Sport

Komentari 19

Novi hrvatski torpedo: Izabrao sam Hrvatsku jer želim osvajati medalje, a Modrić je broj jedan

Novi hrvatski torpedo: Izabrao sam Hrvatsku jer želim osvajati medalje, a Modrić je broj jedan

Koji mi je glavni motiv? Borit ću se za medalje i to mi je najvažnije, rekao je budući hrvatski vaterpolski reprezentativac Konstantin Harkov i dodao: "U Hrvatskoj mi je baš lijepo, sad ću usavršiti i jezik, a Modrić je najbolji hrvatski sportaš"

Ruka mu je još uvijek u gipsu.

- Kroz tjedan dana trebao bih ga skinuti i onda ćemo vidjeti kada ću se točno vratiti.

POGLEDAJTE VIDEO:

Prije sada već četiri tjedna jedna je nesmotrenost koštala Konstantina Harkova (24) poduže stanke i puno više treninga na suhom nego je navikao. Sreća, pak, u nesreći jest da mu je stradala koščica u zapešću desne, nepucačke ruke. Međutim, stradale su time europske ambicije njegove Mladosti te možda, pa čak i vjerojatno, ambicije o trećem naslovu regionalnog vaterpolskog prvaka u nizu. S Harkovim i bez njega Mladost, najbolje se vidjelo ovog ožujka, nije ista momčad. Odnosno, Zagrepčani s Harkovim ne bi ispali u četvrtfinalu Eurokupa od grčkog Vouliagmenija i u polufinalu Premier regionalne lige od Radničkog. Oba puta, štoviše i bolnije, na peterce...

- To nam je četvrti put zaredom jer prošle smo sezone u finalu Prvenstva Hrvatske protiv Juga izgubili prve dvije utakmice nakon peteraca. Ja sam, k tome, izgubio još i peterce s Rusijom u Rotterdamu protiv Hrvatske. To je pet u nizu.

Sportski motiv

Ti peterci u Rotterdamu, taj epski ruski rulet okončan nakon 15 serija u hrvatsku korist... Vjerojatno već znate napamet. Ispao je dvostruki dobitak za hrvatski vaterpolo, a dvostruki, pa čak i višestruki gubitak za Ruse. Osim što nisu izborili Olimpijske igre i poslali hrvatski vaterpolo tko zna kamo, izgubili su i najboljeg igrača, pa i nadu da u skoroj budućnosti mogu izmijeniti i osvježiti svjetski vaterpolski poredak u čijem vrhu nisu već godinama. Pa upravo od te vijesti, da će Kostina ljevica od Svjetskog prvenstva 2022. godine trpati za Hrvatsku, koju ste ekskluzivno mogli saznati na 24sata, njegov mobitel ne prestaje zvoniti.

- To mi je prvi put u životu, ni ne znam što bih rekao, malo mi je čak i neugodno. Ne mogu sada reći da sam postao zvijezda, ali, da, pročitao sam dosta toga o sebi zadnjih dana.

Zašto ne još malo. Za početak, kako je ideja da rusku reprezentaciju zamijeni hrvatskom posta(ja)la stvarnost? 

- Još prošle godine, prije tog Rotterdama, rekao sam da ću odlučiti nakon kvalifikacija. Međutim, pomaklo se sve za godinu dana i tek smo se sada konačno dogovorili da ću igrati za Hrvatsku. Razgovarali smo dosta dugo. Koji mi je glavni motiv? Sportski, naravno. Borit ću se za medalje i to mi je najvažnije. Također, još ću, vjerujem, napredovati s Hrvatskom, naučiti nešto novo, kao što jesam s Mladosti u kojoj sam u ove tri sezone puno napredovao.

Učiti bi još i napredovati trebao počevši od 22. veljače sljedeće godine kada će dobiti pravo igranja za Hrvatsku, tj. točno godinu dana otkako je odigrao zadnju utakmicu za Rusiju. Za to vrijeme svoj posao mora odraditi Hrvatski olimpijski odbor, Ministarstvo unutarnjih poslova, HVS i - zaključno, Fina. Ne naša hrvatska, već Međunarodna organizacija vodenih spotova. Međutim, ono što nas je iznenadilo, jesu riječi iz Ruskog saveza, konkretno njihovog izvršnog direktora Jevgenija Šaronova da on nije ni znao da ste odlučili promijeniti reprezentaciju te da je sve saznao iz medija!?

- To ne bih ni komentirao, zaista. Svi su znali u Rusiji, dosta dugo, ne znam kako on nije. Razgovarali smo, ma... Bolje da ništa ne govorim. No, ne očekujem da Rusi rade probleme po tom pitanju.

Vratimo se još malo na taj famozni peterac i promašaj u petoj seriji. Da ga je Roman Šepeljev zabio, bi li Harkov ostao reprezentativac Rusije?

- Svakako bih ostao do Tokija, a poslije... Ovisi, možda se moglo nešto promijeniti jer ipak bismo tada izbacili jednu Hrvatsku, možda bi, kažem, bilo drugačije. No, to se nije dogodilo i ne možemo razgovarati na taj način. S Rusijom se ipak nikada ne zna hoće li cijela ta priča biti i ostati stabilna. Moglo se dogoditi i da više nikad ne igramo kao u Rotterdamu, a tamo smo prvi put nakon dugo vremena odigrali dobro.

