Draženu i Šibenki naslov uzela Bosna: Zavjeru skovali u Splitu

Na današnji dan 1983. godine Šibenka je u trećoj utakmici finala doigravanja košarkaškog prvenstva pobijedila Bosnu i osvojila naslov prvaka Jugoslavije. 

No sutradan je Šibenki naslov prvaka oduzet zbog navodne sudačke pogreške te je naloženo odigravanje nove utakmice na neutralnom terenu u Novom Sadu.

Šibenčani su odbili igrati novu utakmicu, a odbili su vratiti i zlatne medalje, čak i pod prijetnjom izbacivanja kluba u niži rang natjecanja.

O toj utakmici ispričane su brojne legende, većina bez uporišta u stvarnim događajima kojih se i danas živo sjeća jedan od aktera, tadašnji igrač Šibenke Branko Macura.

U doigravanje je te 1983. godine Šibenka ušla s najboljim omjerom 16-6, nakon čega su redom pobjeđivali Jugoplastiku (2-1), Crvenu Zvezdu (2-1) i na koncu Bosnu (2-1)...

- Uoči odlučujuće utakmice bili smo u karanteni u ''Zlatnoj ribici'', gdje smo i inače čekali sve važne utakmice. Danima se pumpala atmosfera, ulaznica nije bilo ni za lijek, na koncu se na Baldekin natiskalo preko 3.000 gledatelja iako je u normalnim okolnostima dvorana mogla primiti upola manje. Sjećam se da su me ispred ulaza presrela trojica mladića iz Solina, molili su me da ih nekako uvedem jer ulaznica nije bilo u prodaji. Zamolio sam redara da ih pusti i dvadesetak godina kasnije jedan od njih me prepoznao u Splitu i dugo mi se zahvaljivao... - prisjetio se centar tadašnje Šibenke Macura.

Utakmica je počela loše po domaću momčad, favorizirana Bosna je zarana povela sa 17 koševa razlike i činilo se kako je pitanje pobjednika riješeno.

- Igrali smo stvarno loše a oni su sve pogađali. Ali, na poluvremenu smo se nekako skupili i dogovorili da odmah krenemo na sve ili ništa. Dražen Petrović je uzeo stvar u svoje ruke, bio ga je pun teren, zabijao je odakle je stigao, a njegova energija i energija s tribina je i nas ostale ponijela. Stigli smo ih i prestigli, pred kraj utakmice imali smo čak šest koševa prednosti, no tu nas je s par čudnih odluka, prije svega prekršaja i koraka koje je svirao meni i Ljubojeviću, zaustavio sudac Ilija Matijević. Ne znam zašto, s njim nikad nismo imali problema, uvijek nam je dobro sudio... Je li on želio biti u centru pažnje, je li želio da utakmica ode u neizvjesnu završnicu... Ne znam ni danas..

U već puno puta opisanoj završnici, kod rezultata 81:82, Šibenka je imala zadnji napada. Loptu je iz auta Živko Ljubojević dodao Draženu kojeg je čuvao Sabit Hadžić, Dražen je napravio dva driblinga, digao se na šut i sa zvukom sirene promašio, no sudac Matijević je nešto svirao...

- Čim je Matijević svirao nastala je strka. Igrači i vodstvo Bosne su ga okružili, bunili su se najprije da je isteklo vrijeme, ali kasnije, kad je snimka pokazala da nije, onda su okrenuli ploču i tvrdili da nije bio prekršaj...

Bilo kako bilo, Dražen je zabio oba bacanja za naslov prvaka. Tadašnji predsjednik KSJ-a Vasil Tupurkovski podijelio im je zlatne medalje i uručio prijelazni pehar, koji su igrači odnijeli na balkon gradske vijećnice pred mnoštvo navijača. Šibenik je tu noć slavio...

- Nakon utakmice vratio sam se u Split i sa suprugom i prijateljima otišao na večeru u restoran koji je vodio Mile Stipišić, zet poznatog splitskog ugostitelja Ante Božikovića - Javora. Kod Javora je inače odsjedala većina nogometnih i košarkaških klubova koji su dolazili u Split, pa je tako tamo boravila i Bosna uoči i nakon utakmice u Šibeniku. Oko pola noći Stipišić mi je došao za stol i na uho mi kazao kako mu punac javlja da čelnici Bosne iz restorana nazivaju političare i traže od njih da se utakmica poništi. Nisam vjerovao da je tako nešto moguće...

