Dinamo večeras od 21 sat igra protiv Villarreala uzvratnu utakmicu četvrtfinala Europske lige. Prošetali smo ulicama ovog malog španjolskog gradića uoči utakmice, a atmosfera je kao da se ni ne igra utakmica
ATMOSFERA U VILLARREALU
Policijski sat već u 22 sata, a na ulicama nema nikoga: 'Ovdje kao da se utakmica ni ne igra'
U mjestu već dugo nemamo osjećaj da se događa nešto bitno kada se igraju utakmice, kaže 16-godišnji Joel Irate dok šeće pustom glavnom ulicom. On će na televizoru u svom stanu gledati hoće li njegov Villarreal obraniti prednost od 1-0 stečenu prije tjedan u Zagrebu. Irate, baš kao i ostali navijači, niti nemaju izbora gdje pogledati susret koji počinje u 21 sat jer se zbog epidemioloških mjera svi ugostiteljski objekti zatvaraju već u 18 sati.
Pokretanje videa...
03:08
Čak ako Villarreal i uđe u polufinale nitko neće izaći van proslaviti jer u 22 sata počinje policijski sat. Najveća znamenitost gradića službenog naziva Vila-real, na lokalnom valencijanskom jeziku, upravo je moderni žuti stadion u samom centru grada. Pod njim je otvorena trgovina s klupskim suvenirima, što je jedino mjesto koje upućuje prolaznike da se večeras ondje nešto događa.
- Baš se ništa ne događa", napominje redar u bezbrižnom razgovoru sa svojim kolegom pored ulaznih vrata na stadion. "Sve protječe kao da i nema utakmice - dodaje. Tamni kišni oblaci nadvili su se nad mjestom.
Klub Villarreal je osnovan 1923. pod tim španjolskim imenom a ne pod imenom Vila-real jer tih godina nije bio toliko izražen sadašnji valencijanski identitet. Rafael Moner, 55-godišnji sveučilišni profesor ekonomije, živi pored stadiona u četvrti El Madrigal po kojoj se do 2017. godine zvao stadion.
- Svi ovdje očekujemo prolazak Villarreala u polufinale no Dinamo je opasan protivnik. Mislim da su naši igrači pod psihološkim pritiskom jer ovdje baš svi očekujemo pobjedu a oni sami znaju da nemaju nimalo lak zadatak - napominje Moner.
Monerov otac bio je dužnosnik kluba 1966. godine kada je britanska grupa Beatles izbacila svoj hit "Yellow Submarine" (Žuta podmornica).
- Moj je otac istovremeno radio u gradskoj upravi koja je ovdje uz sam stadion organizirala zabave. U to vrijeme je pozvao katalonski bend 'Los Mustang' koji je bio poznat po obradi britanskih pjesama na španjolski jezik. Kada su počeli pjevati 'Žutu podmornicu' moj je otac pjevao dodajući svoj stih 'žuta podmornica, kao Villarreal' zbog boje naših žutih dresova.
Monerov otac je nakon toga pred utakmice puštao na stadionu tu pjesmu na španjolskom jeziku, ljudima se svidjela, pjevali su je, pa od tada klub nosi nadimak "Žuta podmornica". Upravo su ti dani bili važni ne samo za klub nego za čitavo mjesto. Početkom 1970-ih godina su lokalni poduzetnici otišli na sjever Italije od kuda su prenijeli način proizvodnje keramičkih pločica. Ubrzo je mjesto oko kojeg se nižu plantaže naranči postalo centar Španjolske za proizvodnju keramike.
Godine 2017. stadion je preimenovan u "Estadio de la Cerámica" a na njegovom pročelju su istaknula imena nekoliko kompanija za proizvodnju keramike u vlasništvu obitelji Roig. Poduzetnik Fernando Roig, rođen u 60 kilometara udaljenoj Valenciji, kupio je 1997. godine većinski udjel u Villarrealu pa ga iduće godine uveo u prvu ligu.
- To je bio početak kluba kakvog danas poznajemo. Kada sam ja došao ondje stil igre se prilagođavao cilju, ulasku u prvu ligu - kaže José "Pepe" Serer koji je bio branič Villarreala od 1995. do 2000. godine.
U to vrijeme je Vila-real bilo malo mjesto pa je većina stanovnika navijala za velike klubove poput Valencije, Real Madrida i Barcelone. No nakon što je "Žuta podmornica" godine 2006. došla do polufinala Lige prvaka u kojem je tijesno poražena od Arsenala sve se promijenilo.
- Sada svi ovdje navijaju za Villarreal. Mislim da je to klub s najviše članova po broju stanovnika - napominje Moner. Villarreal u gradu s 50.000 stanovnika ima 17.200 ljudi s godišnjim ulaznicama.
- Villarreal je danas jedan od klubova s najboljim radom u omladinskoj školi. U kategorijama imaju po tri ekipe, recimo kadeti A, B i C. Mogu puno birati, imaju dobru skautsku službu imaju igrače iz čitave Španjolske - objašnjava Serer.
Villarreal je trenutačno 7. u prvenstvu a njegov najveći rival s bogatom poviješću Valencia tek 13.
- Villarreal se praktično odnedavno natječe u prvoj ligi, nema iza sebe toliki staž, pa zbog toga nema niti titule kao recimo Valencia", kaže Serer koji je igrao i za Valenciju od 1993. do 1995. godine. "No Valencija se danas ne može uspoređivati s Villarrealom ni po proračunu niti rezultatima. Valencia prolazi trenutačno kroz teške trenutke, u rukama je azijskih vlasnika a Villarreal je rukama domaćih ljudi iz ove naše autonomne pokrajine Valencije. Vlasnik je čovjek koji u Villarrealu ima kompaniju, to je obitelj odavde. To je za ljude ovdje poput čuda. Svima nam je stoga drag klub - objašnjava.
Vila-real ili Villarreal je tako po nogometu postao poznat u Europi. Pa ipak, u Španjolskoj je još uvijek smatran provincijskim mjestom. Na autobusnom kolodvoru u Valenciji niti sami zaposlenici nisu sigurni koji autobus i kada vozi u to mjesto. Među petero putnika koji su se iskrcali ondje je Moner koji se vratio doma sa sveučilišta u Valenciji.
- Nadamo se tituli, to je jedino što nam još uvijek nedostaje", kaže. "Svi ovdje sanjamo naslov Europske lige no pitanje je li taj san ostvariv. Prvo moramo proći Dinamo...
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
