'Popio sam tri čaše šampanjca. Zaustavila me policija i napuhao sam 0,76. Mislim da se digla prevelika buka. Pa, policija mi je vratila vozačku dozvolu za deset sati'
Sport
Komentari 136'Popio sam tri čaše šampanjca. Zaustavila me policija i napuhao sam 0,76. Mislim da se digla prevelika buka. Pa, policija mi je vratila vozačku dozvolu za deset sati'
- Nakon što smo pobijedili Slaven, išao sam malo van, trener nam je dao dva slobodna dana. Popio sam tri čaše šampanjca i krenuo vidjeti što ima ispred Sokola. Onda sam pogledao na sat, vidio da je već 3.30 i krenuo doma. Zaustavila me policija i napuhao sam 0,76. Mislim da se digla prevelika buka. Pa, policija mi je vratila vozačku dozvolu za deset sati. U svibnju 2011. sam pogriješio. Bio sam pijan. Ali koliko sam taj put bio kriv, toliko mislim da ovaj put nisam...
Jedem baš sve, ali najviše volim teletinu ispod peke s krumpirom, Sammir obožava hrvatsku kuhinju
- Kažem, popio sam tri čaše šampanjca i vjerovao sam da je to u dopuštenih 0,5 promila. Čak nisam bio sa svojim autom.
- Zna! Zna ga većina u gradu.
- Hoću, obećajem!
- Pa, jest. Ovdje sam već šest godina sam, bez roditelja, djevojke, sina, prijatelja...
- Jednog! Zove se Tadija. To mi je jedini prijatelj u Zagrebu.
- Bilo je ozbiljnih kombinacija, čak je bilo vrlo blizu. No sad je to daleko, jako daleko. Mislim da od toga neće biti ništa. Daljina je uradila svoje i dodatno nas rastavila...
- Naravno, svaki mjesec šaljem novac Yasmine, Noi, mami, sestri. Brinem se i za oca, koji me ostavio kad sam imao četiri godine.
- Čitao sam sve o povijesti, ratu. Znam koliko će emocija biti na tribinama, među ljudima. Tu sam šest godina i shvatio sam mnogo stvari. I moj sin Noah će biti na toj utakmici.
- Ne može! Brazilci i Argentinci nisu bili u ratu, to je čisto sportski rivalitet. Hrvatska i Srbija su puno iznad toga. Ne dao Bog nikome da osjeti rat. Ljudi su ga ovdje, nažalost, osjetili.
- Prvu kiticu, znam početak.
- Nikad. Hrvatska je prelijepa zemlja, Zagreb sjajan grad. Vrlo siguran. Ovdje auti spavaju vani, u Brazilu je to nemoguće. Ostavite li auto preko noći na cesti, možete se pozdraviti s njim. Volim šetnje Zagrebom, posebno starim dijelom grada. Vrlo čist grad, ne znam jesam li ikad vidio čišći.
- Ne, nisam angažirao nikakvo osiguranje. Ljudi me dolje poznaju, ponosni su na mene, gledaju svaku utakmicu u Ligi prvaka. Oni mi čuvaju obitelj.
Otkad je otišao u Real Madrid, gotovo se i ne čujem s Draperom, Sammir je u Zagrebu volio izlaziti s Draperom
- Kako ne, Yasmin kaže da je ljevak. Mora biti nogometaš, moj tata je bio nogometaš, ja sam, pa vjerujem da će i on. Možda jednog dana zaigra za Dinamo. Volio bih to...
- Evo, neki dan sam o tome ozbiljno razmišljao. Da, postoji ta opcija. Osobno, ne bih imao ništa protiv, volim klub i grad.
- Ne. Ali sam praznovjeran.
- Hm... Nemojte o tome.
- Tko kaže? Ha, ha. Mislim, to je pohvalno, ali da mi se djevojke bacaju pod noge gdje god dođem, to baš i nije istina. Sramežljiv sam, pa ne uspostavljam baš lako kontakte.
- Znam, čitao sam kako je zabio dva gola Barceloni iako je bio ‘pod gasom’. Kažu da je bio jedan od najboljih nogometaša na svijetu.
- Ne, jer svoje dobre utakmice mogu nabrojati na prste jedne ruke. Tako barem čitam...
- U Brazilu nakon pobjede izlazi cijela momčad, slavi se, popije se... Tako živimo. Ovdje nije tako, puno je veća disciplina.
- Mislim da da. Često me zaustavljaju u gradu, traže autogram, pitaju kako sam, hoćemo li pobijediti. Uvijek su pozitivni komentari. Barem kad me vide, ha, ha
- Ne, nikad nisam probao. Previše me sram, tko zna kako bi to ispalo.
- U Brazilu školski sustav nije kao u Hrvatskoj. Svi učimo iste predmete, nema posebnog smjera. Pa nema ni zanimanja.
- Portugalski, rasturao sam!
- Nikad, svake godine gledam na TV-u. Moram jednom otići, to mi je velika želja.
- Kranjčar. Kad sam vidio što radi s loptom, ostao sam paf! Šimunić sve zna, ali Niko je strašan.
Igre na sreću mogu izazvati ovisnost. 18+