'Na treninge idem biciklom po i kiši i snijegu, a od nagrade u školi kupila sam zdravu hranu'

Ona ima 15 godina i volju kakva se rijetko viđa. Ni školske obaveze, umor i bolovi u mišićima, niske temperature ne mogu ju spriječiti da ne ode na trening, pa tako po kiši i snijegu Sara Šulekić pedalira na biciklu. Vrlo je jednostavno, njezin život je gimnastika.

Mlada nada hrvatskog sporta privukla je pažnju kada je na Europskom prvenstvu u Mersinu osvojila srebrnu medalju na dvovisinskim ručama te ušla u povijest kao prva Hrvatica koja je osvojila europsku juniorsku medalju.

Da je predana sportašica potvrđuje nam i zlatni Tin Srbić koji o Sari ima samo riječi hvale. Jednostavna, skromna i s osmijehom od uha do uha, mlada Zagrepčanka otvorila nam je vrata i otkrila dvije, tri o sebi te od kud izvlači čeličnu motivaciju na kojoj joj mnogi mogu zavidjeti. 

POGLEDAJTE VIDEO: Tin Srbić na treningu

Pokretanje videa...

02:47

Sara je iz Mersina stigla srebrna i uplakana od sreće, a na aerodromu su ju dočekali roditelji. 

- Mislila sam da će samo tata doći po mene, ali na kraju su došle sestre i mama. Iznenadili su me s konfetama, cvijećem, balonima i tortom. Roditelji su mi rekli da su jako ponosni na mene - prisjetila se Sara i dodala:

- Bilo je ovo predivno iskustvo. U početku nisam bila ni svjesna da sam tamo. Imala sam osjećaj kao da sam na treningu, a ne na natjecanju ali kad sam osvojila medalju shvatila sam što sam napravila. Zbilja nemam riječi kojima bih opisala svoje osjećaje u tom trenutku.

Europska doprvakinja gimnastiku je počela trenirati s tri i pol godine.

- Sjećam se da sam počela trenirati u Novom Zagrebu gdje sam bila godinu dana, a poslije sam se preselila u gimnastički klub Hrvatski Sokol gdje me trenerica Ksenija Piščević prepoznala i podupirala iz dana u dan te sam zahvaljujući njoj i sadašnjem treneru Marku Brezu stigla ovdje gdje sam sad - rekla je Šulekić.

Inače odlična učenica, završila je Osnovnu školu kralja Tomislava na Trešnjevci, a trenutno pohađa Sportsku gimnaziju. 

- U osnovnoj sam imala odgovaranje po dogovoru. Rasteretili su me prezentacija i grupnih radova jer nikako ne bih stizala sve to odraditi uz treninge. Uz nastavu treniram šest puta tjedno po četiri sata. Nakon treninga pišem zadaće pa idem spavati. Imam sreće što sam išla u tu školu jer su profesori bili izuzetno susretljivi, na čemu sam im zahvalna - objasnila je Sara.

Ljubiteljica je prirode, a slobodno vrijeme provodi s prijateljima i obitelji. Sara ima dvije mlađe sestre koje pohađaju Umjetničku plesnu školu Silvije Hercigonje.

- Paulina i Hana idu u baletnu školu. Naporno im je, ali se ne bave plesom profesionalno kao ja gimnastikom. Mama je od malih nogu htjela da budemo aktivne, a ne da po cijele dane buljimo u ekrane - rekla je Sara.

Od prvog razreda osnovne škole Sara ide sama na treninge i nitko joj ne treba govoriti što treba jesti kako bi se zdravo hranila. Rijetko koje djevojka u tim godinama zna izračunati gramažu proteina, masti i ugljikohidrata, a kamoli reći "ne" slatkišima. 

Sarina majka bori se s inzulinskom rezistencijom (bolest gušterače) što zahtjeva posebnu prehranu, a upravo je zbog toga mlada gimnastičarka dosta naučila o zdravoj prehrani.

- Sara je zrela i posložena osoba. Jednom sam prilikom napravila bolonjez za ručak, a ona me pitala: "Ima li možda pirovih špageta?" Na njezinom tanjuru uglavnom će te pronaći meso, salatu, orašaste plodove i naravno, proizvode od pirovog brašna - rekla je Brankica Šulekić, Sarina majka.

Vjerojatno se pitate što je to pir i zašto djevojka od 15 godina to zna. Drevna i jedna od najzdravijih žitarica koja liječi, razbistruje um i pomlađuje organizam. Ali dosta o piru, vratimo se na Saru. 

PRVA ŽENSKA MEDALJA IKAD Čudo od djeteta: Sara Šulekić je doprvakinja Europe na ručama!

