Jakobušić: Sad mi je žao zbog Valdasa, a u Splitu su mi rekli: 'Šetaj, šetaj, nećeš još dugo'

Dvije godine nije davao intervjue, praktički ni izjave. Na Sport fest u Poreč došao je kao gost. Uzeo bočicu vode, a onda krenuo. Sasvim otvoreno o svemu.

POGLEDAJTE VIDEO: Jakobušić o smjeni Dambaruskasa

Pokretanje videa...

01:19

sportski intervju voditelj željko vela | Video: 24sata/Video

- Je li posao predsjednika Hajduka najteži ili najlakši? Velika je čast, ali nisam siguran da bi mnogi htjeli biti na mom mjestu. Kad sam postao predsjednik, izašao sam iz stana na šetnju. Sreo me navijač Hajduka i rekao mi: "Šetaj, šetaj, dok možeš, nećeš još dugo". Onda me sreo drugi navijač i objasnio da, ako ću nakon dvije godine moći i dalje šetati Splitom, da sam uspio. Evo, do dvije godine ostalo mi je deset dana, a ja šetam gradom - počeo je Lukša. 

Te dvije godine bile su turbulentne, stigao je u teškom razdoblju, mimo natječaja.

- Nisam se prijavio za natječaj, mislim da se ni ne treba javljati na natječaj, da na tržištu treba naći sposobnu osobu. Zvali su me iz Nadzornog odbora, razgovor nije bio ugodan, ali je bio iskren. Bio sam predsjednik Juga četiri godine. U prve dvije sam pogriješio sve što sam mogao pogriješiti. Ali sve! Treću smo godinu bili prvaci i sve osvojili. Kad sam stigao, Hajduk je za Goricom zaostajao 17 bodova, sve smo stigli, uspjeli smo izboriti Europu i dogodi nam se Tobol - rekao je pa nastavio:

- Išao sam napraviti krug po atletskoj stazi i sreo Boru Primorca. Rekao sam mu da sam sam. A on kaže: 'Najbolji ste kad ste sami'. 

I tu su krenuli prvi projekti. 

- Doveli smo Tramezzanija. Došao je 17. siječnja, a ja sam već 8. veljače znao da neće ostati, da to nije to. Nakon dvadeset dana sam znao da neće ostati trener.

Je li to i Tramezzani znao?

- Nije. On nije znao do posljednjeg dana. Mi smo ga uzeli jer je bio cilj zaustaviti pad Hajduka, nikakva Europa. Onda smo doveli Jensa Gustafssona, bio je stranac, promijenili smo strategiju, 17 igrača smo mi promijenili, nije ništa osvojio i rastanak je bio neminovan. U tom trenutku smo čekali dva kola da odlučimo i doveli smo Valdasa. Nismo žurili. I borili smo se za naslov, ali reći ću vam istinu. Mi nismo bili spremni za taj naslov. Je li znate da 94 posto ljudi u klubu nisu ništa osvojili? Nitko nikad. Tri igrača su imala Kup, mislim Subašić, Kalinić i Mikanović... Mi smo se već predali u utrci za naslov kad nam se otvorila prilika za naslov. Ali nismo bili spremni. To je istina. Nismo bili spremni. Da je Rijeka tada dobila Hrvatski dragovoljac, mislim da bi bili prvaci. I tad smo dobili  ponudu za Jana Mlakara, bila je sjajna, a znao sam da dolazi Nikola Kalinić. I nisam ga htio prodati da ljudi misle da nemamo novca. I tad me pitao Nikoličius zašto ga nismo prodali. I Kalinić i Livaja dobiju žute kartone i idemo u Koprivnicu kod Slaven Belupa. Njih dvojica nisu smjeli igrati. Igrao je Mlakar, da nije, možda bismo pobijedili. Ali ja bih i danas mislio da nismo dobili jer je Mlakar prodan - kaže Jakobušić.

Hajduk ga je jako iscrpio.

