Preminuo Matan Rimac, glava naše velike košarkaške obitelji

Matan Rimac, suprug jedne od najvećih hrvatskih košarkašica u povijesti Ružice Meglaj-Rimac i otac bivših košarkaša Slavena i Davora Rimca, preminuo je u 83. godini.

Lokomotivi je kao igrač 1969. donio prvi trofej, kup bivše države, a onda ju je vodio kao trener od 1973. do 1976. Krajem 60-ih oženio je Ružicu Meglaj-Rimac i stvorio veliku košarkašku obitelj. Nakon Lokomotive, od 1979. do 1981. vodio je Jugoplastiku, a životne prilike onda su ga odvele u Švicarsku.

- Godinama smo živjeli u Švicarskoj i kod nas se njegovao tradicionalni odgoj. Obitelj je bila na prvome mjestu, a žena posvećena djeci. I ona i mi odgojeni smo u tom duhu. Osnovna zadaća nakon karijere bila joj je pomoći meni i bratu savjetima i svime što i druge majke pokušavaju; usaditi radne navike, dobrotu i takve stvari - rekao nam je Slaven Rimac (47) jednom prilikom.

Stariji sin Davor (50) rodio mu se 1971., a 1994. postao je jedini Hrvat s naslovom američkoga sveučilišnog prvaka (NCAA liga), kad je otišao do kraja s momčadi Arkansas Razorbacksa.

Supruga Ružica zbog trudnoće je s 30 godina prekinula karijeru, a tri godine poslije rodila je Slavena, vrlo uspješnog košarkaša, danas i trenera, koji je nakon nekoliko godina u Hrvatskoj i Sloveniji danas u Bayernu kao pomoćnik.

- S obzirom na to da rijetko koja žena igra nakon trudnoće, rođenje njena prvog sina, mog brata Davora, kasnije i mene označili su kraj karijere za koji neću reći da je bio prerani, ali tada je još bila u naponu snage. Njena je karijera bila specifična jer je sa 17 godina ušla u reprezentaciju, dugi niz godina igrala i bila kapetanica, a tom trudnoćom završila je njena reprezentativna karijera. Poslije je još igrala košarku, ali više to nije bilo u ozbiljnijem rangu - rekao nam je Slaven.

Ružica Meglaj Rimac preminula je 11. srpnja 1996. nakon teške bolesti, u 56. godini, samo devet dana prije početka olimpijskog turnira u Atlanti, gdje je Slaven nastupio. Obitelj mu je savjetovala da se ne vraća kući i da nastavi živjeti olimpijski san. Samo dvije godine kasnije Hrvatski košarkaški savez imenovao je kup košarkašica po njoj.