Momčad bez prepoznatljive igre, prorijeđena kartonima i ozljedama, nedovoljno fizički spremna za dugu utrku, s igračima na neuobičajenim pozicijama u momčadi u važnoj utakmici... Tako se ne osvaja naslov!
RAZLOZI PADA
Ključni dio sezone Hajduk nije dočekao s igračima u top formi!
Sve što je iz splitskog kuta važno reći o utakmici u Koprivnici stane u jednu jedinu rečenicu. Hajduk u najvažniju utakmicu sezone nije ušao maksimalno spreman. I to je to. Možemo mi sad lamentirati oko razloga zbog kojih se to dogodilo, kao i tko je za to odgovoran, ali ostaje činjenica da momčad završnicu sezone nije dočekala u najboljoj mogućoj formi i s kompletnim kadrom. Iako, pitanje je bi li i kompletna izdržala dugotrajnu i iscrpljujuću utrku za naslov, najprije u četvero, potom u troje...
Pokretanje videa...
00:34
Kada su u pitanju momčadski sportovi ključan detalj je sportska forma, odnosno, da momčad u najvažnijem trenutku bude i kompletna i najbolja. Što su Dambrauskas i njegovi pomoćnici radili tijekom zimske stanke nije poznato, podatke o pretrčanim kilometrima, intenzitetu i formi kriju poput zmije noge, a i svi treninzi prve momčadi su zatvoreni za javnost i novinare. Teško je dakle znati što i koliko rade, ali rezultati nam pokazuju da to nije dovoljno dobro te da je momčad pala u najvažnijem trenutku, u završnici sezone. A i vijesti iz svlačionice potvrđuju kako se radi malo, zbog čega momčad i pada u završnici.
Dodatni problem je kadar. Hajduk je u Koprivnici istrčao bez dva najbolja napadača, Kalinića i Livaje, bez ozlijeđenih Grgića, Vukovića i bolesnog Sahitija, ali i s dva golmana i tri juniora na klupi za rezervne igrače, s bekom Čolinom u sredini veznog reda, kasnije i stoperom Simićem na mjestu centarfora, kao i trojcem Biuk, Mlakar i Ljubičić koji su morali kreirati i zabiti gol, a u prošlosti im se baš i nije vjerovalo. Kad sve zbrojimo, još su na koncu dobro i prošli!
Tijekom velikog slavlja zbog velike pobjede nad Dinamom nitko se nije pitao kako je moguće da dva najbolja i najiskusnija napadača onako naivno dobiju treće žute kartone u derbiju. Ni danas ne znamo je li u pitanju bila njihova nesmotrenost ili pak plansko čišćenje uoči završnice sezone, u kojoj Hajduka čekaju dva teška gostovanja na Rujevici i u Maksimiru. Ako je to bio planski potez, pitanje je čiji, i je li taj podcijenio Slaven Belupa, baš kao što je prošloga ljeta podcijenjen Tobol.
Lako je moguće da su u Hajduku računali kako će proći Koprivnicu i bez njih dvojice, ali nisu računali da će derbi ostaviti toliko posljedica na Vukoviću i Sahitiju, koji su uz, od ranije ozlijeđenog Grgića također izostali. Nije ni čudo da je Hajduk u Koprivnici izgledao poput engleskih trećeligaša, barem su ih tako ocijenili skauti Fulhama koji su ih gledali i zapisali kako je to bila utakmica nedovoljnog ritma, s puno visokih napucanih lopti bez kontrole...
Da Hajduk ne igra dobro to vide valjda svi koji ga redovito prate, no posrtanja konkurenata držala su ih u igri za vrh ljestvice, a individualna kvaliteta igrača, prije svih Livaje i Krovinovića, cijelo je proljeće skrivala manjak uigranih kombinacija i kretnji. Najbolje se to vidjelo u domaćim derbijima kada je igrom trebalo otključati obranu suparnika. Naravno, osim u zadnjem derbiju kada im je na ruku išla Kopićeva odluka da zaigra na remi. Hajduk se i u Koprivnici vrtio poput mačke oko vruće kaše, ne znajući što napraviti i kako otvoriti Slavenovu obranu.
