Olić: CSKA je konačno ozbiljno uložio u momčad, ali i dalje je ključ zaustaviti Nikolu Vlašića...

Da, ja sam se poslije Dinama zaputio u nepoznatom smjeru, ruska liga tada nije bila atraktivna, a CSKA je bila momčad u izgradnji. No, nisam mogao donijeti bolju odluku, otišao sam u najpotentniju momčad Rusije, što smo kasnije i dokazali s osvajanjem niza trofeja, pa na koncu i Kupa Uefa, priča nam Ivica Olić (41).

Pokretanje videa...

08:29

Video: Ivica Galović/PIXSELL - ILUSTRACIJA

Ikona hrvatskog nogometa iz Dinama se 2003. godine zaputio prema Moskvi, a s tamošnjim CSKA osvojio tri naslova prvaka, po dva ruska kupa i Superkupa, te 2005. godine Kup Uefa. Dapače, sjajnim igrama u Rusiji postao je želja brojnih klubova iz liga petice, pa je 2007. godine karijeru nastavio u Bundesligi, točnije u HSV-u.

- CSKA je tada u momčadi imao najbolje igrače iz Rusije, plus sjajne strance kao što su Wagner Love, Jo ili Daniel Carvalho koji samo zbog načina života nije napravio značajniju karijeru. Dobro pamtim ta vremena, to je bilo najbolje vrijeme u povijesti CSKA Moskve u posljednjih 30-ak godina. Evo, poslije toga su dosta dugo čekali na nove titule.

A kakva su vaša sjećanja na osvajanje Kupa Uefa te 2005. godine?

- Joj, to finale sam igrao sa slomljenim nosom, polomili su mi ga par dana prije u Kupu, pa sam bio upitan za nastup u finalu. Ni maska mi nije bila dobra, nisam se mogao priviknuti na nju, ma s njom ništa nisam vidio. I onda mi je trener rekao kako ne bi riskirao sa mnom, a ja sam mu poručio da onda odmah idem kući, haha. Zaigrao sam na vlastitu odgovornost s nekim improviziranim flasterom na nosu, na kraju je sve dobro završilo, rizik se isplatio, haha.

Kakav je danas CSKA?

- Radi se o momčadi koja je godinama u vrhu ruske lige, ali moram priznati kako su u zadnjih 7-10 godina ipak ostali u sjeni Zenita, Rubina i drugih klubova. U tom periodu nisu puno ulagali u obnovu momčadi, ali to se bitno promijenilo ovoga ljeta kad su doista ozbiljno uložili u jačanje svog igračkog rostera - kaže nam Ivica Olić, pa nastavlja:

- U klubu su odradili tri velika transfera s kojima se žele uključiti u borbu za naslov prvaka. Doveli su argentinskog napadača Adolfa Gaicha koji možda ima i naše krvi, pa Chideru Ejukea, krilnog igrača iz Heerenveena, a on me se nekako i najviše dojmio. Taj je sposoban svakome napraviti 'dar-mar', jako je neugodan i okomit igrač. A stigao im je i brazilski branič Fuchs, tako da CSKA sada djeluje jako opasno.

Ipak, Ivica Olić u redovima ruskog velikana izdvaja jedno ime...

- Ma nema nikakve tajne da je njihov najbolji igrač Nikola Vlašić. On ima potpunu slobodu u igri, svaku utakmicu zabije ili namjesti gol. Ključan zadatak je njega izolirati, iako je to jako teško i napraviti. Nikola se fantastično kreće između linija, radi pomutnju u sredini terena, jako ga je neugodno čuvati. Uspiju li dinamovci spriječiti distribuciju lopte prema Vlašiću, napravit će 'pola posla'. Samo, treba biti oprezan, Nikola je dokazao i u reprezentaciji, ali i u CSKA da mu je potrebno jako malo vremena i prostora da bude ubbojit.

A kakav stadion očekuje igrače Dinama u četvrtak?

- CSKA ne igra više na Lužnikiju, konačno su napravili stadion kakav taj klub i zaslužuje, on je 200 metara zračne linije udaljen od onog Dinama Moskve. Rusi su uoči Svjetskog prvenstva napravili pet-šest novih stadiona, svi izgledaju čudesno. A koliko znam, na tribinama bi trebalo biti nešto gledatelja, jedino ako se do četvrtka to ne promijeni s obzirom na situaciji oko korone.

Zanimljivo, na golu ruske momčadi i dalje je neuništivi Igor Akinfejev...

