TRENER - DRUGI OTAC Bez Andreja Hajnšeka ne bih bila gdje jesam. On mi je prijatelj, otac broj dva i trener, rekla je Sara Kolak. U kolovozu lovi i svjetsko zlato, a sa 68,43 metra ima najbolji hitac u 2017.
Od zlata do uzora: Zbog nje u Ludbregu kćeri nazivaju - Sara
Bok, Sara, mogu li dobiti tvoj autogram, priupitala je 5-godišnja djevojčica olimpijsku pobjednicu u centru Ludbrega.
- Možeš, naravno. A kako se zoveš?
- Ime mi je Sara.
- Ma, da, super ti je ime. Po kome si ga dobila?
- Pa, po tebi...
Za pet godina to bi se vrlo lako moglo dogoditi. Jer Sarino je ime hit u Ludbregu i okolici.
- Ma, Saru obožavaju u njezinu gradu. Voljeli su je i prije, no rezultat je učinio svoje. Čula sam da po njoj curice dobivaju ime - rekla je ponosna mama Aleksandra Kolak.
“Hvala treneru, nakon posla može biti s obitelji, a on je ipak s nama na treningu. Svaka čast” - Sara je ponosna na Andreja Hajnšeka
Od Sarina senzacionalnog zlata u Riju prošlo je gotovo godinu dana. Danas nema nikoga u Hrvatskoj tko ne zna za nju, a postala je i uzor brojnim mladim sportašima.
- Klinci me prepoznaju na ulici, a kad ih vidim, kao da vidim sebe kad sam imala 10 godina i divila se drugim našim sportašima. Ponosna sam na to da sam nekome motiv da se počne baviti sportom - rekla je Sara, koja se ne boji svoje nove uloge.
‘Još više treniram’
- Ma, ne bojim se biti uzor, nisam problematična osoba, a uvijek ću dati savjet da budu dobri - nasmijala se zlatna olimpijka.
Kaže da se i sama promijenila. Da je u tih godinu dana od Rija puno naučila.
- Uozbiljila sam se po pitanju nekih stvari. Sad tek vidim da je Rio početak novog putovanja. Vjerojatno su neki mislili: ‘Sad je osvojila zlato i to je to’. Ma, nema šanse, više treniram, predanija sam - kaže Sara.
“Ponosna sam na to da sam nekome motiv da se počne baviti sportom i bacanjem koplja” - olimpijska zlatna danas je uzor
I suparnice to vide, Sara za njih više nije tamo neka nova klinka, nego sportašica protiv koje će se morati dobro namučiti kako bi je pobijedile.
- Da, malo me drugačije gledaju, ali to više primijete drugi nego ja. Na natjecanju sam samo usredotočena na desno stopalo, na blok, tehničke stvari... Jer znate što? Ja moram u konačnici baciti to koplje, nitko to neće učiniti za mene - istaknula je Sara.
Sa zlatnom medaljom nije došlo i bogatstvo. Ipak je Sara iz Hrvatske, zlata kod nas su nešto slabijeg sjaja nego, recimo, u Americi.
‘Zdrava sam i sita’
- Uvjeti? Zadovoljna sam, zdrava jesam, imam krov nad glavom, nisam gladna. Živim i na istome mjestu, kod trenerove majke. Ništa se tu nije promijenilo - rekla je Sara dodavši kako je nakon Rija još više učvrstila vezu s trenerom Andrejem Hajnšekom.
- Zbližili smo se još više, pomogao mi je da više vjerujem u sebe. Bez tog čovjeka ne bih dogurala nigdje. Uz njega imam prijatelja, tatu broj dva i trenera - kaže Sara.