Htjela sam odustati od kajaka jer su u Hrvatskoj jako slaba financiranja sportaša kroz stipendije. Došla sam u razdoblje u životu kada jednostavno to nije dovoljno i teško je, rekla je Anamaria
HRVATSKA OLIMPIJKA
Kajakašica Govorčinović: Nama su nagrade 500 kuna ili bon...
Skromna i samozatajna, hrvatska kajakašica Anamarija Govorčinović (24) ostvarila je povijesni uspjeh nakon što već devet godina za redom drži titulu državne prvakinje. Tvrdoglava, kako za sebe sama kaže, vrlina je koja ju je zasigurno dovela do ovih rezultata. Anamaria je prva kajakašica na mirnim vodama u povijesti Hrvatske koja je ispunila olimpijsku normu.
POGLEDAJTE VIDEO: Anamaria Govorčinović
Pokretanje videa...
01:56
U Rusiji na Svjetskom kupu na 500 metara uzela je broncu, a na Europskom seniorskom prvenstvu u Poznanu u Poljskoj također je bila uspješna osvojivši srebro na 1000 metara.
Članica je Kajak kanu kluba 'Matija Ljubek', a počela je trenirati u Hrvatskoj Kostajnici 2003. S 14 godina došla je u KKK "Matija Ljubek".
- Tata mi je predložio da se počnem baviti kajakaštvom jer se u Hrvatskoj Kostajnici nije moglo ni sa čim drugim baviti. Meni se ta ideja svidjela i nastavila sam. Trenira me Aleksandar Knežević i mogu reći da je strog - rekla je pa nastavila:
- Cijeli tjedan mi je ispunjen s treninzima. Jedan je ujutro, a drugi poslijepodne. Nakon što odradim veslanje idem u teretanu - kazala je Anamaria, koja je rodom iz Hrvatske Kostajnice.
Za vrijeme Domovinskog rata 1991. godine, pobunjeni Srbi su uz pomoć JNA slamali obranu Kostajnice osvajajući okolna sela dok su ljudi masovno bježali iz tog ratom pogođenog područja.
- Moji roditelji nisu bili zajedno dok je trajao Domovinski rat. Upoznali su se tek poslije, ali obitelj s tatine strane bila je prognana iz Kostajnice i svi su otišli u Zagreb. To što je bilo, sada je iza nas - osvrnula se kratko Anamaria.
Govorčinović, koja je cijeli život posvećena kajakaštvu, titulu državne prvakinje drži već devet godina, a u reprezentaciji je od 13. godine.
- Ovo mi je ostvarenje snova iz djetinjstva. To je vrh u sportu. To nije natjecanje koje se održava svake godine. Ipak je to elita, a u našem sportu na Igre ide jako malo ljudi. Svi su jako brzi i ostvaruju odlične rezultate, nijanse odlučuju - kazala je.
Govorčinović nam priznaje da postoje dani kada je teško, ali svjesna je da je to sve normalno.
- Naravno da ponekad izgubim motivaciju, ali nisam jedina. Nitko nema želju baš svaki dan ići na trening, ali i u takvim situacijama pokušavamo maksimalno izvući iz sebe. Nekad mora biti i takvih dana. To je sastavni dio sporta. Bude teško, ali bitno je ne posustati.
Svjedočili smo brojnim ritualima i bizarnim navikama sportaša uoči natjecanja, ali hrvatska kajakašica nije jedna od onih koja zbog praznovjerja nosi istu majicu ili čarape.
- Obično sat i pol do dva idem na zagrijavanje, nakon toga se oblačim za utrku i radim vježbe disanja. Dobro se zagrijem nakon čega radim i vježbe istezanja - opisala je Anamaria "ritual" prije natjecanja.
Sportaši nerijetko podliježu ozljedama, što ovisi i o sportu kojim se bave, ali Anamaria ima sreće da se do sada nikada nije ozbiljno ozlijedila.
- Nema nekih velikih ozljeda jer kajakaštvo nije kontaktni sport. Uglavnom nastradaju ramena, ali nisu to velike i česte ozljede. Žuljeve imam, ali to je normalno. Nisu kao kod veslača, ali ih ima - objasnila je.
Uporna i tvrdoglava, kako se sama opisala, Anamaria pored svakodnevnih treninga od nekoliko sati studira Sportski menadžment na Visokoj školi Aspira, a završila je Prvu gimnaziju u Zagrebu.
- Kad ne treniram, provodim dosta vremena s obitelji i prijateljima. Nisam tip koji voli previše izlaziti. Volim mir i takva sam. Nerijetko odem na Jarun šetati i uživati uz vodu - rekla je Govorčinović te se prisjetila srednjoškolskih dana:
- Bilo mi je jako teško u gimnaziji. Svi su izlazili van, a ja sam jedva čekala doći doma kako bih se naspavala i skupila energiju. Svi idu van, a ja ostajem doma. To je stvarno bila ogromna žrtva, ali nije mi žao zbog toga.
