Rijeka protiv Juventusa! Kantrida svjedočila povijesnom remiju 0-0. Ćiro Blažević protiv Trapattonija, a Desnica briljirao! Juventusova "reprezentacija Italije" nije uspjela probiti Riječane
Kad je Rijeka zadnji put igrala europsko proljeće. Ćiro je lomio Trapattonija: 'Umjetničko djelo'
Bio je 5. ožujka 1980. godine, dan koji je zlatnim slovima upisan u povijest riječkog nogometa. Pod legendarnim stijenama Kantride nije gostovao bilo tko, već gigant svjetskog nogometa, torinski Juventus. U prvoj utakmici četvrtfinala Kupa pobjednika kupova, momčad koju je vodio tada mladi trenerski lav Miroslav Ćiro Blažević, dočekala je "staru damu" predvođenu slavnim Giovannijem Trapattonijem. Bio je to jedini put da je Rijeka osigurala "europsko proljeće", a ove je sezone, nakon pobjede nad Celjem (3-0), tome jako, jako blizu. I morat će se dogoditi pravo čudo da se ne ponovi 2026.
Pokretanje videa...
04:18
Put do zvijezda: Preko Belgije i čudesnog Desnice
Rijeka je svoje mjesto u elitnom europskom natjecanju osigurala osvajanjem Kupa Jugoslavije dvije godine zaredom. Nakon što su 1978. u finalu svladali Trepču, godinu kasnije bili su bolji i od Partizana, čime su potvrdili status jedne od najjačih momčadi u državi.
Europski put u sezoni 1979/80. bio je sve samo ne lagan. U prvom kolu izbacili su belgijski Beerschot (0-0, 2-1), a onda je uslijedio dvoboj za pamćenje protiv Lokomotive iz Košica. Nakon poraza 0-2 u Slovačkoj, malo tko je vjerovao u prolaz. No Kantrida je nosila svoje junake. U uzvratu je Rijeka slavila 3-0, a utakmicu života odigrao je nenadmašni Damir Desnica, koji je zabio sva tri gola. Godinama kasnije, kad je slovačka reprezentacija gostovala na Kantridi, njihovi dužnosnici koji su pamtili tu utakmicu s divljenjem su pričali o "čudesnom gluhonijemom nogometašu koji je driblao bolje od Rummeniggea". Tako se Rijeka našla u odabranom društvu osam najboljih ekipa Kupa kupova, uz velikane poput Barcelone, Arsenala, Valencije i, naravno, Juventusa.
Spektakl pod stijenama: Sudar trenerskih divova
Dolazak Juventusa bio je magnet za publiku. Više od 20.000 navijača natiskalo se na tribine Kantride kako bi svjedočilo povijesnom okršaju. S jedne strane stajao je Ćiro Blažević, karizmatični strateg u usponu, a s druge Giovanni Trapattoni, trenerska ikona koja je već tada ispisivala povijest talijanskog nogometa.
O snazi tadašnjeg Juventusa najbolje govori činjenica da je to praktički bila talijanska reprezentacija u malom. Dvije godine kasnije, čak šestorica igrača iz te momčadi (Dino Zoff, Claudio Gentile, Antonio Cabrini, Gaetano Scirea, Marco Tardelli i Roberto Bettega) postali su svjetski prvaci sa svojim "azzurrima". Boje Rijeke te večeri branili su: Ravnić, Šugar, Hrstić, Milenković, Radin (od 7′ Bačvarević; od 58′ Petrović), Juričić, Makin, Radović, Tomić, Ružić i Lukić. Za Juventus su nastupili: Zoff, Gentile, Cabrini, Furino, Brio, Scirea, Cuccureddu, Tardelli, Bettega, Prandelli, Marocchino.
Tvrda bitka na Kantridi
Utakmica za Rijeku nije dobro počela. Već u sedmoj minuti zbog ozljede je igru morao napustiti kapetan Zvjezdan Radin, što je bio veliki udarac za Blaževićevu momčad. Ipak, bijeli se nisu predavali. U 18. minuti, nakon kornera Sergija Makina, Miloš Hrstić je pucao s 15-ak metara, no legendarni Dino Zoff bio je na mjestu.
Talijani su uzvratili s dvije prilike, a najbolju je propustio stoper Sergio Brio, koji je iz neposredne blizine promašio cijeli gol. Pred kraj poluvremena, veliku šansu imala je i Rijeka. Edmond Tomić je glavom spustio loptu za Milana Radovića, koji je izbio sam pred Zoffa, ali talijanski je golman bio brži i spriječio vodstvo domaćih. Drugo poluvrijeme donijelo je tvrdu i opreznu igru s obje strane, bez previše prilika. Završilo je 0-0, rezultatom koji je bio dokaz da se tadašnja Rijeka mogla nositi s najvećim klubovima svijeta.
​- Sjećam se da je tada Juventus bio praktički reprezentacija Italije. Nije bilo puno prilika na utakmici, imali smo odličnu priliku, ali nismo uspjeli zabiti. Sjećam se dobre atmosfere, iako na kraju nije bila toliko zanimljiva utakmica, obje ekipe su igrale dosta tvrdo - prisjetio se godinama kasnije Srećko Juričić, stup obrane riječke momčadi.
Sjećanje legende: 'Kantrida je bila umjetničko djelo'
Koliki je dojam Kantrida ostavila na goste, najbolje svjedoče riječi Marca Tardellija, legendarnog veznjaka Juventusa i strijelca gola u finalu Svjetskog prvenstva 1982. godine.
​- Sjećam se stijena i mora. Umjetničko djelo slikara, a ne današnja betonska zdanja. I trenera Blaževića, koji je stariji od našeg Trapa - rekao je Tardelli u jednom intervjuu, potvrdivši jedinstvenost riječkog stadiona koji je oduvijek bio neosvojiva tvrđava.
Torinski uzvrat i kraj europskog sna
Dva tjedna kasnije, 19. ožujka, u Torinu se odigrao uzvrat. Juventus je na svom terenu pokazao snagu i slavio 2-0. Talijane je u vodstvo doveo Franco Causio već u 5. minuti, a konačni rezultat postavio je Roberto Bettega u 72. minuti.
Rijeka je tako završila svoj europski put, ali dojam koji je ostavila bio je fantastičan. Momčad je pokazala karakter, hrabrost i kvalitetu, a remi protiv jedne od najjačih momčadi svijeta ostao je upisan kao jedna od najvećih utakmica u klupskoj povijesti. Taj dvoboj s Juventusom postao je simbol jedne zlatne generacije i čarobnih večeri pod stijenama Kantride, stadiona na kojem su kasnije padali i drugi velikani poput Real Madrida.