Komentar: Gospodari našeg sporta, zašto ne odete u kino?

Prošli tjedan natjerao me da opet pomno razmislim o kaosu i stihiji u našem sportu. Regionalna rukometna liga praktički se počela gasiti prije no što je i zaživjela, Krasimir je otišao u Njemačku, a trener Cibone/izbornik košarkaša Repeša jednu je večer bio između Zagreba i Malage gdje je trebao preuzeti Unicaju. Diskretnom kolektivnom lobotomijom nam je uskraćena prava, relevantna informacija zašto nije otišao. Jedni kažu jedno, drugi drugo, jedni kažu da nije plaćen pod Tornjem, drugi kažu da jest. A svi se skrivaju iza nekakve nepostojeće gospoštine. Mo’š mislit, al’ smo se preko noći pogospodili...

Sjetio sam se ovih turbulentnih dana filma “Moneyball”, u kojem Brad Pitt glumi Billyja Beana, menadžera bejzbol-momčadi Oakland A’s iz 2002. Kad sam gledao film u kinu, bilo nas je točno četvero. Sumnjam da će ovdje ostaviti nekog traga, iako je imao šest nominacija za Oscara. 

Dakle, suočen s financijskim problemima organizacije, Pitt/Beane uz pomoć mladog matematičkoga genijalca Petera Branda slaže momčad od jeftinih igrača vrednujući ih isključivo temeljem statističkih pokazatelja. Društvo anonimaca te je sezone upisalo i dalje neoborenih 20 uzastopnih pobjeda, a potom su dugo bili primjer za najbolji mogući omjer uloženog i dobivenog u sportu. 

Ključni citat iz filma je ovaj: “Yankeesi su ove sezone platili 1,4 milijuna za svaku pobjedu, A’s su platili 260 tisuća za svaku pobjedu”. Pa ako već ništa ne čitaju, idu li svi ovi ljudi koji vode naš sport barem u kino?