Pljačkaši je uništili: Mislila sam da su mi to posljednji trenuci...

Bi li Moniku Seleš danas pamtili kao najbolju tenisačicu u povijesti da nije bilo manijaka i pomahnitalog obožavatelja Steffi Graff koji joj je zario nož u leđa? Koliko bi titula Jelena Dokić osvojila da nije imala oca nasilnika koji ju je maltretirao i ostavio joj trajne posljedice? 

Pokretanje videa...

01:13

Mural Đokoviću kraj Sarajeva | Video: 24sata/pixsell

Pitanja su to na koja nećemo nikada dobiti odgovor, ali to su neizbježne misli koje svakodnevno kolaju glavama teniskih obožavatelja. Koliko smo samo puta tijekom povijesti bili svjedoci propasti talentiranih sportaša i sportašica koji su zbog ozljede, nasilja ili nekih drugih razloga koji su utjecali na njihov život morali prekinuti karijeru. Psiha im je bila skroz poremećena, tenis više nije bio užitak već uteg. Stvorio se balon pun raznih problema i velikog pritiska koji se na koncu i raspršio. 

Puknuće tog balona doživjela je i Ana Čakvetadze (32), talentirana ruska tenisačica od koje se očekivalo da pokori teniski svijet. No njezin plamen je jako kratko gorio. Ruskinja je u profesionalni tenis ušla 2003. godine i u kratkom vremenu postala jedna od najboljih na svijetu. Već 2007. godine je bila peta na svijetu. Osvajala je turnire, zarađivala velike novce, osvajala satove, a samim time postala i lovina kriminalaca.

No ona je svoj san prestala živjeti 17. prosinca 2007. godine. Tog kobnog dana vratila se iz Belgije u svoj dom u Moskvi.

- Bili smo umorni i otišli smo na spavanje. Odjednom, probudila sam se oko tri sata ujutro. Vidjela sam kako se petorica muškaraca motaju oko naše kuće. Imali su maske i tamna odijela - ispričala je Ana za brazilske medije.

Bila je tada jedna od najpopularnijih ruskih ličnosti i pljačkaši su vrlo dobro znali za njezine uspjehe pa su duže vrijeme planirali pljačku. Provalili su u kuću te zavezali nju i njezine roditelje.

- Čula sam vrisak iz druge sobe. Znala sam da je to moj otac i odmah sam počela paničariti. Mislila sam da su to posljednji trenuci naših života. Ti muškarci su bili naoružani, imali su pištolje i noževe i prijetili su mom ocu. Pokušala sam pobjeći, ali su me uhvatili. Toliko su me čvrsto vezali da su me ruke boljele danima. Roditelje su prisilili da otvore sef i sve su odnijeli. Otac je poslije završio na operaciji jer su mu slomili rame. Mislim da su pljačku planirali danima, pogotovo kad su vidjeli da sam u Belgiji osvojila skupocjeni Rolex - rekla je bivša tenisačica koja je te noći ostala bez 200.000 eura te brojnih satova i nakita, ali te noći izgubila je nešto puno više. Izgubila je sebe.

Poslije toga više ništa nije bilo isto. Stalno je razmišljala o toj noći i nikako se nije mogla u potpunosti na tenis. Reket joj je prije toga predstavljao radost, a tenis najveću ljubav, no nakon pljačke se sve pretvorilo u noćnu moru. Drastično je padala prema dolje, imala psihičke probleme, 2011. godine je čak i kolabirala na meču, a onda 2012. je odlučila prekinuti tu muku i otići u mirovinu u 26. godini. 

- Očekivanja za 2008. godinu nikako nisam mogla ispuniti. Svaki dan je bio gori od prethodnog i mislila sam da ta agonija nikad neće završiti. Izgubila sam mjesto na rang listi, izgubila sam bodove. Moglo je biti i gore. Zahvalna sam što sam preživjela tu noć. Ipak, tko zna kakvu bih karijeru imala da se to nije dogodilo - pita se nostalgična Ana koja je bila jedna od najboljih tenisačica na svijetu, a njezinu idili su uništila petorica pljačkaša.

Karijeru je završila s osam titula, bez ijednog Grand Slam naslova, a danas radi kao TV analitičarka.