Prošlo 20 god: Nisu ono što su nekad bili: Ni Hajduk, a ni Ajax

Aljoša Asanović u svlačionicu je donio ovcu, na hotelski balkon pao im je unproforac, a Tonči Gabrić išao je na blagoslov k papi Ivanu Pavlu II.

To su samo neke zgode koje su pratile najveći uspjeh u klupskoj povijesti Hajduka, četvrtfinale Lige prvaka.

- Ni tad nije bilo novca, baš kao ni sad. Sakupili smo se u posljednji čas, uz nekoliko treninga osvojili Superkup, prošli poljsku Legiju i plasirali se u Ligu prvaka. Bilo je neponovljivo, u Hrvatskoj je bio rat, neimaština, a nama su se otvorila vrata Europe. Nitko nije ni sanjao da možemo nešto napraviti. Vedran Rožić je sastavio popis premija, ali nije predvidio premiju za četvrtfinale. Na kraju je, na moj nagovor, napisao dvostruko veću premiju, jer ni on nije vjerovao da možemo proći skupinu. A mogli smo, jer je u momčadi bila sjajna atmosfera. Gabrić i Vulić su se vratili pred kraj karijere osvojiti trofej s Hajdukom, Asanović, Štimac, Andrijašević i Vučević željeli su novi ugovor u inozemstvu, a mladi Rapaić, Mornar i Erceg tražili su svoju potvrdu - rekao je Ivan Katalinić.

Sve je počelo sredinom rujna u prvom susretu protiv Steaue. Hajduk je osvojio bod, a Katalinić naviku koju nije mijenjao.

- Nakon utakmice vratio sam se kući i zamišljen zaboravio upaliti svjetlo u hodniku zgrade. Upalio sam ga na sljedećem katu. Pomislio sam da mi to donosi sreću, pa sam to činio do kraja sezone - kaže Katalinić.

Tadašnji trener Hajduka sreću je pripisao stubišnoj rasvjeti, a Tonči Gabrić uvjeren je da je sreća stigla iz Vatikana.

Papa Ivan Pavao II. primio je momčad Hajduka u privatnu audijenciju. Posebno se zadržao s Tončijem Gabrićem jer je i Papa u djetinjstvu bio golman. Igrači su u šali govorili kako je Papa blagoslovio Tončijeve ruke, a za sreću su svi kolektivno bacili novčiće u Fontanu di Trevi.

- Bilo je to vrijeme velike sloge u klubu. Uoči gostovanja u Bukureštu Asanović je od uprave tražio da se skinu premije za remi, ali da ih ‘podebljaju’ za pobjedu. Oni su pristali. Nisu vjerovali da možemo pobijediti, a mi smo slavili – prisjetio se Katalinić.

Posebnu premiju na toj je utakmici “zaradio” i Tonći Gabrić. Uoči utakmice, tijekom kartanja, Asanović je Gabriću sakrio novčanik.

- Tonči je povikao: ‘Izbunarilo me ljudi, nema mi takujina’. Pretražio je cijeli hotel i bio utučen. No pred utakmicu Asanović mu je vratio novčanik. Možda je zato bio jedan od najboljih - prisjetio se Tomislav Erceg.

Katalinić je zbog praznovjerja uvijek za cimere birao iste igrače. Tako je uoči Anderlechta stavio Praliju i Butorovića, a njih dvojica su zabili golove.

I ta je utakmica imala neobičan uvod. Hajduk je zbog “špurijusa” uvijek odlazio u karantenu u Makarsku, a Pralija i Butorović su noć uoči Anderlechta imali neobičnoga gosta.

- Sjedili smo i razgovarali, teško je bilo zaspati zbog nervoze. I onda odjednom tresak, na balkon nam je ‘s neba’ pao čovjek. Bio je to neki pijani unproforac koji je odsjeo kat poviše nas, i pijan pao na naš balkon. Nasreću, pao je na balkon. Da je koji metar dalje, sigurno bi poginuo. Ovako se otresao i vratio se u svoju sobu - prisjetio se Pralija.

Katalinić tvrdi da je presudila dobra atmosfera među igračima raznih generacija, koji su uglavnom ponikli u Hajdukovoj školi.

- Štimac je bio nedodirljivi vođa na terenu, a Asanović vođa iz sjene, koji je držao atmosferu. Bio je specifičan, nije mogao zaspati u karanteni, pa smo ga znali pustiti kući da ostali ne znaju. Jednom zgodom je doveo ovcu iz svog sela Neorića i vezao je u svlačionici. Na ploči je napisao: ‘Cico, ne bleji’. Bila je to poruka uoči derbija s Dinamom ondašnjem treneru Zlatku Kranjčaru, koji je govorio kako će nas dobiti. Pobijedili smo 3-1 i postali prvaci. Aljoša je bio čudo za atmosferu. Jednom je pred svima u svlačionici, jer je kasnio na spavanje, prozvao Sašu Peršona. Bilo je dogovoreno da svi budu u ponoć u krevetu, a Peršon je došao u 1. Bio je u žiriju izbora ljepote. Nije njega Aljoša prozvao da ga kaznim nego da napravi cirkus, da skrati trening za petnaestak minuta... Jednom su mi prijatelji javili da je Milan Rapaić bio do jutra vani nakon utakmice. Tad su se premije dijelile na prvom treningu nakon utakmice. Došao mi se Rapaić žaliti da ga nema na popisu za premije. Nismo ga htjeli staviti dok nije rekao gdje je bio i kad je išao spavati. Na kraju je priznao da je došao u 4 sata pa sam ga vratio na popis - prisjetio se Katalinić nezaboravne splitske godine, u kojoj je Hajduk zaradio 12 milijuna njemačkih maraka. Ipak, Ajax je bio prejak, puno prejak...

Rapaić bježao s vježbi jer je morao na wc

Kad bismo radili vježbe snage, Milan Rapaić bi se javio i rekao da mora na WC. U redu, idi. No drugi dan opet isto. I shvatili smo da je njemu sila na WC uvijek kad se rade vježbe snage. Od tada bi ga moj pomoćnik Ivica Kalinić, prije nego što bismo počeli vježbe snage, pozvao na stranu i upitao: ‘Miki, trebaš li na WC?’ - rekao je Katalinić.