Joško Poljak, pilot od 212 cm nije mogao niti ući u jedrilicu

Većina dječaka od najranije dobi sanja kako će jednoga dana postati vatrogasci, policajci ili piloti. Joško Poljak pripada zadnjoj grupi, grupi dječaka koja je od najranije mladosti sanjala kako će sjesti u kokpit zrakoplova i poletjeti. 

A svoj san je ostvarivao malo po malo. Počeo je kao mali, s igračkama helikoptera i zrakoplova. Kasnije, dok su njegovi suigrači kupovali walkmane i košarkašku opremu, on je s putovanja u inozemstvo kući nosio modele zrakoplova i pažljivo ih sklapao. Potom se zarazio radio upravljanim modelima zrakoplova, da bi, čim mu se ukazala prigoda, položio letački ispit i sjeo u kokpit zrakoplova. 

- Preskočio sam samo jednu fazu, fazu leta jedrilicom, i to zato jer sam bio previsok, nisam mogao ući u kokpit – smije se 212 cm visoki košarkaš, koji baš nikad nije imao strah od letenja, kakav s vremena na vrijeme osjeti svaki "normalan" čovjek. 

- Mnogi se plaše, no mene doista nikad nije bio strah letenja. Čak ni kad mi se na 1.500 metara visine ugasio motor. Malo je komplicirano objasniti kako se to dogodilo. Mali zrakoplovi imaju tri rezervoara, koji su međusobno spojeni. Zbog turbulencija u letu moj je zrakoplov malo više poskakivao i jedan mu se rezervoar ispraznio, a ja sam zaboravio okrenuti ključ i prebaciti na drugi rezervoar. Motor se jednostavno ugasio, jer je nestalo goriva. Noge su mi se na trenutak odsjekle, već sam smišljao plan kako sletjeti s ugašenim motorom, no brzo sam shvatio o čemu je riječ i sve je za par sekundi opet bilo u redu – prisjeća se neugodne epizode Poljak, koga od komercijalne letačke dozvole dijeli svega stotinjak sati leta. 

- To je posao kojim se u budućnosti želim baviti, želim osnovati zrakoplovnu tvrtku za prijevoz putnika. Polovna Cesna stoji oko 300.000 kuna, sat leta nešto više od 1.000 kuna, stoga se ne isplati kupiti zrakoplov samo za sebe. Želim komercijalizirati letove, prevoziti izletnike ili putnike do otoka..., no problem je što naši zakoni još uvijek nisu regulirali taj vid poslovanja, a sve dok se to ne promijeni, teško ću realizirati ideju. 

No čak i ako se zakon promijeni, teško će Poljak u Splitu i okolici pronaći klijentelu koja bi mogla platiti takvu vrstu usluge. No tko zna, kako je krenuo, možda jednoga dana dobije prigodu sjesti u kokpit pravog¨ putničkog zrakoplova. Kaže, ne bi ga bio strah. 

- Zašto bi me bilo strah, pa zar nije ista odgovornost ako vozite pet ili 300 putnika. 

Niki Lauda ima svoju zrakoplovnu tvrtku

Najpoznatiji pilot među sportašima definitivno je legendarni pilot Formule 1 Niki Lauda. Lauda je 1979. osnovao vlastitu zrakoplovnu tvrtku pod imenom "Lauda Air", koja je 1985. započela s čarter letovima i taxi servisom putnika. Od 1990. dobio je licencu za međunarodne i interkontinentalne letove, a danas prevozi putnike u 56 zračnih luka u 8 zemalja, te je član Star Alliance.