Ovako je Sisak stvorio čudesnu hokejašku priču: 'Slavit ćemo tjedan dana ako osvojimo ligu'
Hokejaši Siska u subotu (19.30 sati) ugostit će talijanski Merano u prvoj utakmici polufinala Alpske lige. Iza Siščana već je povijesna sezona, a ugostili su nas u Zibelu te otkrili ambicije za kraj sezone i budućnost
Hokejaši Siska ispisuju jednu od najljepših sportskih priča u Hrvatskoj. Ulaskom u polufinale Alpske hokejaške lige, jednog od najjačih regionalnih natjecanja, klub je ostvario povijesni uspjeh. Tamo će Siščani odmjeriti snage protiv dvostrukog prvaka Italije, Merana, koji je s 4-2 izbacio Asiago. Sisak je, podsjetimo, s 4-1 u seriji izbacio talijansku Cortinu.
POGLEDAJTE VIDEO: Reportaža iz Siska
Prva utakmica odigrat će se u subotu u 19.30 sati u Ledenoj dvorani Zibel u Sisku. Tamo se očekuje uzavrela atmosfera, kao i u nedjelju, kada je u istom terminu na rasporedu druga utakmica serije nakon što su Talijani tražili odgodu prve utakmice, koja je trebala biti odigrana u četvrtak.
Iako hokej na ledu nije izrazito popularan u Hrvatskoj, u Sisku je priča drugačija. Grad njeguje bogatu, 95-godišnju hokejašku tradiciju, a u središtu toga je KHL Sisak, koji nas je ugostio u Zibelu.
- Godinama sam na tribinama ovog kluba, a firma mojeg oca sponzorira klub posljednjih pet godina. Sve se promijenilo prije nekoliko godina, kada su me nazvali ljudi iz uprave kluba i zatražili moju pomoć. Nisam ni razmišljao, odmah sam prihvatio njihov poziv - rekao nam je predsjednik KHL Siska, Marko Kajgana, a njegov je otac Goran vlasnik tvrtke Delta MM Steelix.
Planovi za budućnost
Iako je mnoštvo toga već napravljeno, Kajgana je svjestan da Sisak ima mnogo prostora za napredak. Prije svega, usmjerio je planove na poboljšanje infrastrukture, kako bi hokejaši imali vrhunske uvjete za trening.
- Planiramo osposobiti teretanu za dečke da imaju sve tu, 'ajmo reći, u krugu leda. Također, želimo proširiti svlačionice ili im dati nekakav dodatan sadržaj. Tu je i sala za sastanke, odnosno conference room za videoanalize. To su sitni detalji koji bi još doprinijeli i olakšali rad - objašnjava Kajgana.
Prošla je sezona bila povijesna za Sisak. Pridružili su se Alpskoj ligi, a za taj veliki korak, priznaje predsjednik Kajgana, klub možda i nije bio dovoljno spreman.
Međutim, tu se, po tko zna koji put, istaknuo nevjerojatan duh ljudi u Sisku, koji su se prilagodili novim obavezama. Sisak je završio na sedmom mjestu u osnovnom dijelu debitantske sezone u Alpskoj ligi, dok je u doigravanju ispao u prvoj rundi. Bolji je s 2-0 u seriji bio Merano, što znači kako će Siščani u polufinalu imati priliku za sportsku osvetu.
- Prošle smo godine proveli oko 23-24 tisuće kilometara u busu. Ove godine smo već i brži i sposobniji u organiziranju, tako da nam to ne stvara velike probleme, ali uvijek može bolje i to nam je cilj. Ove godine smo malo promijenili strategiju. Uz naše seniore koji igraju Alpsku ligu, utakmice prvenstva Hrvatske igraju i naši juniori, koji su stvarno dobro parirali starijim dečkima - rekao je Kajgana te istaknuo:
- Svaka čast našim juniorima, jer većina njih igra za tri uzrasta (mlađi juniori, juniori i seniori, op. a.). To su dečki koji su uglavnom iz Siska ili Zagreba. Jako smo zadovoljni s njima i to su prve generacije koje kucaju na seniroska vrata. Oni su čak trenirali hokej dok u Sisku nije bilo 'zatvorenog leda', trenirali su na otvorenom i drago nam je vidjeti da su tu unatoč svim tim nedaćama - objašnjava nam Kajgana.
Svima nam je, nažalost, poznat primjer zagrebačkog Medveščaka, koji je nakon godina igranja u EBEL-u i KHL-u financijski krahirao te se, posljedično, čak i službeno ugasio nakon 58 godina rada. Međutim, u Sisku je financijska slika pozitivna.
- Sisak je stvarno stabilan po pitanju financija. Ovaj klub mora nastaviti s radom, kakogod to bilo. Mi ostajemo u našim okvirima. Kada bismo izašli iz njih, to bi vjerojatno značio slobodan pad prema dolje. Ovu ćemo sezonu završiti u plusu i već pripremamo sljedeću. Prošla je godina zaista bila teška, vjerojatno nam je trebalo više priprema za ulazak u Alpsku ligu. Ali, prebrodili smo te probleme. Nadišli smo ih i sad smo stabilni.
