Meksikanac koji je snimio film o 'vatrenima': Obožavao sam Prosinečkog, a pamtim Ovčaru

Nevjerojatno! Što da vam kažem... Ne snimamo filmove za nagrade, ali je predivno kada neku osvojite i kada ljudi reagiraju tako lijepo na priču koju ste htjeli pokazati u filmu. Riječi žirija o filmu, ekipi koja ga je radila i cijeloj Hrvatskoj su toliko divne da se samo možemo osjećati predivno, govori nam Edson Ramirez, redatelj dokumentarnog filma Vatreni.

POGLEDAJTE VIDEO: Trailer dokumentarca "Vatreni"

Pokretanje videa...

01:34

Dokumentarni film "Vatreni" - trailer | Video: Edson Ramírez

Hrvatski dokumentarac o uspjehu Ćirine brončane generacije iz Francuske 1998. osvojio je Veliku nagradu na Oklahoma film festivalu i to više od dvije godine nakon što je izašao. Film je to koji je izbornik Zlatko Dalić pokazao svojim izabranicima pred odlazak na Svjetsko prvenstvo u Rusiju 2018. kako bi ih motivirao, a djelo je režisera ni manje ni više nego li - Meksikanca - Edsona Ramireza.

'Gledali smo Prosinečkog u Meksiku'

- Mislim da je ovo zapravo djelomično priča i o mom djetinjstvu. Odrastao sam u vremenu kada je Hugo Sánchez igrao za Real Madrid i kada je stigao mladi Prosinečki. Moj tata je obožavao kako je 'taj plavi frajer' igrao nogomet. U to doba su utakmice Reala bile možda i jedine utakmice nekog europskog kluba u Meksiku - govori nam Edson o tome kako je došao na ideju snimiti film o bronci iz Francuske i to s ekskluzivnim Fifinim snimkama koje do tada nikada nisu prikazane negdje drugdje.

Dva Meksikanca koja piju pivo

Osim samog nogometa, film se dotiče i jako emotivne ratne tematike, a u jednom trenutku sada hrvatski trener, a tada reprezentativac, Slaven Bilić prisjeća se: "Mi smo se htjeli iskupiti onima koji su držali pušku u ruci dok smo mi trčkarali za loptom". 

- Rat u Hrvatskoj također se odvijao za vrijeme mog djetinjstva. Cijeli taj raspad Jugoslavije i vijesti su bile šokantne, a otac mi je rekao da je Prosinečki iz te zemlje. Za mene su to bile šokantne slike koje smo gledali na televiziji iz dana u dan. To je sve uvelike utjecalo ne samo na mene, nego na cijelu moju generaciju. U kasnijim godinama sam studirao kinematografiju i upoznao sam sjajnog kinematografa, Jorgea Linaresa,  koji je također bio zaluđena poviješću hrvatskog nogometa i imao je tu ideju da napravimo dokumentarac o tome. To je bio početak cijele priče. Dva Meksikanca koja piju pivo i sanjaju o snimanju filma na drugom kraju svijeta - zadovoljno nam govori ovaj simpatični mladi redatelj pa dodaje:

- Očekivali smo da postoji već puno filmova na tu temu jer je to nevjerojatno postignuće, ali kada smo istražili nisam pronaša niti jedan koji je bio iz te perspektive pa smo mislili da je to jednostavno najbolji put kojim trebamo krenuti.

Ćirin sin je odmah pristao

Izvršni producent filma je Miroslav Blažević Junior, sin našeg legendarnog 'tate Ćire', trenera koji je upravo vodio tu slavnu brončanu generaciju.

- Kada smo dobili ideju, trebalo nam je i malo sreće. Znate, dolazi netko iz Meksika, bez ikakvog poznanstva i kontakta ovdje, snimati film takve tematike... Jorge je prvi došao u Zagreb na filmski festival prezentirati jedan svoj kratki film. Na zabavi nakon festivala malo se napio i od uzbuđenja je svim Hrvatima pričao za našu ideju pa mu je u jednom trenutku prišao jedan čovjek koji je načuo što govori. Bio je to Miroslav Blažević Jr. Najluđa stvar od svega bila je što je povjerovao pijanom Meksikancu i istog trena pristao na suradnju s nama - s osmijehom na licu se prisjeća redatelj ovog filma.

Projekt dug tri godine

Tri godine su trebale meksičko-hrvatskom tandemu da realiziraju ovaj projekt, a pri tome su morali protagoniste 'hvatati' po svim stranama svijeta. 

- Bilo je komplicirano jer je samostalan film. Sami smo ga financirali sve te tri godine, dakle nismo imali prevelik budžet, a morali smo uhvatiti te velike zvijezde koje žive na različitim krajevima svijeta i imaju jako naporne rasporede. Bilić je bio u Londonu, Jarni u Mađarskoj... Čekali smo Štimca da dođe iz Irana, Prosinečkog iz Azerbejdžana  - prisjeća se Edson i kaže kako su ga svi protagonisti oduševili, ali dvojicu nije uspio uloviti.

'Žao mi je što  nema Bobana'

- Svi su bili srdačni, iako neki i nisu imali puno vremena za intervjue, na kraju smo dugo sjedili na kavama i pričali. Nažalost, zbog našeg termina za premijeru i njihovih rasporeda nismo mogli u film staviti Šukera i Bobana, iako smo htjeli. Čekali smo ih do kraja, koliko smo god mogli, ali na kraju smo morali završiti film. Nekako, meni osobno, jako fali taj dio s Bobanom jer mislim da je bio jako bitan dio te povijesti reprezentacije i hrvatskog nogometa i da bi imao nešto zanimljivo za reći, ali mislim da ne fali u samom filmu, Mislim da su i on i Šuker dovoljno dobro prikazani kroz njihove suigrače i snimke s utakmica, tako da su zapravo na kraju svi dovoljno zastupljeni - smatra redatelj, a točnog troška filma se, kaže, ne sjeća.