- Samo ujutro prije treninga pojedem voće ili neku čokoladicu kako bih dobila snagu. Ugljikohidrate baš i ne konzumiram, a slatko pojedem u malim količinama samo kad se nešto slavi. Poslije treninga to obično bude jogurt ili zobena kaša, a za ručak piletina i salata. Rižu izbjegavam. Jednostavno se osjećam bolje kada pojedem nešto zdravo - rekla je Sara i dodala:

- E da! Volim jesti i čušpajz, ali bez kruha i malo maknem krumpira - rekla je ozbiljno izmamivši mi osmijeh na lice.

Uporna i vrijedna Sara, primjer svim sportašima i sportašicama, uvijek pronađe motivaciju i ne posustaje od svojih ciljeva. 

- Do trećeg razreda na treninge sam išla pješice, zatim sam krenula romobilom, a sada biciklom. Ništa me ne može spriječiti da otiđem na trening. O da, idem ja i po kiši i po snijegu biciklom na trening - rekla je Sara.

Europska doprvakinja bila je i učenica generacije, za što su ju nagradili poklon bonom u jednom trgovačkom lancu. Pogodite na što ga je potrošila! Na pirove proizvode. 

- Jako je savjesna i odgovorna. Naravno da smo njezina velika podrška, ali pored posla i još dvoje djece ne stižemo ju i voziti na treninge. Upornošću i marljivošću sama je sve postigla. Čak mi je jednom prilikom majka od Christine Zwicker rekla: Pa tvoja Sara radi sve sama! - ispričala je Sarina majka i dodala:

- Uoči prvenstva u Mersinu; svekar je završio u bolnici, posao, briga oko druge dvije kćeri, nisam znala gdje mi je glava; Sara je sama spakirala odjeću za tri tjedna i knjige, te je pored prvenstva online polagala ispit iz fizike i pisala domaće zadaće - rekla je Brankica Šulekić.

Mlada nada hrvatske gimnastike otkrila nam je tko joj je uzor. 

- Najveći uzor mi je Simone Biles. Obitelj me motivira i ponekad mi je žao što im ne mogu više pomagati jer sam svaki dan na treninzima - rekla je Sara nesebično i objasnila kako se nosi u trenutku gubitka motivacije:

- Sjetim se za što treniram i zbog čega. Zbilja radim ono što volim i što me ispunjava. Pozitivno počnem razmišljati ili si pustim neku pjesmu da se oraspoložim, te na kraju ipak odradim sve sto se od mene traži.

Naravno, tu je i trener Marko Brez (34) čiju bezuvjetnu podršku i motivaciju Sara ima, a zajedno surađuju posljednjih pet godina. 

- Teško mi je opisati Sarin karakter. Izrazito je marljiva i smirena, rekao bih da je njezin moto  "šuti i radi". Kada bih joj rekao da skoči na glavu, ona bi to učinila. Jednostavno slijepo vjeruje cilju i onome što radi - rekao je Brez i dodao:

- Ono što zacrta to i odradi. Imali smo jutarnje treninge prije škole, ustati tako rano i još doći na trening po najvećoj zimi biciklom... zbilja se rijetko viđa takva čelična volja. Moj posao kao trenera tu je jako olakšan jer Sara ima volju i želju, a kad bi joj na kraju treninga rekao da napravi još pet pokušaja, ona ne bi ni trepnula nego bi sve bez pitanja odradila - rekao je Brez, trener juniorske i seniorske ženske reprezentacije Hrvatske u gimnastici.

Sa samo 29 godina Marko Brez postao je trener u klubu Hrvatski Sokol gdje situacija nije bila sjajna jer su se treneri, prije njegova dolaska, mijenjali svakih mjesec dana. Bivši hrvatski reprezentativac i gimnastičar završio je Kineziološki fakultet, a za vrijeme studija honorarno je radio u klubu. Prijašnji trener reprezentacije otišao je u Švicarsku, a Marko je vidio šansu da napravi nešto dobro s curama, samoinicijativno se javio te ga je klub podržao da ih trenira. 

- Vidio sam veliki potencijal u curama jer su došle do jedne razine i htjeli smo svima dokazati da ne treba odustati od njih, a rezultati s Europskog prvenstva u Mersinu su to i pokazali. Od 40-ak natjecatelja, cure su ostvarile vrhunske rezultate - rekao je Brez i dodao:

- Moja filozofija kao trenera je da se koncentriramo na tehničke stvari kada su u pitanju vježbe na spravama. Činjenica je da su Sara i Christina imale najmanje odbitke, odnosno najčišću izvedbu od svih cura koje su nastupale. Iako nisu imale najtežu vježbu, sutkinje su prepoznale razinu rada i tehnike koju cure posjeduju. Gimnastika je prije svega estetski sport, te nam je bitno da nas po tome i prepoznaju - objašnjava. 