- Ma on je čudo. Znate, kad sam došao u CSKA Moskvu 2003. godine, on je već bio tamo, a ja sam se pitao kakvo je dijete u prvoj momčadi. Igor Akinfejev tada nije imao ni 17 godina, bilo mi je čudno kako netko tako mlad može braniti u takvom klubu. No, brzo me razuvjerio, već tada je pokazivao smirenost i hladnokrvnost koja ga je krasila cijelu karijeru. Radi se o vrhunskom golmanu, dvaput je trgao križne ligamente, uvijek se vraćao još bolji. Igor Akinfejev je konstanta na golu CSKA, i dalje njihova velika snaga. 

Ipak, u obrani CSKA više nema braće Berezuckij niti Ignaševiča...

- Haha, da i kod njih je došlo do remonta. Ti su dečki počeli i završili karijere zajedno, takav je njihov mentalitet. Oni su uvijek pričali da nikada neće napustiti CSKA, tu im je bilo lijepo, igrali su za svoj klub, dobro živjeli, ozbiljno zarađivali. I nikada nisu imali nikakve ambicije otići u inozemstvo ili igrati na nekoj drugoj razini, ma kakvi. 

Ivica Olić onda se prisjetio jednog zanimljivog detalja...

- Sjećam se kad je Jurij Žirkov kao igrač CSKA Moskve dobio ponudu Chelseaja, svi su bili sretni osim njega. I onda on svima kaže kako mu se ne ide u Englesku. Takvi su to dečki, takav je u Rusiji mentalitet igrača, tako da me nimalo ne čudi što su Akinfejev, braća Berezuckij ili Ignaševič cijelu karijeru ostali u CSKA, njima se nije išlo nigdje.

Hoćete li vi u Moskvu na utakmicu?

- Nažalost, ova situacija s koronom je sve promijenila, stvarno bih volio biti na toj utakmici. Često me zovu u Moskvu, obećao sam da ću doći, ali i zbog obveza u reprezentaciji nikada nisam našao vremena. A sada u Moskvi igraju moja dva kluba, dva kluba za koja sam jako vezan, baš bih volio biti tamo. No, sada je nemoguće doći u Rusiju, dolazak za strance u Moskvu je u ovim trenucima praktički nemoguća misija.

Ruski mediji nedavno su vas spominjali i kao jednog od kandidata za preuzimanje CSKA Moskve...

- Da, to je bilo prošle sezone. Trener Viktor Gončarenko je imao nekih nesuglasica s ljudima iz kluba, pa je nakon par loših rezultata otišao iz kluba i nije ga bilo dva tjedna. Ljudi nisu znali hoće li se vratiti na klupu, pa su odmah krenule medijske špekulacije, a tako su tamošnji mediji i mene stavili kao jednog od kandidata za preuzimanje CSKA. No, tu se nije dogodilo ništa konkretno. Ali, naravno da bi za mene kao bivšeg igrača CSKA bio veliki izazov, ma ne samo CSKA već bilo koji klub u ruskoj ligi. Tamo imam puno kontakata, poznajem jezik, pa nikad ne reci nikad.

Kako vam se čini današnji Dinamo?

- Zagrepčani su imali nešto lošiji ulazak u sezonu i to me malo zabrinulo, nisu izgledali kao lani kada je sve bilo fantastično i cijela je momčad funkcionirala kao pravi kolektiv. No, puno se klubova dosta tražilo poslije te priče s koronom, tako je i Dinamo tu djelovao nesigurno. Evo, sada su mi u Šibeniku izgledali jako dobro, iako je ta utakmica stigla samo tri dana nakon Feyenoorda. Ma i u protiv Nizozemaca su odigrali jako dobrih pola sata, dizali se kroz utakmicu, a taj period igre treba biti ključ na temelju kojeg Dinamo treba graditi samopouzdanje uoči četvrtka.

Ivica Olić za kraj je poručio...

- Dinamo se nikako ne treba plašiti CSKA Moskve, s njima se može igrati. I Dinamo će tu imati svojih prilika. U Rusiji i manji klubovi dolaze otvorenog garda kod velikana, vidjeli smo to i u ovom kolu, Zenit je kod kuće izgubio od Rubina, a Lokomotiv Moskva od Rotor Volgograda. Ma svi ruski klubovi su ranjivi. A bude li Dinamo samouvjeren, zaigraju li 'modri' rasterećeno, imat će dobre šanse, vjerujem da mogu osvojiti barem bod - završio je Olić.