i ne baš primjereni rezultati. Visoki poraz od Španjolske i remi s Englezima otrijeznili su naciju, ali i izbornika i igrače. 

- Za mene to nije ništa neočekivano i zabrinjavajuće. Slobodno mogu reći da sam nakon tolikog psihičkog i fizičkog pražnjenja u Rusiji očekivao nešto slabije rezultate. Pogotovo jer su se neki igrači oprostili, neki nisu igrali zbog ozljeda, a protiv Engleza se igralo i bez publike. Nismo mi nogometna velesila koja ima puno kvalitetnih igrača, pa da bezbolno možemo pokriti 6-7 izostanaka. Po meni nema razloga za brigu, Liga nacija mora biti priprema za kvalifikacija za EP, treba stvoriti momčad, izborniku treba prostora i vremena da sve posloži kako treba, i ja vjerujem da ćemo u kvalifikacijama krenuti onako kako dolikuje finalistima SP.

Za Ivana nema dilema hoće li on biti na raspolaganju izborniku ili ne. 

- Ja sam siguran da ću se vratiti nogometu, a hoću li i koliko igrati u Milanu i reprezentaciju, ne ovisi samo o meni. Moj stav o reprezentaciji je poznat, ako sam potreban, ako izbornik smatra da sam ja taj, ja ću se sigurno odazvati.

'Nadam se da će Kale sve riješiti s izbornikom'

Ivan vjeruje da će svlačionicu reprezentacije opet dijeliti sa svojim velikim prijateljem Nikolom Kalinićem. 

- Nadam se da će se pronaći neki način i dogovor između njega i izbornika, i da će se to riješi. Ne treba trošiti riječi koliko je on dobar igrač, i koliko bi nam pomogao. Pomogao bi i na SP, a da ne govorim sada... U najboljim je godinama, igra u vrhunskom klubu, dao je puno toga reprezentaciji ranije, i za njega i sve nas je najbolje da se to što prije riješi, svakako do početka kvalifikacija.

Iako je, kad je riječ o Milanu, u kontaktu uglavnom s liječnicima i kondicijskim trenerima, Strinić prati što se događa u njegovom novom klubu. 

- Sezona nije baš briljantna, ali nije ni toliko loše koliko smo bodova prosuli. Došlo je par novih igrača, trebat će vremena da se sve posloži. A konkurencija je jaka, Juve je Juve, mega momčad koju će biti teško pratiti, tu su Napoli, Roma... Juventus odskače za nijansu koja se zove Cristiano Ronaldo, a svi mi ostali ćemo se boriti za LP i EL.