Kako su Jugoslaviju izbacili, a neočekivani junaci stigli s plaže i ostvarili čudo: Nismo vjerovali

Dok se nogometni svijet priprema za Svjetsko prvenstvo 2026., u turnir se umiješala geopolitika. Zbog eskalacije sukoba sa Sjedinjenim Američkim Državama i Izraelom, sudjelovanje Irana postalo je krajnje neizvjesno. Predsjednik iranskog nogometnog saveza, Mehdi Taj, izjavio je kako je u ovim okolnostima teško razmišljati o nogometu, dok iz Fife poručuju da prate situaciju, ali da je cilj da sve kvalificirane momčadi sudjeluju. No pravilnici krovne nogometne organizacije jasni su: ako se neka reprezentacija povuče, Fifa ima diskrecijsko pravo pozvati zamjenu. Ta mogućnost odmah budi sjećanja na najpoznatiji takav slučaj u povijesti, onaj koji je ispisao jednu od najvećih sportskih bajki - Europsko prvenstvo 1992.

21

Što ako Iran doista odustane?

U slučaju da Iran ne bude mogao ili želio nastupiti, Fifa bi morala djelovati brzo. Pravila nalažu da se upražnjeno mjesto popuni zamjenskom reprezentacijom, najčešće najbolje rangiranom momčadi iz iste konfederacije koja se nije kvalificirala. U azijskoj zoni to bi bili Ujedinjeni Arapski Emirati, koji su ispali u dodatnim kvalifikacijama. Druga opcija je Irak, koji tek treba igrati interkontinentalni playoff. Odluka bi bila isključivo na Fifi, ali presedan postoji i vodi nas 34 godine u prošlost, u vrijeme raspada jedne države i rođenja jedne nogometne legende.

POLITIKA I SPORT Iran prijeti povlačenjem sa SP-a nakon napada SAD-a: 'Malo je vjerojatno da ćemo igrati...'

Generacija izbrisana s nogometne karte

Reprezentacija Jugoslavije koja je izborila nastup na Euru u Švedskoj bila je, na papiru, možda i najtalentiranija u svojoj povijesti. Okosnicu su činili igrači iz generacije koja je 1987. postala svjetski prvak do 20 godina, predvođeni zvijezdama poput Zvonimira Bobana, Davora Šukera, Roberta Prosinečkog i Predraga Mijatovića. Pridodamo li im Dejana Savićevića, Dragana Stojkovića i Darka Pančeva, tadašnjeg dobitnika Zlatne kopačke koji je u kvalifikacijama zabio deset golova, jasno je zašto su ih zvali "europskim Brazilcima". Kroz kvalifikacijsku skupinu su se prošetali i završili ispred Danske.

No, dok je nogometna sila rasla, država se raspadala u krvi. Rat je već bjesnio Hrvatskom, a u proljeće 1992. epicentar se preselio u Bosnu i Hercegovinu. Slovenski i hrvatski igrači već su napustili reprezentaciju. Izbornik, Sarajlija Ivica Osim, podnio je ostavku 23. svibnja, samo 19 dana prije otvaranja Eura, slomljen zbog bombardiranja svog grada. Momčad koja je otputovala u Švedsku bila je tek sjena one koja je izborila turnir. A onda je stigao konačni udarac. Vijeće sigurnosti UN-a 30. svibnja donijelo je Rezoluciju 757, kojom su uvedene sveobuhvatne sankcije Saveznoj Republici Jugoslaviji (Srbiji i Crnoj Gori). Dan kasnije, Uefa i Fifa suspendirale su reprezentaciju. Igrače, koji su se već pripremali u Švedskoj, poslali su kući.

Jedan od članova te generacije, Slaviša Jokanović, godinama kasnije s gorčinom se prisjetio tih dana u intervjuu za The Guardian.

​- To su tužna sjećanja. Današnja generacija igrača neće igrati ovo ljeto, ali dobit će priliku iduće godine. Nama su oduzeli Euro i nikad nam ga nisu vratili - rekao je Jokanović.

​- Razočaranje je bilo ogromno. Htjeli smo pokazati što možemo, ali zbog političkih razloga vraćali smo se kući, osjećajući se užasno. Na kraju smo čekali deset sati na aerodromu dok nam nisu dopustili da poletimo.

Danska bajka: S plaže na krov Europe

Dok je jedna momčad proživljavala traumu, druga je dobila pozivnicu iz snova. Dancima, drugoplasiranima u skupini iza Jugoslavije, deset dana prije početka turnira rekli su da spakiraju kofere. Legenda kaže da su ih skupljali s plaža diljem Europe, što nije posve točno jer je dio igrača bio na okupu zbog prijateljske utakmice, ali činjenica jest da su na natjecanje stigli potpuno nespremni i bez ikakvih očekivanja. Njihova najveća zvijezda, Michael Laudrup, odbio je igrati, smatrajući da momčad nema nikakve šanse. Njegov brat Brian ipak se priključio.

​- Nismo bili uopće samouvjereni. Išli smo utakmicu po utakmicu. Nitko od nas nije očekivao da možemo proći skupinu - prisjetio se Danac John Sivebaek.

Danska je turnir otvorila remijem bez golova protiv Engleske i porazom 1-0 od domaćina Švedske. Prolazak se činio nemogućim. U zadnjem kolu trebali su pobijediti moćnu Francusku i nadati se pobjedi Švedske protiv Engleza. I dogodilo se upravo to. Golom Larsa Elstrupa u završnici srušili su Francuze 2-1 i provukli se u polufinale.

Tamo ih je čekao branitelj naslova i apsolutni favorit, Nizozemska, s Marcom van Bastenom, Ruudom Gullitom i Frankom Rijkaardom. Danci su dva puta vodili golovima Henrika Larsena, no Nizozemci su se vraćali, s tim da je Rijkaard izjednačio u 86. minuti. O pobjedniku su odlučivali penali. Legendarni Peter Schmeichel obranio je udarac velikog Marca van Bastena, a Danci su pogodili svih pet i otišli u finale.

Finale i tiha drama heroja

U finalu u Göteborgu čekala ih je Njemačka, aktualni svjetski prvak. Još jedna utakmica u kojoj su bili potpuni autsajderi. Ali Danci su igrali bez ikakvog pritiska.

​- Nismo mogli podbaciti. Da smo izgubili 5-0, ljudi bi samo rekli 'pa dobro, bili su na odmoru' - objasnio je Brian Laudrup.

No, dogodilo se suprotno. John Jensen, veznjak koji je rijetko zabijao golove, u 18. minuti ispalio je projektil za vodstvo 1-0. Nijemci su nakon toga silovito pritiskali, ali Schmeichel je na golu bio nesavladiv. I onda, 12 minuta prije kraja, priča je dobila svog junaka. Kim Vilfort, ofenzivni veznjak, primio je loptu na rubu kaznenog prostora, lažnjakom se oslobodio čuvara i ljevicom pogodio od stative za 2-0 i potvrdu najveće senzacije u povijesti europskih prvenstava.

Njegov je gol imao posebnu težinu. Vilfort je tijekom cijelog turnira proživljavao osobnu tragediju. Njegova sedmogodišnja kći Line borila se s leukemijom. Dvaput je napuštao kamp reprezentacije kako bi bio uz nju. Nakon polufinala, odlučio je ostati s obitelji, ali supruga i bolesna kći nagovorile su ga da se vrati i odigra finale. Samo nekoliko tjedana nakon što je postao nacionalni heroj, njegova kći je preminula.

​- Nismo imali najbolje igrače, ali imali smo najbolju momčad - sažeo je Vilfort bit danske pobjede.