Na pitanje može li se od kajakaštva živjeti, Anamaria je iskreno odgovorila:
- Ne može. Mama i tata mi uskaču u pomoć te mi oni financiraju životne potrebe.
Iako HOO, klub i savez Anamariji pokrivaju sve što se tiče priprema i natjecanja, stipendije su male te ne može biti samostalna, zbog čega je u jednom trenutku pomislila i na prestanak.
- Htjela sam odustati jer su u Hrvatskoj jako slaba financiranja sportaša kroz stipendije, ne bih htjela da me se pogrešno shvati, ali primanja su jako mala. Došla sam u razdoblje u životu kada jednostavno to nije dovoljno i teško je. U Hrvatskoj je problem što su stipendije mizerne dok ne ostvarite neki uspjeh. Tek kada dođeš do većih rezultata, onda počnu gledati na tebe - objasnila je nakon čega nam je otkrila koliko košta oprema:
- Veslo košta 2600 kuna, čamac je oko 15.000 eura. Sponzora nemam, financiraju me HOO i Hrvatski kajakaški savez, što se tiče natjecanja. Imam stipendije, ali to nije dovoljno tako da mi u svemu pomažu roditelji - naglasila je Anamaria i dodala:
- Kad sam počela trenirati, opremu sam dobila od kluba na korištenje. Nisam imala vlastitu, ali nije bilo ni potrebne za kupovanjem.
Najveći problem je što na većini natjecanja nema novčanih nagrada.
- Jedno ili dva natjecanja u godini imaju nagrade, i to 500 kuna ili bon u dućanu sportske opreme. To je jedina utrka gdje se nešto može zaraditi, ali inače nema nagrada - rekla je Govorčinović koja će ove godine prvi put nastupiti na Olimpijskim igrama.
- Prijatelji su presretni zbog mene, mobitel mi ne prestaje zvoniti. Prva sam cura u Hrvatskoj koja je to napravila u povijesti našeg sporta - rekla je.
Hrvatskoj kajakašici uzor je dvostruki svjetski i europski prvak te osvajač srebrnog odličja na Olimpijskim igrama 2012. godine u Londonu.
- Cijenim sve sportaše koji prelaze vlastite granice maksimalnog napora, koji daju sve od sebe i to pokazuju na natjecanjima. Možda bih izdvojila Damira Martina, veslača, jer treniramo sličan sport, ali nam se razlikuje oprema. Znam što proživljava tijekom utrke - kazala je.
S obzirom na to da je najvažniji dio treninga onaj na vodi, tijekom zime se treba prilagoditi hladnim uvjetima kako ne bi izgubila kontinuitet, ali ipak postoji granica.
- Tada pokušavamo iskoristiti što više toplijeg vremena kako bismo proveli maksimalno vremena na vodi. Iznimno nam je bitan kontakt s vodom jer je ona poseban medij. Idemo do nekih nula stupnjeva, ali kad temperatura padne ispod onda je ipak prehladno. U periodu jeseni i zime treninzi su obično duži te ponekad znamo veslati i do 30 kilometara. Kada ne možemo biti na vodi, treniramo na ergometru (sprava za veslanje na suhom, nap. a.). Imamo kombinaciju treninga trčanja i plivanja. Ukratko, pauze nema, haha - rekla je Anamaria uz smijeh.
Skromna i jednostavna, Anamaria o kojoj se malo zna, rekla nam je gdje se vidi kroz desetak godina.
- Završavam fakultet i jedan od prvih ciljeva mi je diplomirati. Kasnije se vidim u nekoj sportskoj organizaciji u kojoj bih radila na poboljšanju sporta u Hrvatskoj - rekla je Govorčinović i dodala:
- Mladima bih poručila da se bave kajakaštvom jer je to predivan sport u najljepšem okruženju. Jako je zabavno, a može biti i relaksirajuće. Ma to je najbolji sport, haha - rekla je hrvatska olimpijka.
Ovaj sport, Anamariju je definirao kao osobu i naučio brojnim vrijednostima u životu.
- Mislim da sam stekla dosta iskustva i proživjela neke životne situacije koje brojni vršnjaci nisu, a možda i neće. Ono najbitnije što sam naučila je da ne treba nikada odustati i to će mi sigurno jednog dana pomoći u životu. Stekla sam radnu naviku i rutinu pa mi ništa nije problem - zaključila je Govorčinović.
POGLEDAJTE ŠTO SE DOGAĐALO IZA KULISA DRUGE ČETVRTFINALNE VEČERI:
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
