Modrić je protiv Paname upisao 200. nastup za Hrvatsku i ušao u legendu. Od izbjeglice do kapetana, i dalje je simbol "vatrenih"
NESTVARAN JUBILEJ
KAPETAN ZA VJEČNOST Modrić je 200. put nastupio za 'vatrene'!
Čitanje članka:
8
min
U utakmici Svjetskog prvenstva protiv Paname, koja za Hrvatsku nosi imperativ pobjede, jedan trenutak ušao je u legendu. Luka Modrić s kapetanskom vrpcom oko ruke nastupio je nevjerojatni 200. put u dresu hrvatske reprezentacije. Tim činom postaje tek četvrti nogometaš u povijesti, uz velikane poput Cristiana Ronalda, Lionela Messija i Kuvajćanina Badera Al-Mutawe, koji je dosegnuo ovu mitsku brojku. Izašao je iz igre u 81. minuti uz ovacije BMO Fielda u Torontu.
Dvadeset godina ponosa i prkosa
Putovanje je počelo gotovo nestvarno davno, u ožujku 2006. godine u Baselu. Tadašnji izbornik Zlatko Cico Kranjčar pružio je priliku talentiranom 20-godišnjaku u prijateljskom ogledu protiv Argentine, predvođene mladim Leom Messijem. Hrvatska je slavila 3-2, a plavokosi mladić, tada još bez statusa zvijezde, pokazao je naznake genijalnosti koja će oblikovati budućnost svjetskog nogometa. Godinama kasnije, Modrić će se sjetiti tih dana s gotovo dječačkom skromnošću.
- Put je bio sjajan, nisam mogao ni sanjati da ću biti na pet svjetskih prvenstava. Kada se vratim na početke, bio sam dečko koji je imao velike snove. Sanjao sam o jednom nastupu, a uskoro ću imati 200. To je nevjerojatno - kazao je nedavno u Dallasu.
Prvi od 29 golova u reprezentativnom dresu stigao je iste godine, i to na kakav način. U Livornu je srušio tadašnje svjetske prvake Talijane, najavivši da se ne boji najvećih pozornica. Od tada, nizao je nastupe na čak pet svjetskih i pet europskih prvenstava, postavši sinonim za trajnost i vrhunsku kvalitetu. Njegov put do 200. nastupa bio je maraton sazrijevanja; prvih stotinu utakmica odigrao je pod petoricom različitih izbornika, dok je drugih stotinu upisao pod vodstvom Zlatka Dalića, s kojim je ispisao najslavnije stranice hrvatskog sporta.
Maestro koji je suigrače činio boljima
Stručnjaci su o njemu napisali bezbroj analiza, pokušavajući secirati njegovu igru, ali esencija Lukine veličine leži u nečemu nemjerljivom. On je igrač koji svoje suigrače čini boljima, produžena ruka izbornika na terenu koja momčadi daje sigurnost i samopouzdanje. Njegov nadimak "maestro veznog reda" savršeno opisuje sposobnost da diktira ritam utakmice, da jednim potezom, jednim vanjskim dodavanjem, izbaci cijelu protivničku obranu.
Vrhunac te simbioze s reprezentacijom dogodio se 2018. u Rusiji, gdje je kao kapetan predvodio Hrvatsku do povijesnog srebra i bio proglašen najboljim igračem turnira. Četiri godine kasnije, u Katru, odveo je pomlađenu momčad do nove svjetske medalje, ovaj put brončane, a potom i do srebra u Ligi nacija 2023., potvrdivši da je Hrvatska pod njegovim vodstvom istinska nogometna velesila. Divljenje koje uživa među suigračima najbolje oslikava njegov status.
- Stvarno nevjerojatan broj, ne zna čovjek što bi rekao, to je zaista čudesna priča. Hvala, kapetane, hvala, Luka - poručio je Andrej Kramarić.
Slično razmišlja i mladi Petar Sučić, jedan od onih koji stasaju uz legendu.
- Teško je doći na ovu razinu, a najteže ostati. Onda znate koliko je Luka poseban kada je skupio 200 nastupa. Možemo mu se diviti i skinuti kapu - dodao je.
Izlaz iz ratne prašine do svjetskog trona
Imao je samo šest godina kada je ratni vihor zahvatio njegov dom. Srpske paravojne postrojbe prognale su njegovu obitelj, a u brutalnom sukobu ubijen je i njegov djed Luka, po kojem nosi ime. Bio je to, kako je sam rekao, "događaj koji me je obilježio za cijeli život". Nogomet je u tim danima bio više od igre; bio je bijeg. Na starim fotografijama iz izbjegličkih dana u Zadru, malenog Luku gotovo uvijek prati lopta.
Na prašnjavom asfaltu ispred hotela u kojem je živio s obitelji, brusio je talent koji će ga odvesti na krov svijeta. Njegov put od izbjeglice do najboljeg nogometaša svijeta 2018. godine priča je koja nadilazi sport. Hrvati obožavaju uspjehe, a na valu tih uspjeha, čiji je Modrić postao najveći simbol, rastao je i nacionalni ponos. Nastupi za Hrvatsku za njega i suigrače su, kako je rekao, svetinja. Navijači to osjećaju, a studije potvrđuju da su uspjesi "vatrenih" jedan od ključnih razloga ponosa na vlastiti identitet.
Kapetan, vođa i uzor
Njegova ostavština najbolje se ogleda u jednoj utakmici, onoj protiv Danske u osmini finala Svjetskog prvenstva u Rusiji. U posljednjim minutama produžetaka promašio je penal za pobjedu. Manji igrači bi se slomili, ali Luka je desetak minuta kasnije, u raspucavanju, ponovno uzeo loptu i hladnokrvno je poslao u mrežu. Tomislav Pacak, glasnogovornik HNS-a, prisjetio se tog trenutka.
- Luka će me ubit', mislim u sebi. U raspucavanju opet Luka puca. Njegova ostavština je u tom udarcu, ali i moja karijera u savezu je na rubu. Srećom, zabio je i spasio i reprezentaciju i mene - opisao je Pacak dramu koja je prethodila velikom slavlju.
Ta mentalna snaga i preuzimanje odgovornosti čine ga uzorom mladim igračima koji dolaze.
- To su talentirani klinci pred kojima je velika budućnost. Pomažem im u svakom pogledu, je li to od ponašanja, treniranja, savjeta... uvijek sam kao kapetan tu za njih - rekao je Modrić o novoj generaciji.
Unatoč statusu globalne superzvijezde, ostao je čvrsto na zemlji, uvijek spreman potpisati se ili fotografirati s navijačima, pokazujući duboko poštovanje prema onima koji ga bodre. Ta posvećenost je ono što ga je održalo na vrhu toliko dugo, u godinama kada su mnogi njegovi suvremenici već odavno završili karijere.
*uz korištenje AI-ja
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
