Preživio kao beba: Kipuća voda iz čajnika izlila mu se na leđa...

Uza sva ta olimpijska zlata i hrpetinu medalja s ostalih velikih natjecanja teško je povjerovati s koliko se samo pehova i nesreća u karijeri borio vaterpolski genij Ratko Rudić (71), najtrofejniji trener ovog sporta svih vremena, koji je odlaskom iz Pro Recca stavio točku na "i" trenerske karijere duge 39 godina i otišao u mirovinu.

Otac Jakov iz Dicma kraj Splita i majka Zorica iz Mrzle Vodice kraj Lokvi u Gorskom Kotaru strepjeli su dva mjeseca za život dvogodišnjeg Ratka. Bilo je to 1950. godine. Majka je pristavila vodu za čaj, a lopta s kojom se Ratko igrao odskočila je, srušila čajnik s peći i kipuća voda mu se izlila po leđima. 

POGLEDAJTE VIDEO: HRVATSKA NA KROVU SVIJETA 2017.

Pokretanje videa...

04:09

Opekline su bile toliko teške da je dječak morao na operaciju presadivanja kože. Dva mjeseca bio je u bolnici. Vaterpolo je počeo igrati u zadarskom Jedinstvu na Kolovarama gdje ga je među hrpom klinaca, skupa s Borisom Labarom, poznatim liječnikom, zapazio Nikola Nonković, brat poznatog reprezentativca Frane Nonkovića, osvajača srebra na OI-ju 1964. u Tokiju. Prvu prvoligašku utakmicu odigrao je 1963. za splitski Jadran protiv Mladosti na Šalati. Bilo mu je tek 15 godina. 

Ubrzo se preselio u Zagreb gdje su mu prijatelji u Klasičnoj gimnaziji bili kasniji košarkaški virtuoz Nikola Plečaš i rukometni reprezentativac Goran Gazivoda...

Bio je odličan nogometaš, i to napadač, obožavao je košarku, a u RK Mladosti neko vrijeme je čak trenirao rukomet s Antom Kostelićem. No ubrzo se posvetio vaterpolu.

- To je sport za one koji će završiti škole i postati ljudi - govorio mu je otac Jakov.

I Ratko je uspio, postao je reprezentativac, pa završio Fakultet za fizičku kulturu.

- Otac je jako želio da završim fakultet, a kad je vidio koliko sam zaražen sportom, podržavao je moju nakanu da krenem baš u vaterpolo jer je u ono doba to bio sport intelektualaca. Vaterpolo je iznimno težak sport i, ako uz karijeru igrača završi i fakultet, za mene je to dokaz da je čovjek spreman uhvatiti se u koštac sa životom - prisjeća se Rudić u svojoj biografiji "Maestro vaterpola" koju su napisali Damir Škarpa i Eduard Hemar. 

Peh za pehom

Nekoliko dana uoči Olimpijskih igara u Ciudad de Mexicu 1968. novi peh - Rudić je igrao nogomet s prijateljima, pao i slomio ruku. Propustio je svoje prve Igre.

Novi šok stigao je 1970. kad su ga u zagrebačkoj Mladosti odbacili. Proglasili su ga neperspektivnim i otišao je u beogradski Partizan.

Na SP-u u Kolumbiji 1975. Rudić je ostao u šoku: pao je na doping testu! Tek poslije je utvrđeno da je riječ o zabuni jer je Ratko tijekom turnira ispijao ogromne količine Coca-Cole!

Nemoguća serija pehova nastavila ga je pratiti - opet je slomio ruku i ostao je pričuva na Olimpijskim igrama u Montrealu 1976. Baš tada pojavila se trenerska žica u 28-godišnjem Rudiću. Cijelo vrijeme turnira smišljao je taktičke varijante i zapisivao ih u notes. 

Londonsko zlato kruna karijere

Bio je strastveni pušač za igračke karijere i ne baš najveći radnik na treninzima. Ubrzo je postao pomoćnik Vlahe Orlića u Partizanu, a kad je preuzeo juniorsku reperezentaciju bivše države, odmah je igračima dao do znanja što zahtijeva od njih: red, rad i disciplinu. Dakle, sve ono što kao igrač nije volio. Kao trener je ubrzo prestao i pušiti, danas tek ponekad zapali cigaru. 

Svi pehovi koji su ga pratili kao igrača prestali su onog trenutka kad je postao trener. Zlato s Hrvatskom u Londonu bilo mu je četvrto olimpijsko.

- Ovo mi je kruna karijere, najdominantnije zlato koje sam ikad osvojio - govorio je toga londonskog ljeta 2012.

Definitivno je najveći vaterpolski stručnjak svih vremena. To mu mora priznati i Antun Vrdoljak koji ga je često znao “očešati”. No strasti su se odavno smirile...

Kao igrač pušio je i često do jutra ostajao vani. Izvan bazena bio je sve što kod svojih igrača danas sigurno ne bi tolerirao. No onog trenutka kad je završio igračku karijeru počela je potpuna preobrazba najtrofejnijeg svjetskog trenera.

Ostavio je cigarete, posvetio se u potpunosti vaterpolu, a slobodno vrijeme, umjesto po muzikama, provodio uz slikanje. Ono u čemu je nekad uživao, danas više ne želi ni probati. No nema dana u kojem Ratko Rudić ne zapali barem jednu kubanku. Nekad i više njih.

Svako jutro kreće s novinama

Nema dana u kojem hrvatski izbornik Ratko Rudić ne pročita sve dnevne novine. Njegov interes nije samo usmjeren prema vaterpolu, njegovi pogledi sežu puno dalje od bazena i sporta uopće.

Kava je obvezni dio njegova jutra

Kao što nema dana bez dnevnih novina, tako nema dana ni bez kave. Najtrofejniji svjetski trener obavezno mora popiti barem jednu kavu na dan i to mu je vjerojatno danas jedini “porok”.

Bez interneta više ne može

Iako se neki ljudi u njegovim godinama uopće ne žele “boriti” s modernom tehnologijom, Ratko je drukčiji. Nema dana kad ne sjedne za kompjuter i pročita na internetu sve novosti.

Na utakmicama sa žvakaćom

U slobodno vrijeme rijetko ćete ga vidjeti sa žvakaćom u ustima, ali na utakmicama ih je vrlo često imao. Možda je to dio njegova rituala, možda je to zbog praznovjerja...