Krovinović je pokušavao povezati linije, Biuk je pokušao individualnim prodorima s krila, ali u 90 minuta nismo vidjeli naznake uigranih mehanizama koji će rezultirati akcijama i prilikama. O prekidima da ni ne trošimo riječi. U prvom poluvremenu Hajduk je izveo 12 kornera i svaki put je to bio nabačaj na prvu stativu, pa ako tamo netko od igrača Hajduka bude viši od Slavenove obrane, super. Ako ne... Kao uostalom i gotovo cijelu sezonu, sve se svodi na "dodaj Livaji, pa neka on nešto iskemija"
No na stranu sve, čak i bez Kalinića i Livaje, pa čak i bez Sahitija, Vukovića i Grgića, Hajduk je morao pobijediti Slaven Belupo. A ako netko misli drugačije, onda ni deset puta veći budžet, ni sva silna pojačanja koja su doveli apsolutno nemaju nikakvog smisla. Od početka sezone Dambrauskas je dobio 15 novih igrača, i to ne bilo kakvih, i jednostavno mu se nije smio dogoditi da u ovakvoj utakmici mora krpati vezni red Čolinom, a napad stoperom Simićem. Uz dužno poštovanje Dambrauskasu i svim trenerima koji posežu za takvim rješenjima, ako je guranje stopera u ulogu centarfora najbolje i najpametnije što su uspjeli smislili u trenutcima kad im gori pod petama, onda su negdje grdno pogriješili. No ni to nije sve!
Kako objasniti da Dambrauskas već neko vrijeme među devet zamjena ima i dvojicu vratara, Subašića i Posavca? Kako objasniti da su trojica mladih igrača bila na klupi, a da ih Dambrauskas nije koristio, vjerojatno zbog mladosti i neiskustva. Brajković uskoro puni 17, Pukštas uskoro puni 18, Krolo već ima 19 godina, a s druge strane Zekiću nije bio problem što će Lovro Zvonarek uskoro proslaviti tek 17. rođendan, pa je s kapetanskom trakom oko ruke odigrao svih 90 minuta.
Nakon utakmice Dambrauskas je kazao kako nije bio problem u izostancima nego u promašenim prilikama. U svojim planovima jedan detalj nije predvidio, a to je da će mu u ključnoj utakmici vrh napada biti sastavljen od igrača u koje on očito nema povjerenja, ili mu ne igraju na svojim prirodnim pozicijama. Ako pogledamo statistiku i linije kretanja Jana Mlakara, Slovenac je veći dio od 31 nastupa u ovoj sezoni odradio na krilnim pozicijama, a ne u vršku napada, pogotovo u proljetnom dijelu sezone kada te pozicije okupiraju Livaja i Kalinić.
Slična je i sudbina Marina Ljubičića, koji trpi velike kritike zbog neefikasnosti, no uz to što i on uglavnom igra na krilnoj poziciji, igra i jako malo. Ovoga proljeća nije zabio nijedan gol, od 14 utakmica nastupio je u njih deset, ali jedina ozbiljnija minutaža bila mu je u pobjedi 3-0 protiv Hrvatskog dragovoljca. Sve ostale utakmice je ulazio s klupe po 15-ak minuta i dojam je da bi njemu posudba bila pravo rješenje.
Trojac zatvara Stipe Biuk, po mnogima najveći biser Hajduka, koji će na ljeto vjerojatno biti prodan, no ni on nema status kakav bi trebao imati, odnosno, kakav zaslužuje. I on minute skuplja na kapaljku, od 14 utakmica ovoga proljeća dvije je propustio zbog ozljede, na još tri je ostao na klupi, od šest u kojima je startao u svih šest je zamijenjen nakon poluvremena ili sat vremena igre, čak i protiv Šibenika i Slaven Belupa, u kojima je do zamjene bio jedan od najboljih. U Koprivnici je upravo on kreirao najveću priliku Hajduka. Ali, Dambrauskas je opet njega prvoga vadio iz igre. Zašto, to valjda najbolje zna on sam ili sportski direktor Mindaugas Nikoličius.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
