Mislio sam da sam natukao rebra, ali bol je postajao nepodnošljiv. Liječnici me uvjeravaju da ću normalno nastaviti život, a sigurno ću ostati i u ragbiju, poručuje Duje iz bolnice u Budimpešti
Na utakmici sam ostao bez bubrega, ali plakao sam od sreće kad su mi donijeli medalju
Dobro sam, ne mogu se požaliti. Uspio sam se naspavati, imam apetit, čak sam i prošetao malo. Odmah sam bolje raspoložen.
Javio nam je to iz bolnice u Budimpešti Duje Plazibat (20), hrvatski ragbijaški reprezentativac, koji je u bizarnoj nesreći, na utakmici četvrtfinala Europskog prvenstva Trophy divizije ragbija 7, ostao bez bubrega. No dva dana nakon nevjerojatne nesreće, kakvu nitko u ragbijaškom svijetu ne pamti, Duje je vedar i optimističan.
Pokretanje videa...
- Rana i šavovi zacjeljuju dobro, ali rana je veća, pa sve to dulje traje. No kažu da bih trebao iz bolnice u petak ili subotu. I onda ću odmah kući, u Split, samo još moramo dogovoriti kojim prijevoznim sredstvom. Jak sam i mlad te sam cijeli život u sportu, pa mi svi kažu da neću imati većih problema u životu. Drugi je bubreg jak i može preuzeti funkciju. Tako mi i liječnici kažu, lijekove ću morati uzimati samo u prvoj fazi, i to ne pretjerano.
Mnogo se sportaša i vraćalo na teren i izgradilo uspješnu karijeru s jednim bubregom.
- E, to ne znam, po tom su pitanju svi rezervirani. Ja bih želio opet igrati ragbi, ali vidjet ćemo, ima vremena. Znam da ću, i ako ne budem mogao više igrati, ostati u ragbiju.
Kako je izgledao taj trenutak, taj duel?
- Kad sam dobio udarac tijekom utakmice, nije to bio nevjerojatan bol. Ostao sam bez zraka, ali sam fizioterapeutkinji i liječniku rekao da sam spreman nastaviti igrati. No kad mi se, nakon pola minute, zrak vratio, osjećao sam neugodne grčeve i rekao sam da ipak moram izaći iz igre. Nakon utakmice bili smo oko terena i razgovarali o tome da sam natukao rebro, ništa ozbiljno, ali kad se ohladilo, vidio sam da to nema veze s rebrima nego me grči ispod rebara i bolovi su postali nepodnošljivi - opisao nam je Duje i nastavio:
- Odvezli su me na hitnu i njihova je reakcija bila brza, bez čekanja obavili su mi CT i ultrazvuk. Već pola sata ili 45 minuta kasnije bio sam u operacijskoj sali. Rekli su mi da je bubreg dobro oštećen, ruptura je bila baš velika, ali kirurg nije bio u bolnici, pa su htjeli čekati i njegovo mišljenje, da potvrdi da mi moraju odstraniti bubreg jer je posve oštećen i ne mogu ga spasiti. Ja sam samo htio da počnu jer bol je bio neizdrživ. Nisam razmišljao o posljedicama, samo sam htio zaspati i probuditi se bez bolova.
U ponedjeljak mu je došla obitelj, a u utorak i čelnici Hrvatskog ragbijaškog saveza.
- Brat Domagoj (također ragbijaš Nade i povremeni reprezentativac, nap. a.) sa mnom je cijelo vrijeme, a sa suigračima iz reprezentacije stalno sam u kontaktu.
Oni su mu i posvetili uspjeh i plasman u Championship diviziju, elitni rang Europskog prvenstva ragbija 7.
- Pratio sam rezultat polufinala, a tijekom utakmice za treće mjesto bio sam na operaciji. Nakon što sam se probudio, saznao sam rezultat, da smo izgubili, i mislio sam da je to to, da nismo prošli, nisam znao kalkulacije prema kojima između nas i Švedske odlučuje razlika poena. Bio sam ošamućen, iznervirao se, a kad sam čuo da smo ipak prošli i kad su mi donijeli medalju, rasplakao sam se.
Plazibat je, inače, student.
- Na Pravnom fakultetu u Splitu završavam drugu godinu. Polagao sam ispite i između dva turnira EP-a...