Blažen među sirenama: Ovo ne može čak niti Sandro Sukno...

U mišićima osjećate kao da ih netko pali, tijelo se grči pokušavajući doći do zraka. Ali nema ga. Sekundu ste iznad vode pa već sljedeću ispod. Ne uhvatite li dovoljno zraka, propada vježba.

POGLEDAJTE VIDEO:

I sve ispočetka. I tako osam sati, koliko zna trajati trening. O sinkroniziranom plivanju znao sam samo to da plivačice nose onu smiješnu kvačicu na nosu.

Jedna koreografija umori kao vaterpolo utakmica

Sumnjam da prosječan čovjek zna više. Osim, naravno, logičke pretpostavke da se odvija u bazenu. I da izgleda lagano. Ležanje na leđima u bazenu oduvijek mi je išlo.

- Jedna koreografija od dvije-tri minute umori kao vaterpolska utakmica - razbila je odmah iluzuje Ana Novak, trenerica u klubu Medveščak i izbornica Hrvatske.

“Ma ajde”, prošlo mi je kroz glavu dok su djevojke za zagrijavanje preplivavale olimpijski bazen.

- Probajte pa ćete vidjeti - nastavila je.

Ima stvari u kojima muški ego šutne nogom svu logiku, racionalno prosuđivanje, vlastite kapacitete...

Evo, to je bio jedan od tih udaraca.

- Nego što nego ću probati - rekao sam joj.

Pa ovo je lagano, pomislio sam na startu...

Osnovni element u sinkru je leći na leđa, izravnati kukove i stopala te držati glavu iznad vode... Otprilike, ono što svatko od nas obožava izvoditi na moru, znajući da ne može potonuti.

- Pa ovo je lagano - rekao sam, shvativši da sam, radeći rukama, otišao kojih pet-šest metara od početnog mjesta.

- Ali morate biti na mjestu - upozorava Ana.


- Ali dobro. Nije loše za početnika. Inače, to je vježba koju izvode djevojčice od četiri-pet godna - govori kroz smijeh.

Već na drugoj vježbi razumno sam zaključio da to nije za mene, ali zov jedne vježbe s djevojkama presudio je da ostanem u bazenu.

U momčadi od osam djevojaka, sve moraju biti sinkronizirane, disati i razmišljati kao jedna. I kad ubacite devetog, mene, nastaje “kuršlus”.

Osjećao sam se kao da me netko prebio

Nakon dvije-tri minute vježbanja, ako se tako može nazvati, osjećao sam se kao da me netko prebio. A djevojke - Hana, Klara, Lara, Ema i ostale - tek su počinjale s treningom.

Njima je to bilo zagrijavanje.


- Cilj nam je doći na Olimpijske igre, Hrvatska nikad nije bila tamo. I zato moramo naporno raditi - kaže Ana ispraćajući me s bazena.

I želimo im svu sreću jer ovo je jedan od najtežih sportova na svijetu. Kakav vaterpolo?! Radije bih se tukao sa Suknom nego izvodio ova čuda...