Nitko ne hoda brže od nje: Sve mi je lakše uz narodnu glazbu

Pedeset kilometara, udaljenost duža i od maratona. E, to je ove sezone dvaput prehodala Zagrepčanka Ivana Renić (22), a na Europskom prvenstvu u Berlinu postavila je novi hrvatski rekord od 4:35:39 sati.

Brzo hodanje olimpijska je disciplina koja iziskuje visoku fizičku, ali i psihičku spremu, pogotovo na udaljenosti jednakoj onoj od Zagreba do Karlovca.

- Kako izdržim tako dugu utrku? Pa počnem si pjevati neke pjesme u glavi pa mi hodanje brže prođe. Ali inače volim duže staze, volim i takve treninge pa mi nije problem dulje hodati. Sve je stvar kondicije, treninga i upornosti, i može se. Najdraža pjesma za motivaciju? Volim si zapjevati narodno. Ali uglavnom si vrtim pjesme koje motiviraju, ponekad su to i strane pjesme - kaže Ivana, kojoj je brzo hodanje bila rezervna opcija.

- Atletikom sam se počela baviti u četvrtom razredu osnovne škole. Tata me odveo na trening trčanja i tamo sam ostala do 16. godine. Kako u trčanju nisam imala zapaženih rezultata, trenerica Dalija Janić odvela me kod Krešimira Jurlina u Atletskom klubu Agram da vidi kako mi ide hodanje. Kako sam došla, tako sam i ostala sve do danas - govori nam Ivana, koja se ubrzo predstavila sjajnim rezultatima.

- Već na prvom Prvenstvu Hrvatske imala sam dobro vrijeme, s obzirom na tek godinu dana treninga na pet kilometara. Izborila sam Svjetsko prvenstvo do 18 godina, nakon toga i Eurospko prvenstvo za mlađe seniorke na 20 kilometara. Vidjeli smo da su izašle norme za 50 kilometara pa je trener predložio da odemo i na tu utrku, vjerovao je da mogu srušiti tu normu - kaže Ivana.

Upornost se isplatila. Na prvoj utrci na 50 kilometara Ivana je ispunila normu i plasirala se na Europsko prvenstvo, gdje je oborila svoj i državni rekord. Sad prebacuje fokus na kraću dionicu od 20 kilometara koja se trči na Olimpijskim igrama.

- Mogu li još i brže? Vjerujem da mogu, uz upornost i treninge. Cilj su mi, naravno, Olimpijske igre. Ako ne ove 2020., onda one iduće u Parizu četiri godine poslije. Kako tamo neće biti pedesetke, probat ću rušiti normu na 20 kilometara - rekla je.

Mnogi ljubitelji sporta sjetit će se prijenosa utrka brzog hodanja u kojima suci paze na svaki korak atletičara. Jedna noga, naime, u svakom trenutku mora im biti na zemlji.

- Ključno je povući kuk iza sebe. Dakle, ne smije ići van kad se hoda. Kad povučete kuk, onda će i koljeno ići prema natrag. Bitno je da se rukama brzo krećete i nagnete se naprijed prilikom hodanja da održite ravnotežu između gornjeg i donjeg dijela tijela - podijelila nam je savjete Ivana Renić, kojoj je fokus u životu samo na atletici. Kako i ne bi bio kad iziskuje toliko vremena...

- Treniram dvaput dnevno od ponedjeljka do petka i jednom subotom. Treninzi su dosta raznoliki kako se ne bih ozlijedila, a i trebam imati neku drugu podlogu osim samog hodanja jer mi je bitna i snaga te da mogu dobro i istrčati - kaže Ivana, koja sljedeće godine ima u planu upisati Kineziološki fakultet. Pješke će vjerojatno ići na predavanja, kao što danas putuje i na treninge...

- Do stadiona Mladosti imam tri kilometra, stignem za 25 minuta običnim hodom. Ako malo produžim korak - kaže nam Ivana.

Na treninzima brzog hodanja, osim o fizičkoj spremi, mora voditi brigu i o fiziološkim potrebama jer tijekom utrka ne smije na zahod.

- Na treningu se vidi koliko trošiš znoja, toliko dobiješ i tekućine. U Berlinu sam tako popila tri i pol litre vode, izotoničnih napitaka i gelova - otkrila je Ivana koja se, korak po korak, približava svjetskoj eliti.

KVIZ: Koji je sport s loptom za vas?