Dotaknuo se i uvjeta u kojima hrvatska gimnastička reprezentacija trenira te povukao paralelu između Hrvatske i ostalih europskih zemalja.

- Prije dvije godine izgrađena je nova dvorana u Lučkom, ali puno toga nam još nedostaje - od fizioterapeuta, nutricionista, psihologa pa nadalje. Na primjer, što se tiče prehrane, djevojke su prepuštene same sebi. Nutricionista nemamo, a za natjecanja pokušavamo pronaći novce kako bi osigurali dobre pripreme. Sve to ostale zemlje imaju, ali mi se čupamo s ovim što imamo i bez obzira na to ostvarujemo dobre rezultate - rekao je Brez. 

Sara je na Europskom prvenstvu u Mersinu nastupila u tri finala i osvojila srebro u disciplini dvovisinske ruče, šesto mjesto u preskoku i osmo na parteru. 

- Redovitost je jako bitna, a Sara možda propusti jedan trening u godinu dana. U tjedan dana netreniranja može se izgubiti jako puno, a forma se postiže kontinuitetom. Za tjedan dana izostanka, potrebno je tjedan dana da bi se vježbač vratio na staro - objasnio je Brez. 

Sara je sveukupno na svim spravama bila peta, a najdraže su joj ruče dok za gredu, dugačku pet metara i široku samo deset centimetara, smatra da je najteža.

- Prije sam imala veliku tremu prije nastupa, tresla sam se i nisam znala kako to iskontrolirati, ali sada kada sam starija puno je lakše. Iskustvo je ipak odradilo svoje, ali treme još uvijek ima, pogotovo na gredi. Tanka je i može se vrlo lako pasti - rekla je Sara.

U Montrealu 2017. godine, Tin Srbić (24) ostvario je najveći uspjeh hrvatske gimnastike osvojivši zlato. Svjetski prvak na preči na treninzima dijeli dvoranu sa Sarom Šulekić koja zasigurno od Tina može puno toga naučiti.

- Sara mi je jako slična. Voli puno raditi i trenirati, a sad kad smo bili na EP, shvatio sam da Sara ime jednu kvalitetu po kojoj se razlikuje od mnogih vježbača. Njoj je skoro pa isto biti na europskom natjecanju i na treningu. Odrađuje ono sto je naučila, bez stresa i bez visokih ciljeva - rekao je Srbić i dodao:

- Osobno sam jako sretan. Drago mi je što cure imaju nekoga kao što sam ja. Mogu gledati kako sam trenirao i kako treniram što u konačnici dovodi rezultata, kao što sam ja imao Marija Možnika. Tko zna, možda za par godina odemo skupa na Olimpijske igre. 

- Nikad nisam imao juniorsku europsku medalju i izuzetno mi je drago zbog nje. Imao sam osjećaj kao da sam ju ja osvojio. Sara ne priča puno, radi i to je to. Mirna je i povučena, ali kad dođe na spravu onda sve izbaci iz sebe. Po tom pitanju smo jako slični - šutiš i odradiš svoje, a rezultati posljedično s time i dođu - objasnio je Srbić.

Gimnastika je opasan sport koji zahtijeva fizičku snagu i pokretljivost te uključuje izvođenje različitih pokreta visoko iznad tla uz rizik ozljede vježbača/ice. 

- Da nismo dobili dvoranu u Lučkom prije dvije godine, teško da bi Sara mogla izvesti neke od vježbi. Dvorana je zbilja na svjetskoj razini, i sada kada imamo jamu sa spužvama možemo izvoditi elemente koje do sada nismo mogli. Vidjeli ste me sad, pao sam na glavu tri puta i nije mi ništa. Cure imaju dobrog trenera koji voli raditi isto kao i one - rekao je Srbić.

Hrvatska gimnastička reprezentacija i klub Hrvatski Sokol zasigurno ima još puno toga za ponuditi, a međusobno se svi podržavaju i motiviraju kako bi postigli još bolje rezultate.

- Drago mi je što mogu curama pomoći sa svojim iskustvom i trudim se da budu što bolje. Ako netko od njih misli da im pametujem to nije istina. Zbilja im želim pomoći. Sari je primjerice dovoljno reći "bravo".  Poslao sam joj poruku prije kvalifikacijama u Mersinu: "Sretno Sara, bit će to sve oke", a njezin odgovor bio je: "Mah, samo pozitiva". Pomislio sam: a dobro, valjda onda zna - rekao je uz smijeh i dodao: 

- Jako sam se iznenadio sa Sarinim nastupom jer ju nikada nismo vidjeli na nekom velikom natjecanju, poput europskog. Mislili smo da će trema prevladati, ali nije.