Najbrža pila Dinama: 'Plavi 9' juri čak 220 kilometara na sat

Zlatko Škorić nakon devet godina u klubu otišao je ljetos iz Dinama put francuskog Avignona, pa se više ne mora brinuti hoće li ga milicija zaustavljati u vožnji.

Ford Taunus, koji je kupio nakon Olimpijskih igara u Tokiju prije pet godina, izazvao je puno pozornosti u Zagrebu, pa je imao problema s milicajcima u prometu.

Pogledajte specijal o tome kako je Hrvatska izgledala kada je Dinamo zadnji put igrao europsko proljeće.

- Nema puno automobila u gradu, pa me milicajci stalno zaustavljaju, baš jako puno - požalio se nedavno čuveni golman “modrih”, koji je za jugoslavensku reprezentaciju nastupio osam puta, i dodao:

- Nikad nisam imao problema jer sam pazio i vozio po propisima.

Njegov nasljednik Fahrija Dautbegović također vozi Ford, ali Escort.

I on je, kaže, imao bliskih susreta s milicijom, koja ga je pomilovala zbog toga što brani u Dinamu.

- Dobro je, Faćo, samo vi pobjeđujte - često mu poručuju.

Škorića danas više nema u Zagrebu, a maksimirskim voznim parkom dominiraju neki drugi limeni ljubimci: peugeoti, VW-ovi, mini morrisi...

Ispod maksimirskih tribina svaki dan svoj Peugeot 404 parkira Mladen Ramljak, obrambeni igrač i jedan od Dinamovih državnih reprezentativaca.

Superatraktivnu Volkswagen Bubu vozi Rudolf Cvek, a Branka Gračanina može se vidjeti kako vozi gradom u Fordu Capri 2300.

Trener Ivica Horvat oprezno vozi Opel Rekord, a “tehniko” Dražan Jerković, legendarni “plavi devet” i velemajstor škarica iz pedesetih i s početka šezdesetih, vozi najbrži automobil - Mercedes 230 SL, koji ide kao raketa, čak 220 kilometara na sat...

No Jerković je taj privilegij itekako zaradio, čak 11 godina u modrom dresu, zabio je 96 golova u 142 nastupa za Dinamo, a proslavili su ga golovi škaricama i naslov najboljeg strijelca Svjetskog prvenstva 1962. godine u Čileu.

Dakle, pola Dinama još ne vozi automobil, ali ova druga polovica zaista ima impresivan vozni park.

Tramvajci: Još ne voze Pirić, Belin, Čerček...

Čak ni najveće zvijezde aktualne momčadi, poput dvostrukog strijelca protiv Marseillea Marijana Novaka, ne zarađuju bogatstvo u Dinamu.

Uostalom, javna je tajna da su za osvajanje Kupa velesajamskih gradova 1967. nagrade bile milijun dinara. A Fićo košta oko 950.000.

- Što poslije nogometa? Pa ni ne očekujem da ću zauvijek živjeti samo od lopte, planiram se nakon toga zaposliti u nekoj zagrebačkoj tvornici. Ne vidim zašto bi bivšem nogometašu, recimo, bilo ispod časti raditi u tvornici?! Automobil nemam i ne planiram ga kupiti do kraja karijere - rekao je Novak, koji je novcem zarađenim dosad u Dinamu pomogao ocu otvoriti električarsku radionicu.

- Gotovine imam taman toliko da namjestim stan koji u ožujku iduće godine trebam dobiti od Dinama - kaže Novak.

Gotovo svaki dan vozi se tramvajem, pa je vrlo velika šansa da, ako ste navijač “modrih”, pored vas u tramvaju na liniji za Maksimir stoji jedna od najvećih zvijezda ovog Dinama.

A neke ćete sresti i ako Zagrebom idete pješke...

- Živim u Folnegovićevom naselju i na treninge u Maksimir svaki dan idem pješke - kaže napadač Krasnodar Rora.

Automobil nemaju ni Denijal Pirić, Rudi Belin, Marijan Čerček. Naravno, ni mlađi igrači...

- Moj otac radi u Jedinstvu za 60.000 dinara na mjesec, a tolika je otprilike i moja hranarina u Dinamu. Još nešto zaradimo od premija - kaže Čerček.

Financijska situacija u Dinamu je pod vodstvom Otta Hofmana ipak stabilna.

Evo, od ove sezone prvi put na prsima “modri” nose reklamu Ledo, a ubrzo će je zamijeniti reklama za Croatia baterije.

Veliki dio prihoda Dinamu donose ulaznice. Na europskim utakmicama ove sezone bilo je 6000 ljudi protiv Slovana i sad protiv Marseillea, ali derbi protiv Hajduka gledalo je 25.000 ljudi. Tko bi to rekao, domaća liga veći je mamac za navijače od Europe.