'Nitko nema publiku kao Hrvati'
Uspjeh hokejaša Siska usko je povezan uz vjernu podršku publike, koja je, tvrdi nam Kajgana, posebna za okvire Alpske lige.
- Protivnici imaju možda i veću posjećenost, ali nemaju takvu publiku, nemaju tu srčanost kao naši Hrvati. Nikom nije jednostavno gostovati ovdje - uvjeren je predsjednik Kajgana.
- Zadnje dvije utakmice protiv Cortine dvorana je eksplodirala. Prije same zadnje utakmice svi ljudi su odjednom počeli vikati 'Sisak, Sisak!'. Ja se i sad naježim. Dečki su rekli da su se i oni naježili. To je plod njihovog truda i zalaganja, ali prvenstveno moraju igrati za navijače u ligi - dodao je.
Je li hokej sport broj 1 u Sisku?
- To će uvijek, po brojkama, biti nogomet. Nama je drago jer vidimo veliki skok u upisima djece, imamo 80, ako ne i više od 80 djece u školi klizanja i hokeja. Moram pohvaliti naše trenere i sportskog direktora te voditelja omladinske škole, Luku Vukoju, koji je ispratio i nastavio dobar višegodišnji rad naše akademije.
'Na utakmicama je ogroman broj djece'
Posebnu ulogu u privlačenju djece imaju upravo igrači prve momčadi, koji su im postali idoli.
- Hokej na ledu je grub sport, nadam se da ga moje dijete neće trenirati, ha, ha! U mladosti sam trenirao nogomet i za nas vole reći da smo poput manekena. Ali, stvarno je tako kada usporedite sport s hokejem. Ono što najviše privlači djecu trenutačno u Sisku je Alpska liga. Dečki koji su tu u Sisku, stranci, dolaze s klincima na led, treniraju ih. Kad imate tu dodirnu točku s njima, onda je sve klincima lakše. Normalno da ih to privuče kad vide jednog Marijusa Dumčiusa na ledu, Petra Pečarića ili našeg kapetana Ivana Puzića, koji im je pojam. Na našim je utakmicama ogroman broj djece koja dođu uz pratnju roditelja. Oni navijaju, sviraju bubnjeve i to je baš lijepo za vidjeti.
Kajgana je svjestan financijske razlike u odnosu na konkurenciju, ali u tome vidi i dodatan motiv. Kostur ekipe ciljano čine hrvatski hokejaši.
- Ti su Hrvati iznijeli prošlu i ovu sezonu. Ne samo to, podignuli su svoju razinu. Želimo gurati naprijed hrvatske igrače i pokazati da i oni mogu igrati na visokoj razini. Stvarno vjerujem da bi neki hrvatski hokejaši mogli igrati na višoj razini. Hrvati su poznati po sportu, a svi nas podcjenjuju - rekao je pa nastavio:
- Prvi pokazatelj našeg uspjeha je činjenica da igramo polufinale Alpske lige. Pričali su: 'Što ćete vi tamo? Svi će vas trpati'... Gledaš i proračune drugih klubova, Austrijanaca, Talijana, koji su abnormalno veći od nas, dvostruko, četverostruko. Stvarno se teško nositi s njima. Jednom je Ivica Kostelić rekao: 'Ja na sebi nosim još 100 Austrijanaca i Nijemaca i Švicaraca'. Tako i mi. Oni svaki tjedan imaju dogovore, transfere, ali borimo se, zadovoljni smo sa svojim dečkima jer se bore za klub.
Zbog svega toga, Sisak je postao okosnica hrvatske reprezentacije.
- Sisak svake godine ima sve veću ulogu za hokejašku reprezentaciju. Čak 80 posto reprezentacije dolazi iz KHL Sisak.
Najveća snaga kluba ipak su navijači i nevjerojatna atmosfera u dvorani Zibel, koja je redovito puna. Klub je uveo i online prodaju ulaznica kako bi smanjio gužve.
Pitali smo Kajganu kako bi proslavio osvajanje Alpske lige. Njegova reakcija bila je iskrena i sjajno ilustrira put koji je prešao KHL Sisak.
- Ma, ne mogu to ni zamisliti! Mislim da bi svi slavili tjedan dana pa se vratili na treninge, ha, ha! Vjerujte mi, trenutačno to ne mogu zamisliti. Nemam želja nakon svih ovih rezultata. Bilo bi lijepo otići do kraja u Alpskoj ligi. Hokejašima sam rekao da smo tu gdje jesmo zbog njihovog truda i zalaganja i da to hoću vidjeti u polufinalnoj seriji. Posebno u dvije domaće utakmice. Vidi se razlika kada nam publika daje podršku - zaključio je predsjednik Siska.
Južnokorejski hokejaš briljira u Sisku
Razgovarali smo i s talentiranim ofenzivcem Siska i južnokorejske hokejaške reprezentacije, Kimom Sangyeobom (22). On se prošlog ljeta pridružio Siščanima i brzo pokazao kao pravo pojačanje. Jedan je od najboljih ofenzivaca u momčadi s 15 golova i 17 asistencija u sezoni. Prošlu je sezonu proveo kao član North Iowa Bullsa, a napravio je veliku promjenu te preselio u znatno manju sredinu.
