Novi život Blaža Lackovića: U Njemačkoj sam otvorio muzej!

Jedan je bivši, a drugi sadašnji rukometni reprezentativac. I obojicu bismo mirne duše mogli prozvati jednim od najboljih igrača koji su ikad nastupili za nju. Nekad su igrali zajedno u Hamburgu, a i danas za kruh zarađuju na sjeveru Njemačke. Blaženko Lacković još je u tom gradu, a Domagoj Duvnjak je u Kielu.

Lacković je aktivan i na pragu 38. rođendana. Pomoćnik je i igrač u lokalnom drugoligašu Hamburgu, koji se vraća na stare staze slave nakon sloma kluba 2016.  A kad nije zauzet klupskim obvezama, posvećen je - muzeju!

- Muzej iluzija nalazi se u Zagrebu. Supruga Nikolina jednog je dana došla do mene i rekla: "Što misliš da ga otvorimo u Hamburgu?". Ljudi su se zaljubili u takav tip muzeja i sviđa im se. Tek je krenulo, bilo je puno stresa, ali uspjeli smo i zadovoljan sam. Što se tiče poslovanja, to morate pitati šeficu - nasmijao se Lac u reportaži za emisiju "Puls" HTV-a.

- Od ideje do realizacije prošlo je jako malo vremena. Vidjela sam koncept u Zagrebu, pitala dečke i dovela ga u Hamburg - kaže Blaženkova supruga Nikolina.

Lackovići su na sjever Njemačke prvi put došli prije deset godina, u vrijeme starog HSV-a, a tamo su im se rodili sin Luka (9) i kći Ika Marie (5).

- Ponosni smo na ono što smo napravili u Hamburgu, ali plan nam je vratiti se u Hrvatsku. Uvijek je to povezano s ljudima koji su tu i poslom koji se baviš. Klub ima visoke ambicije, a Nikolina vodi muzej i oboje smo ispunjeni. Luka obožava ići na rukomet, a Ika je još mala, voli prijatelje. Jako nam je dobro, ali polako nam fali Hrvatska, naša obitelj dolje, prijatelji i... Vuče sve više - kaže Lac.

Bez obzira na pozne godine za jednog rukometaša, "haubica iz Marofa" još ima motiva za bavljenje rukometom.

- Sad igramo drugu, a prošle sezone igrali smo treću ligu. To je onaj stari HSV koji je imao financijskih problema. Pomoćnik sam Thorstenu Jansenu, ali i igram, vjerovali ili ne - nasmijao se Lac, koji prognozira dobre stvari hrvatskoj reprezentaciji na predstojećem Svjetskom prvenstvu u Njemačkoj i Danskoj:

- Gledam jako pozitivno. Lino je stari znalac i poznavatelj rukomet. Sad je s njim Davor Dominiković, ambiciozan i dobar trener i ta će kombinacija biti jako dobra. Imamo mladu i ambicioznu momčad koja je jako željna, s Duvnjakom, Cindrićem i drugima. Neće biti lako, ali moramo vjerovati u dobar rezultat.

- Novinarstvo? Nisam razmišljao baviti se tim poslom, ali zanimljiv je. Ako smo mogli otvoriti muzej, mogu se baviti i tim. Ali ostajem u rukometu - kaže Blaž, prisjećajući se reprezentativnih akcija s posebnim emocijama.

- Reprezentacija je broj 1, 2 i 3. Klub je, naravno, jako bitan. Od Novog Marofa, Varteksa, Zagreba, Flensburga, Hamburga, Vardara, Kiela... Ali reprezentacija je posebna, to su takve emocije... Kad se sjetim početaka, zlata u Portugalu, SP-a u Hrvatskoj 2009. Preponosan sam i to je stvar koju nikom ne dam dirati.

Devedesetak kilometara sjevernije, prema granici s Danskom, dom je pronašao kapetan Domagoj Duvnjak, koji igra za Kiel.

- Ima u Kielu jedan dečko koji se muči, igra 95 utakmica po godini i vuče ga prema titulama. Nemamo puno vremena da se vidimo, svatko ima svojih stvari, ali kad ga pronađemo, onda su to posebni trenuci. Jako se radujemo kad oni dođu do nas ili mi do njih - završio je Lac.

- Lucija i ja uživamo. Navikli smo se, znamo jezik, devetu godinu smo ovdje. Vrijeme je malo hladnije, ali navikne se čovjek na sve. Imamo svoje društvo, igram u vrhunskom klubu i zadovoljan sam - započeo je Duvnjak.

Kvalitete ponajboljega svjetskog rukometaša neosporne su, ali ono što je sporno, pogotovo kad se približava veliko natjecanje, Domagojevo je zdravstveno stanje.

- Koljeno je dobro, puno bolje nego prošle sezone. Lagao bih kad bih rekao da je bol nestala, ali s njom mogu normalno trenirati i igrati. Poslije svakog treninga ili utakmice koljeno se upali i treba mi tjedan, dva da se smiri. Ali naučio sam slušati svoje tijelo i reći kad je dosta na treningu. To zasad jako dobro funkcionira i to je najbitnije - kaže Dule i dodaje:

- Kako sam ja naučio slušati svoje tijelo, tako se i trener Gislason složio s tim. Kad me boli, prekinem trening ili radim vježbe za koljeno.

Hrvatska će u prvom krugu Mundijala u olimpijskoj dvorani u Münchenu igrati protiv Islanda, Japana, Makedonije, Bahreina i Španjolske.

- Imamo dobru i mladu reprezentaciju i mislim da možemo puno napraviti. Ali, kao i svake godine, treba ići iz utakmice u utakmicu. Previše bi bilo nešto obećavati jer ima jako dobrih momčadi. Prednost nam je što prvi krug igramo u Münchenu, gdje će biti puna dvorana Hrvata. Jedva čekam - prognozirao je Duvnjak i osvrnuo se na posljednje utakmice kvalifikacija za Europsko prvenstvo:

- Protiv Švicarske i Belgije izgledalo je dobro, nisam se preopteretio u igri. Lino i Dominiković znaju stanje s mojim koljenom, a tko zna, možda do početka Svjetskog prvenstva uopće ne bude bolova. Bit će teško igrati svaka dva dana, ali imamo dva relativno lakša protivnika u skupini i mislim da ću izdržati - zaključio je Domagoj.