- Hajduk troši ljude, od kosača trave, kuharica, pa do mene. Je li znate da sam nakon 26 godina mijenjao broj mobitela? Znate što to meni znači? Izbrisao sam WhatsApp, Viber... Ništa nemam. Dolazilo mi je na WhatsApp "Ej", "kako si", "šta ima". To su tri poruke, gubim koncentraciju od zvonjave. Imam samo sms poruke. I to kad mi dođe znam da je majka ili parking. 

No vratimo se Valdasu, zašto ste ga smijenili?

- Evo, reći ću vam, pa ćete imati naslov. Sad mi je žao nisam smijenio Valdasa nakon Superkupa! Pa i kad sam ga dovodio bio sam u dilemi. Ali mi je Nikoličius rekao: "Mi Litavci smo borci jer nas svi podcjenjuju".. I onda dolazimo do osvajanja Kupa i ide Superkup. To nikad neću prežaliti. Imali smo priliku u 42 dana osvojiti dva trofeja. Ja sam se tih 42 dana svako jutro budio sa Superkupom, večeri prije spavanja završavao sa Superkupom. Bio mi je doručak, ručak i večera. Sve sam podredio, imali smo pripreme u Austriji, izabrali protivnike... Dinamo je jaka momčad, financijski moćnija, ali nismo imali dobru energiju. I tu sam potonuo. Stvarno sam htio taj Superkup. 

A razvoj mladih igrača?

- U Hajduku je najvažnije da pobjeđujete, nakon toga je važno da igraju mladi. Ako ti trener kaže da je najvažnije da Hajduk pobjeđuje i da ne želi razvijati mlade onda nemate puno izbora. Posebice ako više nemate ni atmosferu ni igru a rezultat pada.

Nema vas dugo u Europi?

- Evo, sad ću vam nešto reći. Pa nama su u Portugalu krivo upisali ime. Napisali su Hajduk sa C umjesto K. Da, krivo su nam napisali ime. A to je zato jer nam nema nigdje već 20 godina. Hajduk je najveći dužnik hrvatskog nogometa, da je Hajduk u Europi i Dinamu bi bilo lakše. Nitko ne očekuje od Rijeke ili Osijeka da budu nositelji kvalitete, ali Hajduk to moral A nije nas bilo nigdje - rekao je Jakonbušić, pa ponovno otkrio jedan detalj.

- Šetao sam travnjakom i sreo našeg Tonka, koji se brine o njemu. I pitao me "Šefe, da napravim skarifikaciju travnjaka". Rekao sam mu da pričeka sat vremena. Otišao sam u ured i išao guglati što znači skarifikacija. Nisam imao pojma. Koliko trave treba skidati, koliko milimetara, što treba... Ništa nisam znao. Ne postoji škola za predsjednika, priznajem da ne znam. 

Kakvu komunikaciju imate u klubu?

- Imam dva člana uprave, a niti s jednim se ne slažem. Na taj način biram suradnike, ne želim da mi podilaze. To ne volim. 

Kako komentirate medije?

- Ne čitam portale. Ne čitam niti komentare, to sam čitao dok sam bio u Jugu. I sve me osobno pogađalo. Rak sam po horoskopu, ranjiv sam. Iako komentari nisu bili usmjereni na mene, već na klub, ja sam ih osobno primao. I zato ne čitam portale, samo novine. Stara sam škola i volim pročitati sve novine. 

Kako su tekli pregovori s Livajom, niste nikad opisali?

- Ovako, kad sam ga prvi put nazvao, a on je trebao ići u Ameriku, rekao mi je "Što me zoveš". Nakon toga sam ga opet nazvao, a on se javio i rekao: "Što je, jesam ti rekao da me ne zoveš". No nisam odustajao, kad sam treći put nazvao, javio mi se sa "Vi", persirao mi je... E, tad sam znao da će doći. Ma znate, on je u početku kasnio na treninge. Nisam znao što se događa, a onda sam vidio da ga pred Fan shopom čekaju navijači i traže autograme. Htio sam otvoriti drugi ulaz za njega, ali nije htio. On je jako pošten, previše pošten. Pa on ne može izaći i prošetati, ne znate koji je to presing. Evo, sad je u Cvetkovcu bilo 3500 ljudi, a 3000 stiglo je zbog Livaje...