- Proveo sam tri godine u juniorskoj ligi u SAD-u. Najveća razlika između hrvatskog i američkog hokeja je veličina terena. U SAD-u su tereni manji, a u Europi su izraženije vještine s obzirom na to da imate više prostora - rekao nam je Kim pa otkrio kako je završio na ledu...
- Moj je otac rekreativno igrao hokej, to mu je bio jedan od najdražih hobija. Počeo sam ga trenirati kada mi je bilo šest godina, a s 19 sam otišao u SAD. Bio je to veliki izazov, ali nije me bilo strah. Samo sam htio doći tamo i igrati hokej.
Potpuno je posvećen hokeju i treningu.
- Kad nisam na treningu, onda uživam i odmoram kod kuće. Često gledam Netflix, ali samo korejske serije. Hrvatska je mala država, svi se poznaju... To je velika razlika u odnosu na SAD i Južnu Koreju. A Sisak je mali grad. Djeca me ponekad prepoznaju na ulici, ali nemam hrvatskih prijatelja. Teško ih je upoznati jer ne pričam hrvatski - rekao nam je.
Sa samo 19 godina napustio je rodni Seul te preselio u američku državu Iowu. Tamo se zadržao tri godine, a seniorski iskorak ipak je napravio u Sisku. Već je dugo odvojen od obitelji, ali ga je otac uspio posjetiti u Hrvatskoj.
- Puno mi nedostaje obitelj, čujemo se dvaput tjedno. Otac me posjetio u studenom. Svidio mu se Sisak, ali također je komentirao kako je mali grad - komentirao je Kim pa otkrio želje za kraj sezone...
- Želimo osvojiti Alpsku ligu i PH. Planovi za ljeto? Trenirat ću, moram otići i na okupljanje reprezentacije. Išao sam i jednom tijekom sezone, ta me putovanja iscrpe. Ali ponosan sam što sam dio reprezentacije i što igram s prijateljima.
'U hokeju sam branič, a u nogometu napadač!'
Iako mu je tek 26 godina, slovenskog hokejaša Nejca Brusa krasi bogato međunarodno iskustvo. Proveo je četiri sezone u Alpskoj ligi, a s Olimpijom je došao i do dva naslova prvaka. Štoviše, prošle je sezone kao defenzivac upisao 27 poena u 44 utakmice. Ranije je igrao u mađarskoj Erste ligi i francuskoj drugoj ligi.
- S Olimpijom sam dvaput osvojio Alpsku ligu, a sa Jesenicama sam dvaput došao do finala Alpske lige. Mađarska i Francuska su bile posebne po dva stila igre, ali i životu. U Mađarskoj je život sličniji hrvatskom nego slovenskom. Ali ljudi su prema meni bili odlični i korektni, jedini problem bio je jezik koji je težak - rekao nam je Brus.
Iako nije preferirao novi izazov u inozemstvu, dolazak u Sisak pokazao mu se kao pun pogodak.
- Pričao sam s Vilijem (Rosandićem, golmanom Siska, op. a.), koji mi je rekao da će doći u Sisak. Malo sam razmislio hoće li mi se isplatiti opet biti strani igrač u klubu koji se natječe u Alpskoj ligi. Izgleda da sam donio pravu odluku. U Sisku je mnogo hokejaških navijača. Najbolji je osjećaj kad je dvorana ispunjena kao u Sisku. To obožava svaki hokejaš.
I dok neki hokejaši Siska žive u Zagrebu, Brus je pronašao mir u Sisku.
- Živim baš u Sisku i baš mi je top. Ljudi su odlični, a susjedi su zaista dobri i korektni. Baš mi je fino u Sisku, podsjeća me i na Jesenice gdje sam odrastao, tako da nisam imao nikakav kulturološki šok. Imam više rutina, kad sam slobodan, odem na kavu ili piće kako bi vrijeme malo brže prolazilo - kaže kroz smijeh.
Obožava tetovaže
Za razliku od Kima, koji je usmjeren samo prema hokeju, Brus obožava i nogomet. Štoviše, često ga i igra.
- Ljeti igram nogomet, takozvanu seosku ligu. Oduvijek mi je nogomet drag. U hokeju sam branič, a u nogometu napadač. Trenirao sam ga kao dijete, ali sam se prebacio na hokej jer su se njime bavili svi u mojoj obitelji. Skijanje nije za mene, uvijek sam bio bolji na ledu nego na snijegu - kazao nam je Brus, koji je privukao našu pažnju brojnim tetovažama na lijevoj ruci.
Rekao nam je kako je svaku tetovažu napravio sa svrhom, a one na ruci posvetio je obitelji te čovjekovom najboljem prijatelju, psu.
- Imam pet spojenih tetovaža na ruci, jednu na leđima i jednu malu na prstu za koju nitko ne zna. Svaka tetovaža ima svoju priču i nosi dio života. Svaka je imala svoju namjenu, ove na ruci su posvećene mojoj obitelji i psima - zaključio je Brus.