To su sada - i neka ostanu - ruski problemi. Mi ćemo naše hrvatske, koji su nadirali posebno na desnoj strani, gdje se nakon Tokija oprašta Xavi Garcia, a Maro Joković će biti nadomak 34. godine života, riješiti trećom naturalizacijom. Prije našeg Katalonca Xavija za Hrvatsku je igrao...

- Znam, još jedan Rus, Andrej Bjelofastov - točno je odgovorio Kosta na prvi kviz-dio našeg pitanja o temi sportske naturalizacije.

Najbolji strijelac EP-a

- Ako se za takvo što ukaže prilika, zašto ne. Talijani, Crnogorci, pa Gruzija da ne govorim, ma mnogi su već doveli strance. Naravno da ja moram takvo što podržati s obzirom da i sam mijenjam reprezentaciju. 

I uskače, ponovimo, na Xavijevo mjesto... Nije baš malen zadatak.

- Uh, bit će teško uskočiti u njegovu kapicu, ali nadam se da će biti dobro. Igrat ću s Jokovićem u paru i baš mi je drago što ću imati priliku naučiti nešto od njega. Već sam razgovarao i s izbornikom Tuckom, nismo išli previše detaljno, ali dao mi je okvirni plan kako ćemo raditi i što je zamislio.

Što je mislila vaša obitelj kada ste s njom razgovarali?

- Svi su me podržali, rekli da je to dobro za mene i moju karijeru ako to znači da ću biti bliže da ispunim san i osvajam medalje. Ne, negativnih komentara nije bilo.

Kostina veza s Hrvatskom počela je u ljeto 2018. godine, nedugo nakon što je s Rusijom na Euru u Barceloni debitirao na velikom natjecanju. Kako je uopće put jednog 21-godišnjeg Rusa usmjerio u Hrvatsku?

- Bilo mi je zaista dosta teško u početku, nervozan sam bio, nisam znao jezik, ali uz pomoć drugih sve je postajalo lakše. Rođen sam u Moskvi, a s 13-14 godina otišao u Čehov gdje je Šturm stvarao ekipu. Moj je otac igrao vaterpolo, za juniorsku reprezentaciju i zbog njega sam i krenuo na vaterpolo, ništa drugo nisam ni pokušavao. 

Samo godinu i pol nakon Barcelone, tj. mrvica od minuta koje je dobio u katalonskoj prijestolnici, Harkov je na Euru u Budimpešti lanjskog siječnja bio - najbolji strijelac. Ne samo Rusije, već cijelog turnira! Kraj svih silnih vaterpolskih zvijezda. Samo potvrda kvalitete i enormnog uzleta i napretka.

- Izdvojio sam se tamo baš, istina. Žao mi je jedino što se nismo borili za nešto više od četvrtfinala, ali...

Ali ostat će zapisano da je Kosta bio broj jedan.

- Nije loše, da, haha.

To su, uz trofeje s Mladosti, bili zasad najblistaviji trenuci Kostine karijere, a koja je u jednom trenutku bila pod ozbiljnim upitnikom. U ovo doba pretprošle godine, naime, uoči turnira Europskog kupa u Zagrebu otkriveni su mu problemi sa srcem. 

- Ne sjećam se više točno što je bilo, ali dok sam spavao, srce bi mi počelo preskakati. Srećom, nakon svih pregleda liječnici su rekli da nije ništa što bi moglo zaustaviti moju karijeru i za mjesec dana, mislim, već sam se vratio. Kasnije sam za svaki slučaj obavio nove preglede koji su potvrdili da je sve u redu. Ne znam u čemu je bio problem, možda sam se prerano vratio utakmicama i treningu nakon bolesti.

Budući pravnik

Slični su problemi, nažalost, ugasili jednu veliku karijeru u najboljim godinama. Onu Sandra Sukna...

- On je sigurno jedan od najboljih hrvatskih vaterpolista u povijesti. Konkurencija je velika i teško je odabrati najboljeg, i Joković, primjerice, svakako ulazi u tu priču.

A od hrvatskih sportaša uopće?

- Hmm, Luka Modrić!

Nije da smo očekivali drugačiji odgovor...

- Dobar je i Dejan Lovren. Nogometaše uglavnom najviše znam jer nogomet i pratim najviše od svega iako je hokej sport broj jedan u Rusiji. Ali ne, nemam neki nogometni klub u Rusiji za koji posebno navijam.

Posebno ćete sada, vjerujemo, učiti o Hrvatskoj.

- Ovdje je meni baš lijepo. Nije hladno kao u Rusiji, more je blizu, nema toliko gužve kao u Moskvi gdje sam nekada znao i do tri sata putovati na trening. Ljudi su opušteniji, navikao sam se na ispijanje kave, ćevape, pljeskavicu s kajmakom, ajvarom... To je prava hrana, pogotovo za nas vaterpoliste, haha. Moram još malo bolje, doduše, upoznati Jadran, pa ću onda moći bolje ocijeniti je li zaista tako lijep kako svi govore. Također, uzimat ću sada i satove hrvatskog jezika da ga usavršim.

A mislite li, hmm, možda usavršiti hrvatsku himnu?

- Haha, znam taktove, ali riječi još uvijek ne.

Za godinu dana stigne se i to naučiti. Možda i tada reći da je Hrvatska njegova druga domovina.

- Teško mi je to još uvijek kazati, ipak sam tu tek tri godine.

S prvim medaljama - i fakultetskom diplomom - bit će lakše...

- Završavam pravni fakultet i u prosincu bih trebao diplomirati - na kraju će novi hrvatski torpedo iz Moskve.

Najčitaniji članci