Povijest SP-a: Francuska prva koja nije slavila kao domaćin

*Svjetsko nogometno prvenstvo u Rusiji (14. lipnja - 15. srpnja) bit će 21. po redu. Pripremili smo kratak osvrt na dosadašnjih 20 SP-a u kojima ćemo svakog dana izdvojiti osvajače i zvijezde koje su nosile svoje momčadi do naslova. 

Europa sve više živi u strahu od novog sukoba. Dvije godine otkako je Adolf Hitler 1936. od Olimpijskih igara u Berlinu načinio veličanstvenu propagandnu ceremoniju u slavu nacističke Njemačke, ponovni susret svjetskog nogometa dogodio se u Francuskoj. Pravedna nagrada domovini Julesa Rimeta, začetnika natjecanja.

Treće Svjetsko prvenstvo međutim broji žrtve. Španjolska, razdirana građanskim ratom nije nastupila kao ni Austrija koja se kvalificirala, ali nakon Anschlussa Njemačke se povukla iako su neki njezini igrači nastupili, ali u njemačkom dresu. Engleska opet nije nastupila zbog sukoba s Fifom, a još jednom, južnoameričke momčadi su bojkotirale natjecanje koje su smatrale da se ovaj put treba održati u Argentini, a ne opet u Europi. Fifin razlog za ponovno održavanje turnira u Europi jest to što su smatrali da prvo natjecanje u Urugvaju nije bilo na razini očekivanog te su uzeli u obzir poteškoće dugog i iscrpljujućeg putovanja. 

Južnoamerikanci opet bojkotirali

Takav odgovor je bila kap koja je prelila čašu pa se i Urugvaj pridružio bojkotu zajedno s Argentinom. Svjetsko prvenstvo na francuskom tlu, na moderniziranim stadionima, je uživalo veliki uspjeh te je ovo bila zadnja prilika za prikaz međunarodnog nogometa prije rata, koji će izbiti slijedeće godine.

Po prvi puta, zemlja-domaćin i branitelj naslova su se automatski kvalificirali, privilegija koja je živjela do SP-a 2006. godine. Kao u Italiji, i u Francuskoj se igralo u nokaut sistemu.

Italiju pogurao sudac na startu

Od južnoameričkih reprezentacija, samo Brazil je predstavljao svoj kontinent. Sudjelovalo je 15 nacija, a to je značilo da će jedna momčad imati slobodan prolaz u slijedeće kolo, a Švedska je bila taj sretnik. Bio je tijesan prvi krug natjecanja. Pet od sedam utakmica je otišlo u produžetke ili reprizu. Italija je bila jedna od onih koja je igrala u tim utakmicama. Protiv Norveške bila je sretna što nije bila eliminirana kada je gol Skandinavaca poništen zbog zaleđa. 

Brazil je pak proglašen najvećim iznenađenjem ovog prvenstva igrajući ritmično i atraktivno. Imali su 'uraganski' početak pobijedivši Poljsku poslije produžetaka s nevjerojatnih 6-5! Leonidas, zvan 'Crni biser'  i Wilimowski su zabili po 4 gola. Kuba je s druge strane  iznenadila mnoge pobijedivši Rumunjsku nakon reprize te je Njemačka, također nakon reprize, izgubila od Švicarske. Domaćin Francuska pobijedila je Belgiju 3-1.

Francuska prva nije osvojila naslov kao domaćin

Branitelj naslova Italija, na punom Yves du Manoir stadionu (58 455 gledatelja) kod Pariza, pobijedila je domaćine 3-1 u četvrtfinalu. Za razliku od Urugvaja i Italije, Francuska je postala prva momčad koja nije podignula pobjednički pehar na svom terenu. 

Četvrtfinalna utakmica u Bordeauxu između Brazila i Čehoslovačke je bila puna grubosti -  tri igrača su isključena, a pet ih je ozlijeđeno, od kojih su dvojica završila u bolnici sa slomljenim udovima. Brazil je pobijedio 2-1 u ponovljenoj utakmici, a u zadnjem četvrtfinalu, Mađari su dobili Švicarce 2-0.                      

Polufinale Italija - Brazil je označeno kao finale prije finala, ali ga je pokvario brazilski izbornik Aldheniar Pimenta koji je napravio kobnu grešku ostavivši ključnog igrača Leonidasa na klupi izjavivši da ga čuva za finale. To je bila jedna od najkontroverznijih trenerskih odluka u povijesti ovog natjecanja. Italija se probila u finale rezultatom 2-1. 

U drugom polufinalu susrele su se Švedska i Mađarska. Švedska, sa puno samopouzdanja nakon pobjede nad Kubom, je imala razočaravajuće poslijepodne protiv Mađara koji su ih razmontirali s 5-1. Za pobjedu je najzaslužniji bio Zsengeller s tri gola. U borbi za broncu Leonidas se vratio u momčad protiv Švedske i zabio dva gola u pobjedi nad Skandinavcima 4-2.

Italija srušila i Mađare, trofej su skrivali u kutiji cipela

U finalu Meazza i Ferrari, dva talijanska virtuoza su učinili svoje te rezultatom 4-2  protiv Mađara su uzeli svoj drugi uzastopni naslov i tako ušli u nogometnu povijest kao jedna od najuspješnijih nacija u nogometu. Nažalost 14 mjeseci kasnije je došao rat odgodivši natjecanje na dugih 12 godina te spriječivši ovu talentiranu generaciju talijanskih nogometaša još veće slave.

Tadašnji potpredsjednik Fife Talijan dr. Ottorino Barrasi sakrio je trofej Julesa Rimeta u kutiju za cipele i stavio ju ispod svog kreveta za vrijeme Drugog svjetskog rata kako ne bi dospio u ruke okupatora.

Zanimljivosti

Igrači koji su obilježili Svjetsko prvenstvo

Leonidas da Silva (Brazil)

'Crni biser' bio je najbolji strijelac u Francuskoj s osam golova koji uključuju četiri gola Poljacima u pobjedi 6-5. Zbog trenerove pogreške nije igrao u polufinalu što ga je koštalo ispadanja od Talijana. Igravši 23 puta za reprezentaciju, Leonidas je bio jedan od najboljih prijeratnih napadača uvelike poznat po svojim škaricama.

Silvio Piola (Italija)                                                                             

Njegovi presudni golovi omogućili su talijansku pobjedu protiv Francuske u četvrtfinalu  (3-1).  U polufinalu je iznudio penal koji je izveo Meazza, a u finalu je postigao dva gola.

Giovanni Ferrari (Italija)

Jedan od trojice igrača (Guiseppe Meazza i Eraldo Monzeglio) koji su osvojili dvostruku krunu za Italiju 1934. i 1938.