'Krv u vodi'. Ovaj vaterpolski meč šokirao je svijet: Išli smo na Ruse u obrani domovine

Vaterpolo se često opisuje kao sport koji spaja plivanje, košarku, rukomet pa čak i borilačke vještine. No, ispod površine vode, daleko od očiju sudaca i publike, odvija se neprestana borba koja ovaj sport čini jednim od najsurovijijih i fizički najzahtjevnijih na svijetu. Dok plivačke zvijezde ubiru slavu elegantnim zaveslajima, vaterpolisti iz bazena često izlaze s masnicama, ogrebotinama i teškim ozljedama koje svjedoče o žestini igre. Stručnjaci ga smatraju najtežim olimpijskim sportom, a igrači tijekom jedne utakmice preplivaju i do kilometar i pol, bez mogućnosti da se oslone na čvrsto tlo. Prava drama, međutim, događa se u izravnim duelima, gdje udarci laktom, koljenom, povlačenje i guranje postaju sastavni dio taktike. Riječ "brutalnost" toliko je ukorijenjena u ovom sportu da se u službenim pravilima spominje čak 35 puta, dok se riječ "plivanje" pojavljuje tek 16 puta.

Zašto je vaterpolo jedan od najsurovijih sportova?

Intenzitet kontakta u vaterpolu teško je usporediv s bilo kojim drugim sportom. Igrači se neprestano bore za poziciju, a ta borba često prelazi granice dopuštenog. Američki vaterpolist Alex Obert slikovito je opisao izazove s kojima se susreću.

​- To je kao da igrate košarku bez sudaca, gdje vas protivnici mogu stalno držati, a vi se pritom trudite disati pod vodom.

Iako mnogi ističu da je vaterpolo prije svega sport vještine, izdržljivosti i strategije, njegova fizička komponenta ne može se zanemariti. Studije su pokazale da suci sankcioniraju tek oko 30 posto prekršaja, što znači da dvije trećine udaraca prolazi nekažnjeno. Igrači su stoga prisiljeni razviti nevjerojatnu otpornost na bol i sposobnost da nastave igrati unatoč udarcima. Američka zvijezda Maggie Steffens, najbolja vaterpolistica svijeta, na jednoj je utakmici na Olimpijskim igrama slomila nos. Krv joj je kapala u bazen, no nije propustila nijedan sljedeći susret, igrajući s vidljivim masnicama i posjekotinom.

"Krv u vodi": Utakmica koja je ušla u povijest

Nijedan događaj ne simbolizira brutalnost vaterpola kao legendarna utakmica između Mađarske i SSSR-a na Olimpijskim igrama u Melbourneu 1956. godine. Susret, odigran šestog prosinca, ušao je u povijest pod nazivom "Krv u vodi", a odvijao se u sjeni Mađarske revolucije, koju su samo nekoliko tjedana ranije sovjetske trupe ugušile u krvi.

Političke tenzije prelile su se u bazen. Mađarski igrači, koji su u Australiji saznali za razmjere sovjetske represije, u utakmicu su ušli s jednim ciljem - obraniti čast svoje zemlje.

​- Osjećali smo da ne igramo samo za sebe, već za cijelu našu domovinu - izjavio je kasnije mađarski igrač Ervin Zádor.

Utakmica je od samog početka bila ispunjena udarcima i provokacijama. Mađari su koristili svaku priliku da isprovociraju sovjetske igrače, čiji su jezik učili u školama. Minutu prije kraja, pri vodstvu Mađarske 4-0, sovjetski igrač Valentin Prokopov udario je Zádora šakom i rasjekao mu arkadu. Krv je potekla niz Zádorovo lice, a fotografije krvavog igrača obišle su svijet i postale simbolom mađarskog otpora. Gledatelji, među kojima je bilo mnogo mađarskih emigranata, u bijesu su krenuli prema rubu bazena, a samo je intervencija policije spriječila opći kaos.

Utakmica je prekinuta, a pobjeda je dodijeljena Mađarskoj, koja je kasnije u finalu svladala Jugoslaviju i osvojila olimpijsko zlato.

Anatomija vaterpolskih ozljeda

Zbog specifičnih pokreta i stalnog kontakta, određeni dijelovi tijela posebno su ugroženi u vaterpolu.

Glava i lice: prva linija obrane

Zbog blizine protivnika i lopte koja leti brzinom i do 95 km/h, ozljede glave i lica iznimno su česte. Najčešće su posjekotine, osobito u području iznad oka, prijelomi kostiju lica te ozljede oka. Traumatska ruptura bubnjića, uzrokovana udarcem dlanom po uhu, nažalost je česta pojava. Golmani su posebno izloženi jer brane udarce s udaljenosti od samo dva metra.

Rame i lakat: cijena snažnog šuta

Bol u ramenu, poznata kao "plivačko rame", najčešća je mišićno-koštana boljka koja pogađa i do 80 posto vaterpolista. Ponavljajući pokreti bacanja lopte uzrokuju sindrome prenaprezanja, što dovodi do oštećenja rotatorne manšete i drugih struktura ramena. Akutne ozljede, poput iščašenja ramena, najčešće se događaju u fazi zamaha, kada je ruka u najranjivijem položaju. Slično tome, lakat je pod ogromnim stresom, što može dovesti do stanja poznatog kao "bacački lakat" i oštećenja ligamenata.

Trup i noge: nevidljivi motor

Iako manje izloženi izravnim udarcima, trup i noge trpe veliko opterećenje. Bol u donjem dijelu leđa česta je posljedica rotacijskih sila pri šutiranju, dok vratna kralježnica pati zbog stalnog plivanja s podignutom glavom. Noge, koje neprestano izvode specifičan pokret poznat kao "vaterpolski bicikl" (eggbeater kick) kako bi održale tijelo na površini, podložne su ozljedama prepona i koljena, sličnima onima kod plivača prsnim stilom.