Može li bolje? Olimpijske igre zatvorili smo s Lijepom našom

U London smo ih ispratili s nadom da će se u domovinu vratiti barem s jednim zlatom, ali i vjerom da bi upravo ove Olimpijske igre mogle biti najbolje od hrvatske samostalnosti.

I hrvatski sportaši ni ovaj put nisu nas iznevjerili. U Londonu su ukupno osvojili šest medalja od čega čak tri zlatne. Dodali su još jedno srebro i dvije bronce. Berbu medalja otvorili su srebrni veslači u četvercu na pariće.

Braća Sinković, Martin i Šain bili su veliki favoriti za zlatnu medalju u finalnoj utrci. Jedini kojih su se bojali bili su Nijemci i upravo ih je njemačka posada pobijedila u finalu. U prvi mah bili su razočarani, no čim je sve sjelo na svoje mjesto shvatili su o kakvom se uspjehu radi. Srebro je bilo samo uvod u nove uspjehe hrvatskih sportaša.

Ako su veslači barem na trenutak bili razočarani, Sandra Perković dan poslije nije imala tih problema. Tijekom cijele sezone bila je nepobjediva, a najveću snagu pokazivala je upravo u finalima EP-a i Dijamantne lige. Ove sezone uzela je sve, a na Olimpijskim igrama skinula je i vlastiti rekord. Bila je to prva hrvatska zlatna medalja na OI u Londonu i prva ženska zlatna u povijesti Hrvatske.

Samo dva dana nakon Sandre iznenadio nas je Giovanni Cernogoraz u trapu. Skromni Istranin u finale je ušao kao posljednji šesti, no onda je pokazao da ima čelične živce. U raspucavanju je bio savršen, nepogrešiv i novo zlato je zasjalo oko vrata. 

Na red je došla i Lucija Zaninović koja je u dramatičnom repesažu taekwondoa u kategoriji do 49 kilograma smogla snage i zlatnim bodom protiv Meksikanke osvojila četvrtu hrvatsku medalju na Olimpijskim igrama. Već tada bilo je jasno da će ovo biti naše najuspješnije Igre.

Jer, tek zadnjeg dana Olimpijskih igara na rasporedu su bili oni od kojih je domovina najviše očekivala, vaterpolisti i rukometaši. Nažalost, izabranici Slavka Goluže kiksali su u polufinalu nakon čega im je ostala borba za broncu. Najteže se upravo motivirati za tu utakmicu, no Hrvatska se probudila i u borbi za broncu deklasirala Mađare.

A onda su se preselili za male ekrane jer na redu su bili njihovi prijatelji vaterpolisti. Oni su taman počinjali svoju finalnu utakmicu. Oni su nastavili kao što su i počeli Igre. U finalu su se poigrali s Talijanima i nanizali savršenih 8-0! Uzeli su povijesno zlato za hrvatski vaterpolo. A sudbina je htjela da upravo njihova utakmica bude posljednja hrvatska na Olimpijskim igrama. Ima li boljeg kraja od zatvaranja Igara uz Lijepu našu?!

Bilo je to prekrasnih 16 dana tijekom kojih su krizom napaćeni Hrvati barem na trenutak zaboravili na svakodnevne probleme. Tih nešto više od dva tjedna bili smo ponosni što smo Hrvati. Ne zbog gospode Čačić, premijera Milanovića, Sammira i Modrića, Severine i djevojke u minici koja puni šatore diljem domovine... Ne, ponosni smo zbog Sandre, Giovannija, četiri frajera u čamcu, Lucije, rukometaša i nedodirljivih vaterpolista. Pa, heroji, Hvala vam na danima ponosa i slave!