Vanesa Tot je hrvatska kanuistica koja je svoj najveći san ispunila 2017. godine kada je upoznala Sandru Perković. Dogovorile su se da bi priča bila najljepša kad bi se zajedno našle u Tokiju na Olimpijskim igrama. Rečeno - učinjen
Naša nova olimpijka: Trenirala u mrzloj Savi, osvojila više od 200 medalja za Hrvatsku...
Najveća mi je želja upoznati Sandru Perković. Obožavam je, drhtim uz njezine nastupe i sve bih dala da je upoznam.
Govorila nam je to prije četiri i pol godine tada 18-godišnja Vanesa Tot koja se probijala u sportu koji kod nas i nije među najpopularnijima.
Rečeno - učinjeno! Tog je Božića 2017. upoznala Sandru, a atletska joj je šampionka poklonila trenirku i majicu od olimpijskog odbora. Dogovorile su se da bi priča bila najljepša kad bi se zajedno našle u Tokiju na Olimpijskim igrama. Rečeno - učinjeno!
Vanesa Tot (22) na svjetskim je tad na kvalifikacijama u Rusiji pobijedila u kanuu jednokleku i izborila nastup na OI! I to kao treća Hrvatica u Tokiju u tom sportu, uz Anamariju Govorčinović i Matiju Marinića. Sad je osvojila brončanu medalju u finalu kanua jednokleka na 500 m na Europskom prvenstvu u kajaku i kanu na mirnim vodama koje se održava u Münchenu.
Vanesa je iz Slavonskog Broda, osvojila više od 200 medalja, od čega više od 150 zlatnih. Do nedavno bila je jedina kanuistica u Hrvatskoj, a za našu državu osvojila je prvu medalju na Europskom prvenstvu nakon 26 godina.
- Zimi je rijeka hladna, za ekstra pripreme nema novca... Ako je temperatura do nula stupnjeva, mogu trenirati, ispod toga ne ide. Jednom sam se prevrnula u rijeku u prosincu i bila sam bolesna mjesec dana. Užas. Kad je prehladno, ne možete trenirati. Onda trčim - pričala nam je.
No, baš je to pomoglo kanuistici Marsonije da se sjajno snađe u hladnim i vjetrovitim sibirskim uvjetima i ostavi iza sebe konkurenciju u disciplini kanu sprint.
S kanuom je počela s 10 godina.
- Bila sam sitna pa sam htjela ojačati. Tata me podržavao, a mama je bila protiv. Bojala se opasne rijeke Save, što ako padnem, prevrnem se... A i nisam za kanu, imam duge noge i kratak trup pa ne mogu imati duži zaveslaj - objasnila je 160 cm visoka Vanesa.
No, bila je uporna. Unatoč maminoj zabrani, odlazila je na treninge i pobjeđivala.
- Povješala sam medalje u sobi, a kad nije više stalo, bacila sam ih u kutije - rekla nam je.
A za taj EP, s kojeg je donijela prvu hrvatsku medalju od 1991. godine, napravila si je posebnu frizuru:
- Frizuru sam sama napravila, nešto kao što ima Željko Mavrović, slično, ha, ha...
Nitko se u njezinoj obitelji ne bavi kanuom. Završila je brodsku Srednju školu Matije Antuna Reljkovića.
- U početku je bilo teško, no kad sam bila u drugom razredu, profesori su počeli imati razumijevanja. Na e-mail su mi slali gradivo i odgovarala sam kad sam se vratila s natjecanja. Dobro mi je išlo, imala sam petice.
Jedno je vrijeme veslala s polovnim veslom.
- Mama mi je financirala opremu, vesla su 300 eura, a čamac 3000 eura. Pobjeđivala sam u polovnom čamcu, koji stoji oko 1000 eura, kad nismo imali za novi.
Sad te brige više nema. Bila je u Tokiju sa Sandrom Perković, a sad samo nastavila s žetvom medalja...