Sport

Komentari 12

Klopp: Ja urlam, igrači blijedo gledaju... Sramota, a-ha-haaa!

Klopp: Ja urlam, igrači blijedo gledaju... Sramota, a-ha-haaa!

Prije derbija Borussije i Bayerna održao sam motivacijski govor sa referencom na 'Rockyja IV'. Ja urlam, a oni me blijedo gledaju. Premladi da se sjećaju tog filma... Osramotio sam se k'o nikad, sjeća se Klopp

Jürgen Klopp je trener godine. Trenerska klasa i karakter, čovjek kojeg se univerzalno poštuje. Jer nit' je sivo dosadan, nit' je nadmen nego pun temperamenta, a istodobno svjestan svih svojih mana te privilegija koje uživa zbog posla kojim se bavi.

U ponedjeljak je na pozornici milanske Scale, na dodjeli Fifinih nagrada 'The Best', razbio mistifikaciju trenerskog posla i blještavih priznanja.

Sa pozornice je Mauriciju Pochettinu, kolegi iz Tottenhama kojeg je pobijedio u finalu Lige prvaka i koji mu je bio konkurent za trenera godine, pred milijunskim auditorijem rekao:

- Jedna utakmica. Samo ta jedna pobjeda u toj jednoj utakmici je razlog što sam sada pred kamerama s nagradom u ruci ja, a ne ti.

Liverpoolov manager zna izgubiti živce, zna pogriješiti, ali zna i priznati grešku i prihvatiti zaje....iju na svoj račun. Ili ju sam potaknuti.

Pišući za The Players' Tribune prisjetio se, po vlastitoj procjeni, jedne od najneugodnijih situacija svoje karijere. Situaciji kojoj se danas smije od srca:

- Godina je 2011. Moja Borussia Dortmund igra kod Bayerna kojeg u gostima nismo pobijedili 20-ak godina. Velika utakmica, silno velika. Ja često inspiraciju crpim iz filmova, a prvi mi uvijek na pamet pada 'Rocky'. Po meni, to je klasik čija bi prva četiri nastavka trebala biti obavezni dio obrazovanja u Osnovnim školama - piše Klopp.

- Pripremim ja govor temeljen na 'Rockyju IV', onom nastavku u kojem Balbou čeka borba sa favoritom iz Rusije, Ivanom Dragom. Dođem sav naelektriziran u svlačionicu, pokažem im neke scene iz filma i krenem. 'Mi smo Rocky, a oni veliki i moćni Ivan Drago. Oni imaju sav novac i sve prednosti ovog svijeta, ali mi smo Rocky. Manji, ali puni strasti. Mi imamo srce šampiona! Mi možemo i nemoguće'!!! I tako... Ja urlam, sve čekam da mi svi igrači počnu urlati zajedno sa mnom, da eksplodiramo od motiva i samopouzdanja, a oni me: blijedo gledaju - sjeća se Klopp.

- U očima im vidim upitnike. 'O čemu ova budala priča'? I onda mi padne na pamet. 'Čekaj, malo. Dečki, tko je od vas uopće zna tko je Rocky Balboa'? U zraku dvije ruke. Sebastian KehlPatrick Owomoyela. Ostali... Pojma nemaju - smije se najbolji trener na svijetu.

- Pred njima je meč godine, za mnoge od njih vjerojatno najveća utakmica koju će u životu igrati, a njihov trener deset minuta urla o Sibiru i sovjetskoj tehnologiji, aaa-ha-ha-haaa! Sada sam dobio nagradu za trenera godine, više se ni ne sjećam rezultata te utakmice s Bayernom, čini mi se da smo pobijedili 3-1, ali pamtim osjećaj, pamtim kako sam se osramotio i sve je to dio karijere koju niti jedan trener ne stvara sam nego zajedno sa svim suradnicima, igračima, ljudima iz kluba... Svima - piše Klopp pa se prisjeća i ključnog momenta pohoda na Ligu prvaka.

- Nisam vidio gol Barceloni, onaj kad je Alexander-Arnold sve iznenadio brzim izvođenjem kornera. Najnevjerojatniji trenutak u povijesti Lige prvaka, moja momčad zabija, a ja ne vidim gol! Pripremao sam zamjenu, okrenuo se, a onda čuo kako je cijeli Anfield zagrmio od sreće. I sad se naježim dok o tome pišem - sjetio se Jürgen Klopp u svojem tekstu za The Players' Tribune.

Najčitaniji članci