TKO JE ESMIR BAJRAKTAREVIĆ? Moji roditelji izgubili su dobar dio članova obitelji. To je tragedija i nešto što nikada neću zaboraviti. Srebrenica je nešto što nikada neću zaboraviti
ESMIROV AMERIČKI SAN
'Milwaukee Messi' odveo BiH na SP. Roditelji pobjegli iz pakla Srebrenice, a mentor mu Perišić
Čitanje članka:
7
min
Esmir Bajraktarević, mladić rođen u Americi, sin bošnjačkih izbjeglica iz Srebrenice, postao je heroj nacije kada je odlučujućim golom iz penala odveo "zmajeve" na Svjetsko prvenstvo 2026., osigurao put u zemlju u kojoj je rođen. Njegov život pun odricanja, obiteljske tragedije nevjerojatne upornosti priča je koja nadilazi sport. Njegov talent prepoznao je i legendarni hrvatski reprezentativac Ivan Perišić, koji je u PSV-u postao njegov suigrač i mentor. Nakon jedne briljantne utakmice, Perišić je na Instagramu poslao poruku izborniku BiH Sergeju Barbarezu koja je postala legendarna: "Izborniče, mali je spreman!".
Ožiljci rata i američki san
Priča o Esmiru počinje mnogo prije njegovog rođenja 10. ožujka 2005. u Wisconsinu. Njegovi roditelji, Elmir i Emina, odrasli su u Bosni, no njihovu mladost prekinuo je rat. Nakon što su tenkovi stigli u njihovu domovinu, proveli su dvije godine bježeći, da bi na koncu utočište pronašli u Švicarskoj. Godine 2001. kao dio programa za izbjeglice stigli su u Sjedinjene Američke Države kako bi započeli novi život.
Odrastanje nije bilo lako. Otac i majka radili su u smjenama od 12 sati kako bi prehranili obitelj, ponekad se i ne viđajući. No ratne strahote koje su proživjeli usadile su u Esmira duboko poštovanje prema obitelji i korijenima.
- Moji roditelji izgubili su dobar dio članova obitelji. To je tragedija i nešto što nikada neću zaboraviti. Srebrenica je nešto što nikada neću zaboraviti. To je dio mene i onoga što jesam. To mi je u krvi - ispričao je Esmir za američke medije.
Ta teška iskustva oblikovala su ga i dala mu motivaciju.
- Bilo je teško gledati ih kako se bore, tako da sam zahvalan na svemu što su mi dali. Iskreno, to me motivira svaki dan jer sam vidio kroz što su prošli. Naučilo me da nikada ne odustajem jer znam da stvari uvijek mogu biti gore i da uvijek budem zahvalan na svemu što imam.
"Milwaukee Messi" i obitelj koja mu je promijenila život
Nogomet je bio konstanta u obitelji Bajraktarević. Otac Elmir i danas, s 50 godina, svakodnevno igra, a ljubav prema lopti prenio je i na svoju djecu. Ipak, odrastanje u Appletonu, Wisconsinu, značilo je da Esmir nije imao lak pristup velikim nogometnim akademijama. Najbliži MLS klubovi, Chicago Fire i Minnesota United, bili su udaljeni tri do četiri sata vožnje.
Frustracija je rasla, ali i motivacija. Igrao je u lokalnim ligama, a onda je sudbina umiješala prste. Upoznao je Liama Wasca, dječaka koji će mu postati najbolji prijatelj. Liamovi roditelji, Kevin i Mitzy, vidjeli su Esmirov nevjerojatan talent i odlučili mu pomoći. Oni su, kako je sam Esmir priznao, "praktično plaćali za njega tijekom cijele klupske karijere".
- I dalje ne znam zašto su to učinili. Sreća ih je imati u svom životu. Čujem se s njima svaki dan. Oni su mi gotovo kao druga obitelj. Stvarno sam im zahvalan na svemu - rekao je Bajraktarević.
Kevin Wasco, i sam bivši sveučilišni igrač, postao je njegov staratelj za nogometna pitanja, pomažući obitelji koja nije razumjela složene ugovore.
- Mali je tako dobar i izgubio bi se. Sjajno je dijete. Gledamo ga kao člana naše obitelji. Kada planiramo kupiti obuću za svoju djecu, onda planiramo i za Esmira - ispričao je Kevin.
Žrtva za odlazak u New England
Pomoć obitelji Wasco i nevjerojatan talent odveli su ga na probu u New England Revolution, koja mu je promijenila život. Klub mu je sa 16 godina ponudio mjesto u svojoj rezidenciji, što je značilo da će postati prvi igrač izvan regije koji tamo živi. Odluka je bila teška, obitelj bi viđao samo jednom ili dvaput godišnje.
- Tata mi je kazao da bi ostanak kod kuće bio samo traćenje mog talenta. Naučio sam se žrtvovati u ranoj dobi. Otići sa 16 godina bio je pravi potez - objasnio je.
U Americi je ubrzo dobio nadimak "Milwaukee Messi". U siječnju 2024. debitirao je i za seniorsku reprezentaciju SAD-a u prijateljskoj utakmici protiv Slovenije. No srce je vuklo na drugu stranu.
Odluka srca i mentor Ivan Perišić
Unatoč pozivu SAD-a, Esmir nije dvojio. Oduvijek je sanjao igrati za Bosnu i Hercegovinu, zemlju svojih roditelja. U kolovozu 2024. Fifa je odobrila promjenu njegovog sportskog državljanstva.
- Za mene nije bilo pitanje za koga ću igrati. Uvijek sam znao da sam želio igrati za BiH. Kada sam bio mali uvijek sam gledao utakmice. Uvijek sam volio igrače poput Džeke i Pjanića. To je bio san - rekao je mladi nogometaš.
U siječnju 2025. ostvario je veliki transfer u Europu, potpisavši za nizozemski PSV. Tamo ga je dočekao Ivan Perišić, koji mu je postao oslonac i prijatelj. Njihov odnos privukao je veliku pažnju u regiji, a Perišićeva podrška mladom suigraču bila je neizmjerna, često ga hvaleći na društvenim mrežama i dajući mu savjete na terenu. Perišić ga je i odveo na ćevape u Tilburgu kako bi se osjećao kao kod kuće.
Njegova odluka da igra za BiH pokazala se ispravnom, a vrhunac je stigao u ožujku 2026. u finalu baraža protiv Italije. Utakmica je otišla u raspucavanje penala, a posljednji, odlučujući udarac, izveo je upravo Esmir. Hladnokrvno je zabio i odveo svoju zemlju na Mundijal, ispisavši najljepše stranice bosanskohercegovačkog nogometa.
*uz korištenje AI-ja
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
