Lino Červar: Ispričavam se svim hrvatskim navijačima

Zlatni iz Atene, iz Pekinga se vraćaju s drvenim medaljama. Nema goreg za sportaša o toga kad velik i naporan ciklus završi porazom. Jedino je lošije kad taj poraz stigne kao posljedica potpunog raspada igre i momčadi u posljednoj utakmici.
A upravo se to dogodilo hrvatskim rukometašima, koji su u borbi za brončanu medalju protiv Španjolaca u drugom poluvremenu odigrali najlošijih 30 minuta otkako su zajedno. Možda ova momčad, navikla na zlatne dosege i velika finala, jednostavno nema dovoljno motiva igrati za broncu.
Činjenica je da je tri puta igrala za broncu i ni jedanput ju nije osvojila: na EP-u u Sloveniji 2004. pobijedili su Danci, na EP-u u Zurichu 2006. opet su Danci bili bolji i sad u Pekingu Červarova se momčad 'raspala' protiv Španjolaca. Nitko ne pamti da je Hrvatskoj netko u 30 minuta zabio 23 gola.
Jedan po jedan prolazili su prema svlačionici naši rukometaši, iscijeđeni i silno utučeni. Davor Dominiković kratko je zastao i na blagu opasku da to protiv Španjolaca baš i nije izgledalo dobro, u dahu je ispalo:
- Ma nije izgledalo nikako. Žao mi je, stvarno mi je žao… - više nije mogao progovoriti, progutao je knedlu, stisnuo zube i 'puknuo'. Čovjek od dva metra i sto kilograma doslovce je zajecao. Lacković je pokušao odgovoriti zašto je momčad pala u igri i realizaciju, zapravo u svemu, u drugom poluvremenu.
- Ne znam. Na poluvremenu samo imali tako dobar rezultat, bilo je htijenja, htjeli smo uzeti broncu. Previše je bilo pogrešaka, presjekli su nam nekoliko lopti, zabili nekoliko laganih golova.
Igor Vori, vidno razočaran i potišten, pokušao je dokučiti što se njemu i suigračima dogodilo, ali nije imao pravog objašnjenja.
- Trenutačno smo na totalnoj nuli. Sve nas je ovo iscrpilo, tri mjeseca smo zajedno radili, krvarili, nadali se. Na kraju se nadali bronci i ništa. Idemo doma praznih ruku. Raspali smo se kao kula od karata, ne znam zašto smo pukli, ne znam zašto više nismo igrali obranu. Ovoj se momčadi nije moglo zabiti 23 gola po utakmici, a sad su nam ih utrpali samo u drugom dijelu.
Ponajbolji svjetski rukometaš Ivano Balić bio je utučen.
- Ima dana kad te tijelo više ne sluša. Pali su upravo oni igrači koji zbog ozljeda i operacija nisu prošli pripreme. Uvijek idemo na medalju i shvaćam da će ljudi biti razočarani četvrtim mjestom i drvenom medaljom. Mi igrači ipak smo najviše razočarani. Daj Bože da se ovolika nesreća s ozljedama i bolesti ne ponovi - kazao je Balić.
Lino Červar nekoliko je puta podvukao da si nisu smjeli dopustiti da padnu bez ispaljenog metka i s lošim dojmom napuste olimpijsku arenu.
- Žao mi je što je tako završilo. Mi nikad nismo pukli kao sad. Izgleda da nas je totalno iscrpila utakmica protiv Francuza. Pokušali smo se osvježiti, očito nismo uspjeli. Španjolci su doista danas izgarali, a nama je nedostajalo više žara i više srca. Bez velike borbe teško je igrati ovakvu utakmicu – govorio je Červar.
Pokušao je objasniti što se dogodilo s momčadi da nakon 14-12 nakon prvih 30 minuta padne na 29-35 u nastavku.
- Ukratko, nisu funkcionirali ni glava ni noge. Izgledali smo bespomoćno. Žao mi je da smo tako potonuli u utakmici u kojoj se lovila medalja, da smo tako klonuli duhom. Pali smo i u kondiciji i u snazi i Ivano Balić se danas jednostavno 'ugasio', drugo poluvrijeme više fizički nije mogao pratiti ritam – kazao je Lino i obratio se svim poklonicima "paklenih" u Hrvatskoj:
- Ja se prvi ispričavam, ispričavam se uime cijele reprezentacije, žao mi je da u borbi za medalju nismo dali sve od sebe.