Nije vjerovao nitko, ali upravo se to dogodilo. Pritisnuti bosanskohercegovačkim političkim moćnicima poput Branka Mikulića, braće Pozderac, Emerika Bluma..., čelnici Košarkaškog saveza Jugoslavije sastali su se dan kasnije i donijeli odluku o ponavljanju treće utakmice na neutralnom terenu u Novom Sadu.

- S obzirom da su vodstva šibenskog košarkaškog i nogometnog kluba bili u jako dobrim odnosima, dogovorili su se da ćemo mi košarkaši dan nakon finala svi skupa otići u Sinj, gdje su oni gostovali i igrali važnu utakmicu Druge lige. No kad sam došao iz Splita u Sinj nije bilo nikoga od mojih suigrača. Nije tada bilo mobitela i mogućnosti komunikacije kao danas, tek su mi kasnije neki gledatelji na tribinama kazali kako su na radiju čuli vijest da je utakmica poništena te da vjerojatno zbog toga nitko iz Šibenika nije ni došao u Sinj.

SUDIO ONAJ FAUL NA DRAŽENU 'Govorili su mi da sam ustaša, da će ubiti mene i moju obitelj'

Iako se kasnije proširila legenda kako je Dražen Petrović prvi kazao da neće putovati u Novi Sad ni vratiti medalju, Macura otkriva kako to baš i nije bilo tako:

- Prolazi vrijeme i neke stvari se zaboravljaju... Odluku da se ne ide u Novi Sad donijele su gradske vlasti Šibenika, ali i onako smo svi bili složni u namjeri da nećemo igrati novu utakmicu, kao ni vratiti medalje koje smo zasluženo osvojili na parketu. I nismo ih ni vratili, iako su prijetili da će nas izbaciti iz lige. Prijelazni pehar vraćen je tek godinu dana kasnije, kako bi bio uručen novom prvaku. Isto tako nije istina ni da je sudac Matijević rekao Draženu da promaši jedno bacanje. Bio sam na skoku, dakle metar – dva udaljen od njih, i sigurno bih čuo i znao da se tako nešto dogodilo – prisjetio se Macura.

ŠIBENIK 9. travnja 1983. - Dvorana Baldekin, gledatelja oko 3.600.
Majstorica za prvaka Jugoslavije u košarci: „Šibenka“ : „Bosna“ 83 : 82 (39:50)
Suci: Ilija Matijević (Zagreb) i Rade Petrović (Beograd).

KK „Šibenka“ – trener Vlado Đurović: Petrović 40, Zečević, Žurić, Ljubojević 10, Petani, Đurić 4, Damjanić, Macura 13, Marelja 2, Šarić 8, Jarić 4.

KK „Bosna“ – trener Svetislav Pešić: Vučević 14, Đurić, Benaček 14, Pajović, Primorac, Radovanović 13, Zrno 1, Varajić 18, Mutapčić, Bilalović, Hadžić 22, Mitrović.

Povijest Košarkaškog kluba Šibenka

Košarkaški klub Šibenik osnovan je 1973. godine, a već u sezoni 1979/’80 postao je prvoligaš. Unatoč predviđanjima kako će ples Šibenčana u društvu najboljih kratko trajati, već su se u prvoj sezoni bili osmi. Štoviše, sezonu potom, pod dirigentskom palicom trenera Faruka Kulenovića na klupi, te Dražena Petrovića, Srećka Jarića, Branka Macure, Živka Ljubojevića, Željka Marelje….na terenu, zauzeli su visoko, četvrto mjesto, što ih je odvelo u Kup Radivoja Koraća. U prvom izlasku na Europske parkete otišli su sve do velikog finala, u kojem ih je u Padovi porazio francuski Limoges, rezultatom 90:84.

Sezona 1982/’83 zlatnim će slovima ostati upisana u klupske anale. Pobjedom u toliko puta prepričavanom finalu doigravanja nad Bosnom osvojili su prvenstvo Jugoslavije, a ponovljen je i plasman u finale Kupa Koraća, gdje ih je i ovoga puta u  Berlinu  porazio Limoges rezultatom 94:86.

Bile su to zlatne godine Šibenske košarke koje završavaju prelaskom najvećeg igrača u povijesti kluba Dražena Petrovića u Cibonu. Poklopilo se to sa smjenom generacija, tako da klub od tada nije imao zapaženijih rezultata, čak je u sezoni 1988/’89 ispao iz Prve Jugoslavenske lige.