Frazier i Ali toliko su se mrzili da ih je veselila bolest drugoga

U sljedećim tjednima na portalu 24sata pozabavit ćemo se najvećim rivalstvima u svijetu sporta. Nogomet, košarka, rukomet, boks, F1, čak i umjetničko klizanje - svaki sport ponudi suparništva o kojima se s posebnim užitkom raspravlja. Među takvima je i ono Alijevo i Frazierovo s kojim nastavljamo serijal tekstova nazvan Najveća sportska rivalstva .

Pogledajte ga sad. On je oštećen. Ja to znam, vi to znate, svi to znaju, a nitko ne želi reći. Bog ga je ušutkao.

Tako je Joe Frazier govorio godinama poslije trilera u Manili , najvećeg boksačkog spektakla, aludirajući na to da je i on sa svojih nevjerojatnih 440 udaraca u tom meču pridonio bolesti Muhammada Alija .

U mržnji kakva se ne viđa prečesto u svijetu sporta, Ali je toliko frustrirao Fraziera da se čovjek veselio što njegov najveći rival ima Parkinsonovu bolest .

- Više ne može govoriti jer je uvijek govorio pogrešne stvari - rekao je Frazier.

A nakon prve dvije međusobne borbe u kojima je svaki ostvario po jednu pobjedu, najave velikog ogleda na Filipinima 1975. nisu bile ni najmanje politički korektne. Ali je stalno predstavljao Fraziera kao pritajenog bijelca, kojeg guraju snažne veze u boksačkim organizacijama, a nije se bojao ni reći mu da je glup i - ružan .

- Toliko je ružan da se i slijepci okreću. Ružan! Ružan! Ružan! Ne samo da izgleda loše, nego ga možete namirisati i u drugoj državi. Što će ljudi u Manili pomisliti? Da su crna braća životinje. Ignoranti. Glupi. Ružni i smrdljivi - vikao je Ali uoči meča.

- On je drugi tip crnca, nije kao ja. On radi za neprijatelja. On je gorila - rekao je Muhammad i iz džepa izvadio igračku, gumenu gorilu koju je počeo mlatiti pred novinarima.

- Ovako Joe Frazier izgleda kad ga udarite.

Takve provokacije Alija obilježile su svaki njihov susret . Ne čudi što su se znali potući i kad su u civilu gostovali u istoj emisiji na televiziji .

- Ne želim ga samo nokautirati . Želim ga ozlijediti . Ako padne u knock-down , odmaknut ću se i dati mu malo zraka. Njegovo srce, to je ono što želim - rekao je Frazier uoči posljednjeg međusobnog meča, 1. listopada prije 39 godina.

Cijeli svijet je čekao takvu reakciju . Cijeli svijet je htio vidjeti konačni obračun u ringu . Cijeli svijet pratio je gotovo sat vremena iscrpljujuće tučnjave u paklenoj sparini Manile.

Meč je započeo u 10 ujutro po lokalnom vremenu, kako bi se pogodovalo međunarodnim televizijskim terminima. A dodatna rasvjeta za televizijski prijenos gurnula je temperaturu u dvorani sve do nestvarnih 49 stupnjeva Celzijevih .

Ali i Frazier radili su isto što i u prethodne dvije borbe. Zadavali su žestoke udarce jedan drugome, jedva stajali na nogama, sve do presudne 14. runde, poslije koje Frazierov tim više nije želio pustiti boksača natrag u bitku, prvenstveno jer su mu oči toliko bile natečene da više ništa nije vidio.

- Sredinom 13. runde jedan od dva strašna udarca desnicom tako je pogodio Fraziera u glavu da mu je štitnik za zube ispao. To što se počeo povlačiti poslije toga kao da je inspiriralo Alija. Kunem se, pogodio je Fraziera s 30 strašnih udaraca - svaki je bio jak poput onog kojim je nokautirao Georgea Foremana u Zairu - u 14. rundi. Izvukao je posljednji atom svoje snage kako bi se pobrinuo da ne bude 15. runde - napisao je u izvještaju iz Manile Frank McGhee , novinar Daily Mirrora.

I nije bilo 15. runde. Frazier nikad nije oprostio svojem timu što ga nije pustio natrag u ring . Pogotovo kad je doznao da su iz Alijevog tima također krenuli predati meč poslije 14. runde.

Da su u Joevom kutu pričekali samo još koju sekundu, Thrilla in Manila otišao bi na stranu Fraziera i tko zna kakva bi se povijest boksa ispisala poslije toga. Muhammad je sam priznao da je htio predati poslije 14 rundi na +49.

- Ovo je bilo najbliže smrti što sam ikad bio - rekao je Ali nakon nove pobjede protiv najvećeg rivala .

- Otišli smo u Manilu kao prvaci , Joe i ja. A vratili smo se kao starci. Joe je opaki tip, Bog ga blagoslovio - pokušavao je Ali biti pomirljiv.

Međutim, Frazier to nikad nije prihvatio. Postao je ogorčen čovjek , borac koji je i u dvijetisućitima vodio svoje osobne bitke s Alijem.

- Ali ne bi bio Ali da nije bilo mene. On i ja samo imali tri borbe . On je dobio dvije, ja jednu. Ali kad ga sad vidite bolesnog, jasno vidite tko je pobijedio u svim borbama . Ja! On ne može više govoriti, a svejedno pokušava stvarati buku. Ne zanima me kako ga svijet doživljava. Ja ga drugačije gledam, a znam ga bolje nego itko drugi. Manila više nije važna. On je gotov. Ja sam još tu.

Smokin' Joe Frazier umro je 7. studenog 2011. godine. Među prvima koji su reagirali na tu vijest bio je - Muhammad Ali .

- Svijet je izgubio velikog prvaka . Uvijek ću se sjećati Joea s poštovanjem i divljenjem. Moja sućut ide njegovoj obitelji i bližnjima.