- Teško je to procijeniti u kunu. Dugo smo sami sve financirali, plaćali svoje avionske karte, opremu, hranu... Miro nam je plaćao smještaj i troškove na intervjuima. Ekipa najbliža filmu je radila cijeli film bez plaća... Na kraju smo imali sponzore i iz Hrvatske i iz Meksika jer su se neke stvari jednostavno morale platiti - kaže. 

'Ovčara mi je urezana u sjećanje'

Neki su kritičari rekli da je doza rata u filmu pretjerana, ali tako su htjeli i Miroslav i Edson. 

- Još uvijek su mi svježe sve slike iz djetinjstva koje sam vidio u vijestima. Bilo je šokantno. Kada smo stigli u Hrvatsku htio sam razgovarati sa svima koje sam sreo o tim ratnim temama jer znam da su teške. Osim toga, posjetili smo Vukovar, Ovčaru, Turanj i ostala mjesta koja su bila jako pogođena ratom te smo čitali puno o tim događajima.  Među svim tim informacijama sjećam se natpisa koji sam vidio na Ovčari: "Oprostiti, ali nikada zaboraviti". Nisam znao što to znači, ali sam si zapisao i onda istražio koji je prijevod i tako je to postalo posljednje pitanje u svakom intervjuu. Znao sam da se svaki čovjek bilo gdje na svijetu može povezati s tom rečenicom. Moramo se naučiti opraštati na mnoge načine zato što moramo živjeti bez zadrške u sadašnjosti - smatra ovaj mladi Meksikanac zaljubljen u Hrvatsku.

'Htio sam se slikati s Prosinečkim'

Na premijeri filma je bio u publici i Robert Prosinečki, jedna od najvećih zvijezda mog djetinjstva. Bilo je puno drugih Hrvata, bilo je i Meksikanaca, moja mama i brat, što da kažem, bio sam nervozan kako će ljudi reagirati na film. Ali na kraju se sjećam prizora u kojemu je Prosinečki pljeskao. Ta velika zvijezda s kojim sam samo htio fotografiju... Bilo je to nevjerojatno. Puno mi je ljudi kasnije prišlo da razgovaramo o filmu, pričali smo o njihovim doživljajima, rekli su mi da su vidjeli da smo ga radili s puno emocija i to mi je kao nekome tko se bavi filmom puno značilo. Neki su se i kasnije javili da su ga bolje razumjeli nakon drugog gledanja zato što su u prvome očekivali lagani sportski film, a on zapravo ima puno priče o separatizmu, nacionalizmu i ostalom - prepričava nam.

'Želim snimiti i film o Rusiji 2018.'

Ćiro je na premijeri rekao hrvatskim medijima da Dalić ima materijal kojim može motivirati igrače prije SP-a. Tako je i bilo. Izbornik je film pokazao igračima prije odlaska u Rusiji, a  oni su se vratili sa svjetskim srebrom oko vrata.

- Nakon utakmice s Nigerijom Lovren je rekao da im je Dalić pokazao film i da su osjetili povezanost s pričom. Znam da sigurno nije samo film zaslužan za njihov uspjeh, ali znam i da je moguće da je probudio u njima emocije i sjećanja koja su ih možda dodatno motivirala. Bio je to savršen tajming - kaže Edson.

POGLEDAJTE VIDEO Nikolina Žiljak: Vozila Vatrene na dočeku 2018. i opet ću, ali oni će tada biti svjetski prvaci!

Hoće li ovo biti zadnja sportska priča koju će Meksikanci raditi o hrvatskim sportašima? 

- Obožavam priču o Goranu i Wimbledonu i razmišljamo o tome već neko vrijeme. Volio bih snimiti i film o Vatrenima 2018. jer bih tu priču htio prikazati iz drugačijeg ugla: o onima koji su u 90-ima bili klinci, a svejedno kasnije hrvatskom narodu donijeli veliku radost.

- Mislim da se i u ovome filmu Vatreni osjeti da smo ga radili s ljubavlju, s emocijama, ali opet drugačijim emocijama nego onima koje ima hrvatski narod prema toj tematici pa smo mi podosta slobodno pričali sa svima. Mi smo tražili ta sjećanja u ljudima, odnos prošlosti i sadašnjosti, ne samo u sportu nego u svakodnevici. S time se svatko na svijetu može povezati. Argentinci su prošli ekonomske krize i diktatore, u Japanu svjetski rad, prirodne katastrofe, u Meksiku narko karteli od 80-ih... Svi učimo kako se okrenuti budućnosti, ali i dalje biti svjesni svoje prošlosti - smatra Edson kojemu ovo neće biti jedini festival na kojemu će se prikazati ovaj film.

- Još malo je kraj razdoblju filmskih festivala, a ove godine je sve bilo posebno komplicirano. Ali bit ćemo u Španjolskoj na 'Thinking Football" filmskom festivalu u studenom, koji organizira Bilbao i tamošnja publika će ga moći gledati preko jedne platforme za nezavisne umjetnike. Ne znam kada će hrvatska publika imati opet priliku pogledati ga, ali nadam se uskoro - zaključio je Meksikanac očaran Hrvatskom. 

POGLEDAJTE VIDEO: Izjava Edsona Ramireza

Pokretanje videa...

01:06

Dokumentarni film "Vatreni" - izjava redatelja | Video: 24sata/pixsell